ČLANOVI SPD-a su izabrali autsajdere na čelo stranke. Tandem na vrhu spada u lijevo krilo i traži kraj koalicije s demokršćanima. Zašto bi to moglo biti loše za Njemačku, komentira novinarka DW Sabine Kinkartz.

Tko bi rekao? Socijaldemokratska stranka Njemačke (SPD) je odabrala revoluciju. Članovi stranke su izglasali da ih kao kopredsjednici od sada vode Norbert Walter-Borjans i Saskia Esken, dvoje malo poznatih socijaldemokrata koji se ubrajaju u lijevo krilo stranke i ne taje da im se nimalo ne sviđa sudjelovanje SPD-a u vladajućoj koaliciji s demokršćanima pod vodstvom Angele Merkel.

Ovaj tandem je u drugom krugu glasanja dobio 53 posto glasova članova stranke, u odnosu na 45 posto koliko su dobili veliki favoriti: vicekancelar Olaf Schloz i Klara Geywitz. Odluka članstva bila je prilično jasna.

To je pljuska kompletnom establišmentu SPD-a jer svi poznati socijaldemokrati su prije glasanja javno podržali Scholza i Geywitz koji su između ostalog obećavali nastavak suradnje s demokršćanima sve do redovnih izbora 2021. godine. Bilo je to obećanje koalicijskog mira. I socijaldemokrati i demokršćani loše stoje u anketama i nitko tko već spada u sam vrh stranke ili izvršne vlasti nema interesa ići na nove izbore i počiniti političko samoubojstvo. Političari iz prvog reda osjećaju da bi mogli puno izgubiti.

Tko gubi utjecaj?

Ali Norbert Walter-Borjans (67) i Saskia Esken (58) nisu ni u prvom ni u drugom redu. On je do prije dvije godine bio pokrajinski ministar financija u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji, ona je savezna zastupnica bez velikog utjecaja među kolegama. Njih su dvoje uvjereni da SPD ide u propast – u anketama je nekada velika narodna stranka uglavnom na četvrtom mjestu s mizernih 13-15 posto – prije svega zato jer se stranka već duže vrijeme sve više kreće k centru. Zato se oni sada žele vratiti socijalističkim korijenima, radikalnim zaokretom svima staviti do znanja da je krenula obnova SPD-a.

Sada se čeka stranački kongres sljedećeg tjedna gdje će Walter-Borjans i Esken biti i službeno izabrani od strane delegata koji će morati slijediti odluku članova stranke. Ostaje pitanje koliko će brzo i na koji način vodeći dvojac napustiti vladajuću koaliciju i time vjerojatno izazvati izvanredne izbore.

O tome glasaju delegati, ali vodeći tandem daje preporuku. Esken je do sada govorila da SPD mora izaći iz vlasti, ali sada je malo promijenila taktiku – traži od demokršćana da se potpuno revidira koalicijski ugovor, znajući pritom da će oni na to teško pristati. Tako se lopta prebacuje u dvorište rivala po načelu: ako demokršćani ne popuste, onda SPD mora napustiti vladu.

Jasno je da demokršćani neće moći pristati na zahtjeve Walter-Borjansa i Esken: bezuvjetno financiranje nezaposlenih, podizanje minimalne satnice na dvanaest eura i dodatno oporezivanje imućnih. Od svih zahtjeva bi jedino mogli pristati na onaj da se pooštre mjere protiv klimatskih promjena.

Na pomolu novi savezi

Sve u svemu, za Njemačku ovo ne izgleda dobro. Umjesto da se socijaldemokrati vrate redovnom poslu, oni će se nadalje baviti sobom i uzeti Saveznu vladu kao taoca. Ako dođe do novih izbora, obje vladajuće stranke bi mogle potonuti još dublje.

Od izbora bi trenutno najviše profitirali Zeleni kojima se u anketama daje 20-23 posto glasova. Bude se i nade Ljevice da bi konačno mogla ući u vlast na saveznom nivou jer vidi prirodne saveznike u novom tandemu na vrhu SPD-a.

No Walter-Borjans i Esken će prvo morati uvjeriti svoju stranku u eventualnu crveno-crveno-zelenu koaliciju (SPD, Ljevica i Zeleni) u kojoj bi vjerojatno Zeleni bili najjači i postavili kancelara. To uvjeravanje neće biti lako – cijeli partijski establišment je protiv njih.

Sasvim je zamislivo da će SPD, umjesto toliko željenog novog početka, narednih mjeseci upasti u unutarstranačke borbe koje će im otjerati još više birača. Najstarija njemačka stranka mogla bi nestati u političkoj nirvani.