KORONA više nije neka novost, oko partizana i ustaša se već teško mogu puniti naslovnice, korupcijske afere su na naslovnicama više nego što bi vlada htjela, obnova Zagreba je samo jedan lijepi popis želja bez stvarnog novca, očekuje nas gospodarski prilično zeznuta jesen i zima - pa se vlada sjetila gorućeg problema. Regulacije rada trgovina nedjeljom.

Od svih problema koji u Hrvatskoj postoje, od premalo zaposlenih preko užasne strukture privrede do neefikasne poljoprivrede, idemo se sada baviti radom nedjeljom. I to samo jedne jedine kategorije radnika - onih u trgovini. Trgovina kao takva inače je jedan od najvećih gubitnika krize - već se zadnjih godina u SAD-u (uvijek je dobro pogledati kretanja tamo jer su za koju godinu kod nas) zatvaralo na tisuće trgovačkih centara radi jačanja online trgovine. Kada se tome doda korona i strah od trošenja novca, u krizi se ne kupuje nego stavlja sa strane, kada se dodaju i ograničenja kafića, restorana i kina o kojima također ovise trgovački centri - budućnost klasične trgovine nije blistava. A onda dođe vlada i kaže - idemo im ograničiti rad, jer nedjelja mora biti neradna. Dakle, one koji stoje loše, još malo stegnuti.

Ograničenje rada trgovina nedjeljom je čista ideologija

Pri tome nema nikakve racionalnosti osim ideologije, pa kao što smo u socijalističkoj prošlosti imali stereotip radnika kao mišićavog muškarca koji nadgleda lijevano željezo, tako se sada stvara stereotip prodavačice, posebno blagajnice, koja radi nedjeljom dok je kući čeka suprug i par djece koji eto ne vide mamu za nedjeljni ručak. Zašto nema nikakve racionalnosti u tome? Zato što ako ista radnica ode raditi na susjednu benzinsku pumpu, uredno će raditi nedjelju i nitko nikoga ne pita (i to do 22 sata ili čak noćnu). Ako ista radnica ode u taj isti trgovački centar prodavati kokice u kinu - to uredno može nedjelju. Može i konobariti u tom istom trgovačkom centru. Konobarice će i dalje uredno raditi nedjelju. Nigdje naime rad nedjeljom nije problem, osim u trgovini. Naravno da Ustavni sud nije prihvaćao obrazloženja da zabrana rada nedjeljom treba biti samo za jedno zanimanje i to samo djelomično pa je već treći put pokušaj zabrane rada nedjeljom proglašen neustavnim.

Hrvati će eto ograničavati rad nedjeljom u sektoru trgovine, a vlada će kupovati jeftine bodove kod Crkve (gdje neki misle da će zatvaranje trgovina nedjeljom vratiti vjernike crkvi, makar je to pitanje puno složenije), sindikata i općenito građana (koji uredno kupuju nedjeljom jer inače bi se trgovački centri sami zatvorili), jer je eto socijalno osjetljiva. To što time sedmina zaposlenih postaje suvišna pa će na burzu i imati vremena svaki dan biti s obitelji - nikom ništa, to će biti kolateralna šteta. To što će time gurnuti u zatvaranje preostale male kvartovske trgovine koje imaju najviše zarade upravo vikendom (kada vam se ne da ići u udaljenu trgovinu pa namirnice pa kupujete po 20% skuplje u lokalnoj maloj trgovini) isto nikoga nije briga. To što će se neki lanci zatvoriti jer su izvan grada i predviđeni za kupovinu vikendom - isto nije nikog briga. To što će neki stranci i turisti kupovati drugdje ili neće uopće kupovati pa ćemo imati i manje PDV-a nije bitno. Bitno se pokazati lažno socijalan. A nekim radnicima čak i odgovara rad nedjeljom - jer imaju slobodan drugi dan. Ili im odgovara dodatak koji dobiju.

Neki trgovački lanci žele ograničenje kako ne bi morali dizati plaće radnicima

Dodatno, sada se lobiranju za zabranu utiho priključio i dio trgovačkih lanaca. Nemaju više dovoljno radnika (a ne žele sami zatvarati u strahu od konkurencije) pa sada drukaju za opću zabranu rada nedjeljom. Time osiguravaju rad s manje radnika. Ali za radnike je to loše. Puno je bolje da radnika treba više, da se radi i svih sedam dana i noću tko želi i da se poslodavci zato moraju boriti na tržištu dobrim plaćama za nedostajuće radnike. Kao što uostalom to biva i u drugim djelatnostima gdje nedostaje ljudi (keramičare i druge majstore danas plaćate više nego ikada).

Zašto je zabrana lažno socijalna? Zato jer nema nikakve razlike od rada u trgovini i rada na pumpi ili u kinu ili prodaji suvenira nedjeljom. Pa ako zatvaramo jedne - zatvorimo sve. Zašto se u sezoni prodavači suvenira ne bi vikendom odmorili i okupali? Posebno, nemojmo zaboraviti na još jednu kategoriju, a to su ugostitelji. Dok trgovci danas često rade u ipak velikim sustavima koji uključuju i sindikalnu zaštitu, što imaju konobari i konobarice u malim kafićima i restoranima? Radno vrijeme u ugostiteljstvu je puno gore od onoga u trgovini. Uvečer nakon što i zadnji pijanac iziđe iz objekta morate sve očistiti kako bi bilo spremno za jutarnju smjenu i onda u doba kada nema javnog prijevoza, dakle ili pješice ili morate imati automobil, polako kući. Radi se uredno i vikendom. Neki i na Staru godinu. Nema ni sindikata ni hrpe kolega - samo vas par i gazda. Zar ti ljudi ne zavrjeđuju neradnu nedjelju? Ili konobarica ne ulazi u stereotip jadne radnice koja nedjeljom radi za blagajnom? Što ćemo s kuharima? Zar i ti ljudi ne zavrjeđuju slobodnu nedjelju, za boravak s obitelji, prijateljima, za izlete? Zalagati se za nerad trgovina nedjeljom, ali uredno smatrati da trebaju tada raditi kafići i restorani je dvolično.

Neka se dogovori primjeren dodatak za rad vikendom

Da država ozbiljno misli pomoći radnicima u trgovini, zalagala bi se za primjeren dodatak za rad nedjeljom (što se može odrediti kolektivnim ugovorom koji vrijedi za cijeli sektor) i onda nadzirala isplaćuje li se taj dodatak. Postoje ljudi kojima raditi vikendom odgovara, a trgovački lanci bi onda i više uključivali studente - kojima je vikend rad idealan. Naravno, država bi u ovom sektoru trebala nadzirati i radno vrijeme, jer kada radnik radi 40 sati, onda ima dva slobodna rada u tjednu. To je ono što država može i treba nadzirati, a uz sustave fiskalizacije to nije ni previše teško. No kada ste ono inspektore vidjeli u velikim centrima?

Kada je u pitanju stvar ideologije, dodvoravanja Crkvi i skretanja pažnje s drugih pitanja, a ne stvarna pomoć radnicima, onda će vlada napraviti upravo ovo - biti lažno patetična prema jednoj kategoriji, makar to značilo otkaze i manje plaće (naučili smo već da nedostatak radnika najviše pomaže rastu plaća). Makar to značilo i manje PDV-a i zatvaranje ostalih djelatnosti u velikim trgovačkim lancima, kafića, restorana i kina. S druge strane ako trgovac radi na benzinskoj pumpi, e onda nema nikakve zabrane, slobodno odradi i noćnu…

Zašto ne bismo počeli sa slobodnom nedjeljom konobarima i kuharima?

Ako već želimo biti neko socijalno društvo, zašto ne bismo počeli sa zabranom rada nedjeljom kafića, restorana i kladionica? Ti ljudi imaju kudikamo gore radne uvjete od trgovina, kavicu nedjeljom možete sami skuhati, ručak također, a o „društvenoj opravdanosti“ kladionica teško da se može nešto pozitivno reći. Dakle, idemo prvo radnicima u tom sektoru omogućiti slobodnu nedjelju. Nema apsolutno nikakvog razloga da trgovina koja je ipak potreba ne radi, a gušt tipa kafića ili restorana radi.

Ukratko, ili gasimo sve osim temeljnih dežurnih službi, ili pustimo ljude da rade. Rad je ustavno pravo. Država neka se pobrine da se poštuje ono što su radnik i poslodavac i kolektivni ugovor odredili. Radno vrijeme, nadnica, povećana nadnica za vikend i ostalo. Uostalom, mogu se svi uključeni dogovoriti kako su i neke druge turističke zemlje napravile - neradni dan trgovine je ponedjeljak. A u ovoj Hrvatskoj, s ovolikim padom BDP-a, ovoliko nezaposlenih i ostalog ograničavati rad, ograničavati trgovinu, zazivati zatvaranje onih koji su zbog postojeće krize na rubu, jednostavno je suluda politika.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala