KATOLIČKA crkva najveći je dobitnik novca iz Fonda solidarnosti EU, od ugovorenih 150 projekata teških 3.5 milijardi kuna kroz mjere zaštite kulturne baštine preko Ministarstva kulture za Crkvu je ugovoreno 50 projekata vrijednih čak 1.2 milijarde kuna, piše Jutarnji list.

 Trećina svih projekata sanacijske obnove kulturne baštine odnosi se upravo na sakralne objekte oštećene u potresu, a zagrebačka katedrala najveći je pojedinačni dobitnik s više od 190 milijuna kuna.

Crkva je ujedno i najuspješnija kad je riječ o dinamici izvođenja radova. Zagrebačka katedrala ovih dana počinje s konstrukcijskom obnovom, skele su već postavljene, a i brojne zagrebačke crkve već se obnavljaju, na nekima su postavljene skele, neke od njih obavile su značajan dio posla pa se u javnosti postavlja pitanje kako je to Crkva toliko uspješna, a država nije.

Crkva ne mora raditi javnu nabavu

Odgovor na to pitanje leži u činjenici da za brojne crkve i sakralne građevine već postoji dokumentacija pa se nije gubilo vrijeme na to. Crkva nije obveznik javne nabave pa sve radove može izvoditi prema Pravilniku o neobveznicima javne nabave, što se priznaje i u povlačenju europskih sredstava. To ne znači da oni mogu dati posao kome žele, već se moraju poštovati određena pravila, prvenstveno da se odabere najpovoljnija ponuda, ali nema dugotrajnih žalbi i kompliciranijih postupaka kao u ostaloj javnoj nabavi.

I treće, na nekim projektima angažirane su konzultantske firme. Jedna od najteže stradalih crkava u gradu, bazilika Presvetog Srca Isusova u Palmotićevoj je, primjerice, kao i Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije u Remetama, angažirala istu konzultantsku tvrtku za fondove EU koja za nju vodi kompletnu dokumentaciju u obnovi.

"Financiramo tu konzultantsku tvrtku iz vlastitih sredstava, a sve bi puno teže išlo da ih nismo angažirali. Mi nismo ekonomisti, pravnici ni građevinari, nego svećenici. Kako bismo znali što treba raditi sa svim tim papirima i propisima?" kazao je voditelj obnove za ovu crkvu pater Damir Kočiš.