Desničari su preko noći postali "suverenisti". Evo o čemu se radi

Desničari su preko noći postali "suverenisti". Evo o čemu se radi
Foto: Josip Ergović/PIXSELL

PRIJE nekoliko dana hrvatskoj je javnosti u povodu izbora za Europski parlament predstavljena koalicija pod nazivom Hrvatski suverenisti koju čine stanke Hrast i Hrvatska konzervativna stranka, te građanske inicijative Istina o Istanbulskoj i Hrvatski bedem. U kadrovskom smislu to je pak okupljanje političara i aktivista poput Ladislava Ilčića i njegove sestre Kristine Pavlović, Hrvoja Zekanovića, Ruže Tomašić, profesionalne udovice Rozalije Bartolić, omiljenog Srbina hrvatske desnice Predraga Mišića, bivšeg policijskog generala Željka Sačića i sličnih. 

Zekanović je na predstavljanju te koalicije ovako definirao što znači biti hrvatski suverenist: biti protiv Istanbulske konvencije koju nam nameće Europska unija, protiv Marakeškog sporazuma jer je on loš za Hrvatsku, za blokadu Srbije na putu u EU, kako bi se konačno priznala agresija na Hrvatsku i platila ratna odšteta, kao i za obranu prava na život te obranu hrvatskog naroda u BiH i dijaspori.

Stari stavovi u novom pakiranju

Drugim riječima, biti hrvatski suverenist znači biti protiv prava izbjeglica i migranata, protiv borbe protiv nasilja nad ženama i protiv prava na pobačaj, za slavljenje Herceg-Bosne koja je proglašena udruženim zločinačkim pothvatom, te naravno protiv Srba. Trećim riječima, hrvatski suverenist znači biti ksenofoban, pun srbomržnje i smatranja žena drugotnima.

U pitanju nisu nikakvi novi stavovi na hrvatskoj društveno-političkoj sceni, nego stari stavovi koje se pokušava odjenuti u novo ruhu i kroz novu terminologiju učiniti prihvatljivijim za srednju struju društva. U marketingu se to zove rebranding - isti stari proizvod dobiva novi naziv i novu ambalažu.

To da se hrvatska ekstremna desnica - koja ima razne komponente, od one filoustaške do one katoličko-fundamentalističke - ne voli takvom predstavljati niti vole da ih se tako naziva, nije ništa novo. Općepoznato je u Hrvatskoj da se kod nas ustaše najviše uvrijede ako ih se nazove ustašama, te da žele širiti svoje filoustaške stavove, ali tako da ih nitko zbog toga ne proziva.

I Kolinda kaže da provodi suverenističku politiku

Nisu Zekanović i ekipa jedini koji se proteklih mjeseci kite titulom suverenista. Svojedobno je u jednom intervjuu i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović izjavila da ona “provodi suverenističku politiku”. Bilo je to dok je bila u otvorenom sukobu s premijerom Andrejem Plenkovićem, za kojega pak desničarski mediji tvrde da provodi “briselsku politiku” koja je u imaginariju domaće ekstremne desnice suprotnost idealiziranoj suverenističkoj politici.

Suverenistima se u međuvremeno rado proglašavaju i neki prvaci Mosta poput Nikole Grmoje i Mire Bulja, o suverenizmu se egzaltirano piše i na nizu desničarskih portala, suverenizmom se kiti i stranka Zlatka Hasanbegovića i Brune Esih, kao i Anto Đapić iz marginalne stranke Desno - suverenizam je definitivno u modi.

Primjer Marine Le Pen

To što ekstremna desnica svoje politike želi okititi ljepšim perjem nije nikakva novost na europskoj političkoj sceni, pa ni šire. Primjerice, neonacisti i rasisti u SAD-u se proteklih godina vole nazivati bijelim nacionalistima, a liderica francuske ekstremne desnice Marine Le Pen je već nekoliko puta provela rebranding svoje stranke kako bi je učinila prihvatljivom što većem broju glasača. Najnoviji pokušaj mimikrije je Le Pen lansirala prošlog ljeta, kada je Nacionalnu frontu preimenovala u Rassemblement National tj. Nacionalni skup. Ime je promijenila, no zadržala je stare političke stavove.

Pa i već spomenuti Đapić je nultih godina ovog stoljeća kao predsjednik HSP-a radio redizajn te filoustaške, ekstremno desne stranke, te je za savjetnika angažirao Matu Granića, a za stranački simbol izabrao vuka, što se tada činilo simpatičnijim od ordinarnog ustašluka i “mjerenja kukuruza” čime se Đapić prethodno isticao.

Da bismo preciznije kontekstualizirali uspon suverenizma kao pojma na hrvatskoj političkoj sceni, obratili smo se za stručnu analizu politologu Višeslavu Raosu.

On ističe da je suverenizam kao politički pojam došao iz Francuske, u kojoj je predsjednik Charles de Gaulle zastupao suverenističku politiku, primjerice izvodeći u jednom trenutku Francusku iz NATO-a.

Novi politički rascjep između otvorenog i zatvorenog društva

“Zanimljivo kod te plejade euroskeptika je što pojam suverenizma njih može spajati bez obzira na velike razlike, primjerice neki su ekonomski gledano lijevo usmjereni, a neki desno, imaju različite društvenim i bioetičkim pitanjima. To nije ona stara konzervativna desnica. Suverenizam im dobro dođe kao krovni pojam, ali i za rebranding kojim žele privući birače koji bježe od starih etiketa lijevo i desno. Globalizacija je stvorila novu dinamiku i novi politički rascjep na sceni. Prije smo imali rascjepe između Crkve i države, sela i grada, a danas imamo rascjep između otvorenog i zatvorenog društva, između kozmopolita i nacionalista, odnosno suverenista”, kaže Raos, koji dodaje da će na europskoj sceni ti novi suverenisti privući dio birača, dok se za Hrvatsku to tek treba pokazati.

Raos ističe da pojam suverenizma na hrvatskoj političkoj sceni predstavlja praćenje suvremenih političkih trendova u Europi, ali i dokaz “onoga što zovemo europeizacija stranačkog natjecanja”. Dijele se ideje, taktike, strategije i takvi "zarazni" izrazi, što proizvodi paradoks da stranke koje se protive Europskoj uniji potvrđuju da europski procesi spajaju i zbližavaju različite dijelove Europe.

Europeizacija političkih stranaka

Kada je pak riječ o definiciji hrvatskog suverenizma koju je dao Zekanović, Raos ističe da je to iznimno usko poimanje suverenizma (“Marine Le Pen bi sigurno to drugačije uokvirila”, smatra Raos), kao i da je puno terminoloških nepreciznosti. Primjerice, Zekanović govori da Istanbulsku konvenciju nameće Europska unija, a to je zapravo dokument Vijeća Europe, posve druge institucije. U vezi Marakeškog sporazuma se pak protivi nečemu što je izrodio UN. Raos zaključuje da je Zekanović uzeo stare ideje katoličke desnice i sada ih opisuje kao suverenizam.

“Uvijek se postavlja pitanje smeta li njima sve što dolazi iz Europske unije ili samo neke stvari određene sadržajem”, kaže Raos.
Kada je pak riječ o tome da se neki zastupnici Mosta predstavljaju suverenistima, Raos kaže da se Most i dalje nije politički profilirao, te da u njemu postoji centrističko-reformska struja, kao i struja koja je došla u politiku iz katoličkog aktivizma, te podsjeća da je prvi politički angažman Bože Petrova bio u Hrastu. Smatra da među mostovcima o suverenizmu govore oni koji dolaze iz ove druge skupine. “Tu je čudno što suverenizam naglašava nacionalnu, centraliziranu državu, dok se Most zalaže za decentralizaciju i bori se protiv hegemonije Zagreba”, objašnjava Raos.

Tuđmanizam kao vrsta suverenizma

Rasprava o suverenizmu u kontekstu hrvatske političke scene ne može proći bez spominjanja Franje Tuđmana, koji se u nekim elementima inspirirao De Gaulleom, kaže Raos. “Tuđmanizam jest neka vrsta suverenizma. Nije li ovo pokušaj da se stare Tuđmanove ideje zastupaju u novom političkom kontekstu?”, pita se Raos, pa nudi sljedeći odgovor: “Tuđman je imao veliki fokus na državu, fetišizirao ju je, i to onu klasičnu državu iz 19. stoljeća. Svakako je bio izrazito skeptičan prema supranacionalnom odlučivanju. No, HDZ je od Sanadera do danas, uz hijatus s Karamarkom, pod dubokim utjecajem drugih pučkih stranaka, naročito CDU-a, te se odmaknuo od uskog gledanja na državu i prihvaća da postoji više razina odlučivanja.” 

Stoga se može reći da današnji hrvatski suverenisti pucaju i na to da se predstave kao autentični nastavljači politike Franje Tuđmana, kojega je HDZ u tom narativu izdao.

A što je s Kolindom, je li ona suverenistica? Je li primjerice njena Inicijativa triju mora suverenistička inicijativa, pitamo Raosa. 

“Ma nije, nije. To je geopolitički okvir koji se opire suradnji Berlina i Moskve u energetici, te pokušava unutar Europske unije stvoriti novi blok”, objašnjava Raos i dodaje da je “problem kod predsjednice što ona detektira neke trendove za koje smatra da ih treba pratiti jer smatra da će tako zadržati birače”, pa je tako skočila i na vlak suverenizma. 

Jučer Domoljubna koalicija, danas suverenisti

Politolog Višeslav Raos na kraju ima i upozorenje za hrvatske suvereniste: “Treba paziti da se taj pojam ne razvodni, da se ne utopi u populizmu i izgubi značenje. Suverenizam u temeljnoj biti predstavlja uski pogled na nacionalnu državu u kojemu se smatra da je to glavni okvir političkog djelovanja, te da sve ostalo narušava nacionalne interese.”

Velika većina onih koji se danas nazivaju suverenistima zapravo je sudjelovala ili politički ponikla iz Domoljubne koalicije Tomislava Karamarka. U međuvremenu su pojmovi domoljublja i domoljuba toliko zagađeni, te su u hrvatskoj javnosti postali u najboljem slučaju predmet sprdnje, a u najgorem neka vrsta psovke, tako da je logično što su dojučerašnji domoljubi danas pobjegli u suverenizam. Koliko će im trebati da ogade svima i taj pojam ćemo tek vidjeti, no postoji tek minimalna sumnja da u tome neće uspjeti.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara