Del Ponte i Hartmann: Udruženi spisateljski "ratno-profiterski pothvati"
JOŠ SE LEŠEVI od Potočara do Ovčare nisu ni ohladili niti je sud prestao s radom ili ne daj Bože osudio Karadžića ili iza neprobojnog stakla doveo Mladića, a dinamični duo naveliko ubire plodove aljkavog rada u instituciji gordog naziva "Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju".
Smaragdna dvorana hotela Esplanade je bilo mjesto hrvatske promocije "najkontroverznije knjige godine", kako knjigu "Carla Del Ponte - Gospođa tužiteljica" titulira njen hrvatski izdavač. O iskustvima i susretima s tužiteljicom, podjednako omraženom u svim nekadašnjim federativnim republikama, govorili su Nataša Kandić iz beogradskog centra za humanitarno pravo, Anto Nobilo, odvjetnik Tihomira Blaškića, čiji slučaj je obilježio "najteže razdoblje Haškog tužiteljstva", Florence Hartmann, koja je šest godina bila osoba od tužiteljičinog najvećeg povjerenja i "Carlin prijatelj", kako je u više navrata sebe nazvao Ivan Zvonimir Čičak, pisac predgovora hrvatskom izdanju knjige.
Strašnu Carlu ušutkala švicarska diplomacija
Beskompromisna Carla Del Ponte, koju sicilijanski mafijaški klanovi ni balkanski ratni zločinci nisu uspjeli spriječiti da im nediplomatskim rječnikom otvoreno kaže što misli o njima i da ih progoni, sada je dobila povez preko usta od pitome Švicarske. Kao diplomatkinji ove zemlje, zabranjeno joj je javno istupati bez dopuštenja. Tako je sav teret promocije njene knjige pao na leđa žene koja joj je i u olovnim balkanskim godinama bila zadužena za odnose s javnošću.
Kako i priliči pričama o ratovima, gine se u blatu, rovu ili na pripremljenim stratištima, a na tome se zarađuje u finim dvoranama skupih hotela pa se na predstavljanju knjiga mogla kupiti po prigodnom popustu od 20 posto.
Novinar New York Timesa Chuck Sudetic asistirao je nekadašnjoj glavnoj tužiteljici Haškog suda, a danas švicarskoj ambasadorici u Argentini, u pisanju ovih "memoara". Nije Del Ponte jedina koja se po okončanju lova na balkanske i ruandske zločince snašla prebacivanjem u publicističko-poklisarske vode, njena glasnogovornica se nakon haške epizode vratila u novinarsku profesiju i također je ukoričila sjećanja na rad s progoniteljicom ratnih zločinaca u djelu "Mir i kazna" .
"Srbi su kurvini sinovi, Hrvati podli kurvini sinovi"
Vađenjem iz konteksta spomenute izjave iz knjige i stavljanjem iste u usta Carli Del Ponte nastojalo se pokazati koliko je bila "nepristrana" kada su Hrvati u pitanju. Međutim, citat iz knjige kaže sljedeće:
"Jedan od odvjetnika Haškog tribunala, Kanađanin u kuloarima poznat po svojim dosjetkama i naklapanjima, smislio je jednostavan aforizam kojim je opisao razliku između Srba i Hrvata koji su pokušali onemogućiti rad Tribunala: 'Srbi su kurvini sinovi, no Hrvati su podli kurvini sinovi'".
Pali li se Carla na pustolova, ratnika i generala Antu?
Pojedini mediji su po izlasku prvog izdanja knjige na talijanskom pisali kako je Del Ponte hvatajući Gotovinu razvila nešto izraženiji osjećaj vezanosti za ovu kapitalnu lovinu. Ona mu je u knjizi posvetila sljedeće dirljive retke kojima slavi njegovu uniformiranu markantnost i dinarsku fizionomiju lica: "Oštra pogleda, četvrtaste čeljusti i neodoljivo privlačan u odori Hrvatske vojske, Gotovina je rođen u Hrvatskoj".
Carla Hrvatsku ne šljivi ni deset posto
Pobornicima teorije o tome koliko nas Del Ponte i Haško tužiteljstvo "mrze", vrijedi ukazati na jedan podatak iz njene knjige: od točno 350 stranica u kojoj opis srpskih zločina i natezanja sa srpskim političarima zauzima 80-ak posto, u "hrabroj i beskompromisnoj knjizi koja otkriva brojne tajne naše nedavne prošlosti", onome što ona naziva "Natezanje sa Zagrebom", posvećeno je ravno 26 stranica i to je ujedno sve što se tiče hrvatskih zločina i njoj "omiljenog" Franje Tuđmana, kojeg je ovako opisala:
Epitaf Tuđmanu
"Koliko su izgubljenih godina Tuđman i njegovi ljudi stajali Hrvatsku zbog svojih jalovih nastojanja da prkose međunarodnoj zajednici, zataje dokaze i sakriju bjegunce optužene za ratni zločin za koje su izdani međunarodni uhidbeni nalozi? Danas su Slovenija, Rumunjska i Bugarska pod okriljem EU: Hrvatska se, unatoč svim svojim težnjama, unatoč tome što je Zagreb sjeverno od Rima i zapadno od Beča, u njoj ne nalazi. A vrijeme je možda isteklo dok je Tuđman, posve slijep za trend u Europi nakon pada Berlinskog zida raspredao isprazne nacionalističke mitove i donio jad tolikim stotinama tisuća ljudi".
"Zaslužna je za prekid kulture nekažnjivosti"
Nataša Kandić je veličala njene prethodnike Richarda Goldstonea i Louise Arbour "koji su došli u krivo vrijeme", ali čini se da je najviše fascinirana "Gospođom tužiteljicom u punom smislu riječi" dok je vedra čela smjelo koračala Prištinom "u kojoj nije bilo struje, gdje nisu radili restorani".
"Karadžić i Milošević ne bi završili tamo gdje jesu da je na njenom mjestu bio bilo tko drugi"
"Nema žene na njenoj poziciji koja bi bila tako uspješna kao ona", uvjerena je Kandić, koja joj ipak zamjera što je u knjizi citirala izjave Gorana Svilanovića i Zorana Đinđića: "Uzmi Šešelja i Stanišića i ne vraćaj ih", ali otkriva i da je bila opsjednuta prikupljanjem dokaza protiv pripadnika OVK.
"Jedva je dočekala u Beogradu objaviti da je uhićen Gotovina"
"Bila je neprijatna na nediplomatski način, neprijatnog tona i iskrenosti, ali bez toga nikad ne bi bilo Miloševića i Karadžića u Haagu", podvukla je Kandić koja je bila s Carlom Del Ponte u Beogradu, kada je objavljeno da je na Kanarima uhićen Ante Gotovina: "Iako nije bilo primjereno tu vijest objaviti u Beogradu nego Zagrebu, ona je odmah sazvala tiskovnu konferenciju i objavila vijest o njegovom uhićenju".
Nobilo: Njen rad smatram dobrim, ali knjigu je napisala kako bi redizajnirala svoj lik i djelo
"Ovakve knjige se ne bi smjele pisati bez vremenske distance, a nakon što sam s velikom znatiželjom očekivao i pročitao ovu knjigu, mogu reći da je vidim kao pokušaj Carle del Ponte da s naknadnom pameću opravda svoje poteze i umanji pogrešne odluke", uvjeren je odvjetnik.
"Mi smo se samo jednom sreli i jako me zanimalo vidjeti tajne suprotne strane u postupku, ali nisam otkrio ništa takvog. To me doista zanimalo, jer sudnica je 10 do 15 posto posla, a sve ostalo je tajno. Međutim, njena knjiga je napisana kako bi redizajnirala svoj lik i djelo, što se posebno vidi po tome da postupak Blaškiću opisuje kao najlošije razdoblje Haškog tužiteljstva".
"Del Ponte je odbila moju nagodbu u slučaju Blaškić iako bi joj to omogućilo častan izlaz"
Odvjetnik koji je (o)branio Blaškića otkrio je javnosti kako je prilikom otkrića dokumenata iz tajnih arhiva hrvatskih obavještajnih službi nakon što je Blaškić prvostupanjski osuđen na 45 godina, došao Carli Del Ponte s nagodbom: "Poslije dolaska koalicijske vlasti 2000. godine došli smo u posjed dokumenata koji su nam pomagali srušiti teze Tužiteljstva u Blaškićevom slučaju. 'Pristanite na deset godina ili ćemo vam s novim dokumentima koji pomažu Blaškiću srušiti presudu', rekao sam joj. Rekla je da će razmislit i javiti nam se. Niti je razmislila niti se javila. Očigledno nije prepoznala častan izlaz iz postupak koji je na kraju izgubila."
"Bili smo četiri godine u žalbenom postupku, što je jako puno vremena od prvostupanjske do pravomoćne presude, a ona i u knjizi ponavlja kako joj nisu bili omogućeni dokazi, što nema smisla, jer pet godina nakon pada Tuđmanove vlasti je više nego dovoljno za prikupljanje dokaza".
"Stalno je kao krunski dokaz, zahvaljujući kojem je oslobođen Blaškić, navodila jedan irelevantan dokument nastao šest mjeseci poslije pokolja u Ahmićima, a to je izvješće MUP-a na 40 stranica u situaciji u Srednjoj Bosni nastalo na temelju 70 izvora. Nakon što je izvješće sastavljeno, ono je redigirano na 20 strana i to je po njoj bilo dvojbeno, iako je riječ o sasvim normalnom postupku kada se izvješća krate prije slanja na uvid predsjedniku države, vlade ili nadležnom ministru.".
Hartmann: Ne bih trebala ovdje govoriti, ali ipak govorim jer me ne zanimaju tračevi i gluposti koji stižu iz Haaga
Florence Hartmann, bivšu glasnogovornicu Tužiteljstva, očekuje ročište pred Haškim sudom zbog odavanja informacija koje govore o odustajanju Tribunala od terećenja Srbije za genocid u Srebrenici.
"Ne bih trebala ovdje govoriti, ali ipak govorim, ne samo zbog toga što me očekuje pojavljivanje pred sudom nego i što mnogi misle kako je ova knjiga zajednički zločinački pothvat i da je nije trebalo pisati", gorko se našalila koristeći terminologiju Haškog suda.
"Ne slažem se s tim. Neću se ograničiti na tračeve i gluposti iz Haaga, jer od toga je važnije slobodno kretanje i slobodna riječ", lakonski je odmahnula Hartmann na prozivke.
"Kada se jednog dana bude pisala povijest neka je pišu povjesničari, a sada je pišu neposredni sudionici".
"Ja nisam kurvin sin"
Anto Nobilo je poslije predstavljanja knjige kratko komentirao i svoje mini-memoare haških dana: "Del Ponte i dalje ne prihvaća da je pogrešno optužila čovjeka za zločin koji nije skrivio, a sve kako bi opravdala poraz. Nema pravnika koji može tvrditi da je Blaškić nešto kriv za zločin u Ahmićima".
"Zločinima koje su počinili Hrvati i ne pripada više od 20-ak stranica njene knjige, sukladno procjenama CIA-e da su Hrvati počinili oko 10 posto ukupnih zločina u ratu, ali nemojmo se buniti što smo u knjizi zastupljeni manje od Tutsija i Hutua", komentirao je .
"Još jednu stvar je izdavač olako pokušao opravdati, ono o 'Srbima kao kurvinim sinovima i Hrvatima pokvarenim kurvinim sinovima'. To je čista uvreda za Hrvate i Srbe. Odgovoran je tko je to rekao, ali i onaj tko to pronosi, a to je Carla Del Ponte koja je napisala knjigu. Mogu se složiti da su članovi političkog vodstva Hrvata i Srba s početka 90-ih kurvini sinovi, ali ja nisam, a ni vi i cijeli narodi se ne mogu tako vrijeđati".
"To je izraz imperijalne prepotencije: rashodovani kadrovi iz Kanade i Amerike sudili su državama i predsjednicima i onda im se zavrtilo u glavi i ponašali su se kolonizatorski", zaključio je Nobilo.
"Karla je kurva"
Del Ponte je nastojeći ostaviti dojam kako piše bez dlake na jeziku nabacala u knjizi svega i svačega: od potresnih svjedočanstava rijetkih preživjelih iz genocida u Podrinju, do Del Ponticinih opisa kako obožava 200 na sat juriti Porscheom.
Posebno je opisala svoj prvi posjet Beogradu i brojne tamošnje grafite "Karla je kurva", a sa svekolikim čitateljstvom podijelila je i koliko voli Luis Vuitton torbice i muževene frajere, a kao što ona simbolički na početku i kraju knjige znakovito podsjeti kako je kao djevojčica za poboljšanje džeparca lovila zmije, za početak i kraj ove priče najupečatljivije je onih 20 posto popusta na tuđu krvarinu i muku koji se kočio u Esplanadnom kuloaru na ulasku i izlasku iz dvorane.
Zvonko Alač
Foto: Kristijan Horvat
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati