NI GODINU dana od proglašenja prvog Međunarodnog parka tamnog neba u Hrvatskoj na Petrovoj Gori nedaleko od Zagreba državna tvrtka Odašiljači i veze (OIV) postavila je u njegovom središtu toranj s blještavom rasvjetom koja je potpuno uništila sam smisao njegova imena i postojanja.

Park tamnog neba ovim je zahvatom postao Park dvostrukog kulturocida – već od ranije bio je svjedočanstvo o maćehinskom odnosu države prema jednom od poznatijih spomenika borbi protiv fašizma, a sada je postao još i potvrda o potpunoj ignoranciji i neosjetljivosti državnih birokrata prema ekologiji i edukativnim potrebama novih generacija.

Bilo je to mjesto koje je godinama okupljalo astronome amatere, zaljubljenike u svemir, nebeska tijela i kiše meteora, izletnike i turiste. S njegova platoa, izgrađenog u sklopu kompleksa spomenika ustanku naroda Banije i Korduna koji je dovršen 1981. kao arhitektonsko-plastičko djelo Vojina Bakića, u nebo su u više navrata tijekom godine bili upereni teleskopi i oči željne prizora kakvi su gotovo potpuno nestali u urbaniziranom svijetu. Naime, ondje se za vedrog vremena bez mjesečine čak i bez optičkih pomagala moglo vidjeti oko 4000 zvijezda, planeta, galaksija, maglica i drugih svemirskih tijela dok ih je u većim gradovima čak i za najtamnijih noći teško izbrojati nekoliko desetaka.

(Peticiju za spas parka možete pronaći i potpisati na kraju članka)

Najbolja lokacija za popularizaciju astronomije u ovom dijelu Hrvatske

Lokacija je ponajviše bila posjećena za meteorskih kiša kao što su Perzeidi, odnosno Suze svetog Lovre, te tijekom festivala koji je postao poznat kao 'Petrova Gora Star Party'. Astronomski festival pokrenulo je Astronomsko društvo Beskraj iz Zagreba još 1999. na Japetiću. No 2006. je preseljen na Petrovu Goru zbog svjetlosnog onečišćenja koje je sve više raslo oko najvišeg vrha u Samoborskom gorju. Nažalost, ovih dana party se opet održava u izbjeglištvu, ovaj put u Lici. Ondje će ga zasigurno posjetiti samo najtvrdokorniji astronomi.

U Hrvatskoj ima više mjesta s kojih se može gledati nebo bez svjetlosnog onečišćenja, osobito u Lici, na Velebitu i na otocima. No ona nisu lako dostupna. Petrova Gora bila je atraktivna, među ostalim, i zato što je relativno blizu Zagreba, Karlovca i drugih naselja. Iz Zagreba se autom do nje po asfaltiranoj cesti može doći za oko sat i pol. Iz Karlovca treba manje od sata. Kompleks se nalazi na Petrovcu, najvišem vrhu Petrove Gore tako da pogled oko njega puca na sve strane.

Tko nikad nije gledao u velebno tamno nebo, ne zna što je propustio

Veliko parkiralište, pristupni put, postojanje električne struje, blizina lovačkog doma Muljava u kojem se može udobno prenoćiti i dobro jesti, veliki krug od nekoliko stotina metara bez šumskog raslinja, a iznad svega veliki betonirani plato kompleksa i livade oko njega kombinirali su se u idealne uvjete za postavljanje teleskopa, snimanje, ležanje na travi i promatranje svemirskih tijela i pojava.

Na pristupnoj cesti nije bilo rasvjete tako da su se oči brzo mogle naviknuti na potpuni mrak u kojem bi Mliječni put i susjedna galaksija Andromeda na njemu raskošno zasjali. Bili su to prizori neba kakve su od prapovijesti do prije par stoljeća redovno viđali naši preci koji su se zvijezdama ravnali kao kalendarima i kompasima, koji su zviježđima nadijevali imena i o njima smišljali fascinantne mitove. Tko nikad nije gledao u takvo velebno tamno nebo, ne zna što je propustio.

Važno mjesto za edukaciju o astronomiji i ekologiji

Ondje su se tijekom astropartija koji su znali okupiti više stotina ljudi organizirale edukativne radionice i predavanja, prikazivali su se filmovi sa znanstveno popularnim temama, pilo se, jele su se kokice, pričalo se i družilo do kasno u zvjezdanu noć. Na neke od njih dolazili su astronomi iz okolnih zemalja, od Makedonije, preko BiH, do Slovenije.

Kao predavači u goste su dolazili naši najugledniji popularizatori astronomije poput Ante Radonića i Korada Korlevića.

Snimke koje su na Petrovoj Gori radili hrvatski astrofotografi obišle su svijet, a jedna od njih završila je na duplerici jednog od najuglednijih znanstvenih časopisa Physics Today koji je svoju naslovnicu posvetio razvoju fizike u Jugoslaviji i državama nastalim njezinim raspadom (pogledajte dolje).

Takvi parkovi rijetki su i u svijetu

Netko bi mogao reći: "Pa što, neka se pomaknu par kilometara." No koliko je teško naći pogodna mjesta za promatranje neba u blizini većeg grada znaju samo oni koji su pokušali ozbiljnije gledati u zvijezde. Takva su mjesta, među ostalim, važna i zato što su prilike za promatranje nebeskih tijela rijetke. Malo oblaka ili magle i sve se može izjaloviti. Stoga je važno imati mogućnost odlučiti otići na neko takvo mjesto u svakom trenutku, ponekad u zadnji čas, čim se pruži dobra prilika. Za entuzijaste važno je i da se nakon promatranja stignu vratiti kući, da noćni povratak ne traje satima.

Lokacija je u dužoj perspektivi imala i turistički potencijal. U nekim zemljama slični parkovi tamnog neba znaju biti sastavni dio turističke ponude. U domu Muljava astronomi amateri i znatiželjnici već su se i do sada godinama okupljali na više dana tijekom festivala i meteorskih kiša.

Zbog svega navedenog, članovi Astronomskog društva Beskraj pokrenuli su inicijativu da se vrijedna lokacija zaštiti proglašavanjem Parka tamnog neba. Takvi parkovi rijetki su i u svijetu jer se svjetlosno onečišćenje širi s nezadrživim prodorom naselja i prometnica u prirodu. U Europi ih ima svega 15-ak. Tek u najrazvijenijim i najosvještenijim zemljama poput Njemačke štete takvog prodora nastoje se smanjiti ograničavanjem suvišne rasvjete.

Upornošću, entuzijazmom te uz potporu lokalnih vlasti i Međunarodne udruge za tamno nebo (IDA), san svih astronoma iz ovog dijela Hrvatske konačno je postao stvarnost 17. lipnja 2019. godine kada je zaštićeni značajni krajobraz Petrove Gore - Biljega službeno proglašen još i Međunarodnim parkom tamnog neba.

Početak problema s birokratima

Činilo se da je pred njim sigurna tamna budućnost, međutim već početkom 2020. kreću problemi. U veljači članovi AD Beskraj doznaju da će se na području kompleksa graditi odašiljač. Hvata ih panika. Čelnik društva Boris Štromar i njegovi kolege pokušavaju stupiti u kontakt s odgovornim ljudima u OIV-u kako bi ih zamolili da nađu rješenje u kojem se ne bi postavljala signalna rasvjeta propisana zakonima o zračnom prometu.

No, gluha na zamolbe astronoma, tvrtka Odašiljači i veze počinje s gradnjom. Da stvari budu gore, gradi se toranj visine 65 metara koji mora biti osvijetljen jakim crvenim svjetlom na vrhu s dodatnim svjetlima na međurazini. Da je izgrađen samo pet metara niži, rasvjeta bi bila mnogo slabija.

Boris Štromar, čelnik AD Beskraj, kaže da je u više navrata s odgovornim ljudima u OIV-u pokušavao dogovoriti neko manje štetno rješenje.

"Moglo se dogovoriti postavljanje tornja visine manje od 60 m, moglo se dogovoriti postavljanje na nekoj malo udaljenijoj lokaciji gdje rasvjeta ne bi direktno udarala na mjesto promatranja", priča nam Štromar.

"Priča se svela na to da se ništa ne može"

"Pitali smo i za mogućnost postavljanja sjenila, mogla se napraviti aeronautička studija da se pokaže smeta li taj odašiljač toliko da ga se baš mora osvijetliti na ovaj način ili se može napraviti neka iznimka i postaviti samo jedno signalno svjetlo na vrhu slabijeg intenziteta. Zanimalo nas je i bi li se mogao postaviti negdje drugdje umjesto južno od mjesta promatranja, gdje jako smeta za gledanje i fotografiranje Mliječne staze ljeti kad gledamo najgušći dio prema sredini naše galaksije. Zimi je tamo pak spektakularni Orion sa svojim maglicama. Ništa nije prošlo. Nažalost, ako se ne nađe rješenje, morat ćemo zatražiti ukidanje statusa međunarodnog parka tamnog neba jer se ondje sada više ne mogu ostvariti godišnje aktivnosti koje se moraju odvijati u sklopu parka tamnog neba na koje smo se obavezali", tumači.

Kaže da je 20.7. 2020. imao videosastanak s djelatnicima OIV-a i civilne agencije za zrakoplovstvo na kojem su pokušali naći rješenje.

"U principu, priča se svodila na to da se ništa ne može. Predložio sam da se postave barem nekakva sjenila s donje strane, no oni su nešto proračunali i ispalo je da bi sjenilo trebalo biti dosta veliko. Pitao sam ih može li se napraviti aeronautička studija kojom bi se pokazalo trebaju li tamo biti signalna svjetla, no prilično su mi drsko dali do znanja da oni to ne žele platiti, što nisam ni sugerirao, a nisu mi htjeli reći ni tko uopće radi takve studije", žali se Štromar.

Korado Korlević: Vidio sam fotografije i ostao paf

Brutalnu devastaciju parka osudili su naši najpoznatiji znanstvenici i popularizatori astronomije.

Voditelj zvjezdarnice u Tičanu/Višnjanu Korado Korlević kaže da nije bio na Petrovoj Gori od kada su postavili odašiljač.

"Vidio sam samo fotografije i ostao paf", kaže.

"Trebali su postaviti niži stup. Ionako se nalazi na najvišem vrhu planine", bio je kratak naš astronom svjetskog glasa jer se upravo spremao za noćna promatranja u zvjezdarnici koju je i sam bio prisiljen preseliti iz Višnjana u Tičan zbog svjetlosnog onečišćenja koje se ubrzano širi Istrom. Posljednjih godina i ova u Tičanu vodi sličnu bitku.

Astrofizičarka, sveučilišna profesorica, voditeljica više timova i vrijednih projekata, popularizatorica znanosti Vernesa Smolčić kaže da bi očuvanje tamnog noćnog neba trebalo biti prioritet čovječanstva kako bi se spriječili brojni gubici i štete - od gubitka prirodnog mračnog neba do šteta po okoliš i životinje.

"Međunarodni astronomski savez, glavni savez profesionalnih astronoma sa stogodišnjom tradicijom, i Međunarodna udruga za tamno nebo aktivno se bore za očuvanje tamnog noćnog neba", ističe Smolčić.

Astrofizičarka Vernesa Smolčić: Hrvatska potkopava samu sebe 

"Proglašenje krajobraza Petrova Gora i Biljeg Međunarodnim parkom tamnog neba, prema oštrim kriterijima Međunarodne udruge za tamno nebo, za Hrvatsku je golemo postignuće. Ono izravno potvrđuje kvalitetu noćnog neba u dijelovima Hrvatske, kakvo je sve teže pronaći, a Hrvatska se nekim svojim područjima unutar EU posebno ističe kakvoćom noćnog neba. Svjetlosnim onečišćenjem, podizanjem tornja s rasvjetom bez prethodnog savjetovanja sa strukom o tome kako to učiniti a da se ne naruši tama Međunarodnog parka tamnog neba, Hrvatska potkopava samu sebe, jer osim očitog narušavanja kvalitete tamnoće noćnog neba u tom parku, dovodi do toga da bi se parku mogao oduzeti službeni status Međunarodnog parka tamnog neba", govori Smolčić.

"To je izrazito žalosno i nekonstruktivno, kako za lokalnu zajednicu tog područja, tako i za Hrvatsku općenito. Međunarodni park tamnog neba trebala bi zaštititi sva mjerodavna tijela te kroz njega dalje razvijati za Hrvatsku bitne i unosne nove projekte na tom području. Znanstveni i astronomski turizam, primjerice, u svijetu su u porastu, a Hrvatska svoju savršenu priliku da se uključi u ovu unosnu nišu svojim potezima uništava", upozorava naša ugledna znanstvenica.

Svojevremeni voditelj Planetarija u Tehničkom muzeju u Zagrebu, stručni suradnik emisije Andromeda Ante Radonić kaže da je jako žalosno to što se dogodilo na našem prvom parku noćnog neba.

Radonić: Kako je netko mogao dobiti dozvolu za takav toranj?

"To je zaista razočaravajuće i izaziva ljutnju. Kako je netko mogao dobiti dozvolu za takav toranj koji treba takvo svjetlo?" pita Radonić.

"Godinama su se mnogi entuzijasti trudili i održavali edukacijske programe, popularizirali očuvanje prirode, znanost i divljenje prirodi. Dugogodišnji trud urodio je plodom, proglašen je park noćnog neba. I sada ovakva situacija sa svjetlosnim onečišćenjem. To je sramota. Treba pod hitno nešto učiniti. Društvo treba reagirati. Ovaj park ima i veliki turistički potencijal. Ne smije se dozvoliti da on izgubi svoj teško dobiveni status parka noćnog neba", poručuje Radonić.

I kulturocid i ekocid

Razvoj priče o Petrovoj Gori samo je nastavak kulturocida koji se ondje zbiva već desetljećima. Naime, ondje se uz šutnju vlasti uporno devastira Bakićev spomenik s kojeg lopovi odnose ploče od nehrđajućeg čelika tako da konstrukcija sve više podsjeća na neki distopijski građevinski kostur iz postapokaliptičkih filmova.

Zanimljivo je da je taj kulturocid u hrvatskim medijima tek na kratko ponovno aktualiziran 2018. kada je glasoviti američki muzej MoMA postavio veliku izložbu o antifašističkim spomenicima u poratnoj Jugoslaviji, a Donald Niebyl objavio knjigu sa sličnom temom nazvanu Spomenik Monument Database.

Umjetna rasvjeta ne šteti samo astronomima, nego i životinjskom svijetu

Postavljanje odašiljača s blještavom rasvjetom samo je novi u nizu udaraca, kako spomeniku, tako i Parku tamnog neba, ali i zaštićenom prirodnom krajobrazu.

Naime, dobro je poznato da umjetna rasvjeta tijekom noći šteti i životinjskom svijetu, ne samo astronomima, osobito onom dijelu faune kojem je noć vrijeme budnosti i aktivnosti. Neprirodno jako svjetlo utječe na njihovu orijentaciju i bioritam u tolikoj mjeri da može narušiti lokalni ekosustav.

Kako se odašiljač s blještavom rasvjetom uklapa u zaštićeni prirodni krajobraz, teško je razumjeti. Odgovor na to pitanje možda znaju u Odašiljačima i vezama. No, ako i znaju, očito ga nisu voljni podijeliti s javnošću jer na naše upite poslane na više adresa nismo dobili nikakav odgovor. Samo ignoriranje i šutnju.

Na ovoj poveznici možete potpisati peticiju za spas noćnog neba.