GORAN TIKVICA iz Dubrovnika prije godinu dana preselio se u Irsku.

Sad živi i radi kao pizza majstor u Dublinu, a s njim je otišla i njegova djevojka. Tamo im se rodilo dijete.

Tikvica je završio srednju medicinsku školu, nakon čega je za život zarađivao u ugostiteljstvom kao i većina njegovih školskih kolega.

U Hrvatskoj mu nije ostajalo dovoljno novca

"Po završetku škole zaposlio sam se u pizzeriji Mamma mia i tamo proveo pet lijepih godina gdje sam naučio spravljati pizze što i sad radim u Dublinu. U svojih 14 godina radnog staža u Dubrovniku prošao sam jako puno pizzerija te se čak i okušao i kao vlasnik. Dvije godine sam bio suvlasnik Vita belle, ali ubili bi me svim porezima i nametima naše države te mi nije ostajalo dovoljno da bi se isplatilo za količinu stresa kojem sam bio izložen", rekao je Tikvica na početku razgovora za Dubrovački dnevnik.

"S manje od sedam tisuća kuna ne možete preživjeti"

Istaknuo je kako je u potrazi za boljim životom još godinu dana odradio u Dubrovniku nakon čega se uputio u Irsku.

"U Dubrovniku ako si samostalan i ne želiš živjeti na grbači roditelja, moraš prvenstveno puno novca izdvojiti za stan. Za početak vam treba oko tri tisuće kuna za stan pa recimo i tisuću kuna za režije. Ispod sedam tisuća kuna ne možete preživjeti. Ali za razliku od većine Hrvata u Irskoj, ja nisam došao zbog novca, već zbog boljeg života i više slobodnog vremena", kazao je Tikvica napomenuvši kako je teško bilo odlučiti se za odlazak, ali...

"Bilo me malo strah jer sam znao da se praktički počinje od nule. Sad će godina dana da sam ovdje i ni u jednom trenutku nisam požalio što sam otišao. Našao sam posao pet dana nakon dolaska u dosta popularnoj pizzeriji, koja ima sedam objekata u Dublinu. U roku od šest mjeseci sam dobio prvo povećanje plaće plus bonus od 500 eura za vjernost firmi, a nakon deset mjeseci postao sam zamjenik šefa kuhinje. Jednostavno, čovjek se ovdje osjeća cijenjen za svoj rad. Automatski onda nije teško raditi u takvim uvjetima", rekao je Tikvica.

Najveća razlika između Irske i Hrvatske

Objasnio je koja je najveća razlika.

"Ovdje ne radim preko 45 sati tjedno i svaki blagdan sam duplo bolje plaćen ako radim. Napokon imam vremena za prijatelje i obitelj. Istina, život u Dublinu je ubrzan kao u svakom velegradu, nekad imaš osjećaj da vrijeme jako brzo leti, ali navikneš se na to."

"No, razlika je i što su ljudi ovdje pozitivni i vedri. Nisu opterećeni kao ljudi u Hrvatskoj. Jednostavno, to je totalno drugačiji mentalitet. To je narod koji su godinama ugnjetavali Englezi, a nikad nećeš čuti ružnu riječ o Englezima. Oni žive u sadašnjosti i gledaju samo budućnost i stvarno sam se odmorio od naših tema o ustašama i partizanima i vječitom vraćanju u prošlost", istaknuo je Tikvica.

Ne misli se vraćati u Hrvatsku

Dakako, ni u Irskoj "novac ne raste na drvetu".

"Ako mislite to, onda se varate. Ovdje se isto nekad naporno radi, ali na kraju se stvarno isplati", dodao je Tikvica.

"Ako se namjeravate preseliti ovamo, za početak ipak ne bih preporučio Dublin, već Cork, Kilkenny ili Limerick jer je stan u Dublinu teško naći. Ja sam imao sreće i pomoć prijatelja koji tu živi četiri godine. No, posao je lako naći za svakoga, pa i za one kojima engleski nije baš dobar", preporuka je ovog Dubrovčanina.

U Irskoj je dobio sina i ne misli se vraćati u Hrvatsku.

"Ne, stvarno se ne mislim vraćati jer ovdje se čovjek osjeća, sretno i zadovoljno. Ovdje sam dobio sina i sigurno mu mogu pružiti život kakav nikad ne bih imao u Hrvatskoj. Nekad ti fale obitelj i prijatelji, ali zbog saznanja da svako ljeto mogu doći na odmor lakše mi pada odvojenost", zaključio je Tikvica.