RADNICI Uljanika koji su u štrajku prije nekoliko dana zavarili su ogradu na ulazu u brodogradilište i unutra ne puštaju kooperante koji su radili na dovršavanju broda za koji državne garancije iznose oko 100 milijuna eura.

Iako su porezni obveznici posljednjih mjeseci za jamstva za nedovršene brodove platili preko tri milijarde kuna, štrajkače očito nije briga ako im izbiju iz džepova još koju stotinu milijuna.

Tko je uopće ostao u Uljaniku?

Još od ljeta prošle godine, kada su krenuli problemi s isplatama plaća, oni koji zaista žele raditi počeli su masovno napuštati brodogradilišta Uljanik Grupe. Neki su poslove pronašli u inozemstvu, a neki u Hrvatskoj - radi se uglavnom o deficitarnim zanimanjima - raznim zavarivačima i metalskim radnicima koji bez problema mogu pronaći posao - tako da je upitno koliko je kvalificiranih radnika uopće ostalo ondje i mogu li brodogradilišta bez ovih koji su otišli nastaviti s radom.

Krajem listopada prošle godine razgovarali smo s jednim radnikom Uljanika koji je tih dana bio dao otkaz i spremao se za odlazak u Njemačku. Već tada, kako nam je ispričao, radnici su za davanje otkaza čekali u redovima.

>> Bivši radnik Uljanika za Index: Tamo je svejedno radiš li ili ležiš

"Ljudi masovno daju otkaze. Znam da ih je u jednom danu otišlo deset, taj dan kad sam ja otišao. Jučer je jedan dečko javio da kad je ulazio, da ih je bilo pet, kad je izlazio iz kancelarije, čekalo ih je još sedam, osam. Nisam mogao vjerovati da moraš čekati red za otkaz”, ispričao nam je tada bivši radnik Uljanika.

Osim što vjerojatno više nemaju radnika jer administracija i sindikati ne mogu graditi brodove, izgubili su i povjerenje naručitelja. Cijeli niz nedovršenih brodova, kašnjenja s isporukama i otkazi gradnji sasvim sigurno su utjecali na to kako naručitelji brodova gledaju na Uljanik.

Kakva je reputacija Uljanika među kupcima ako kasne ili ne isporučuju brodove?

Iako uljanikovci o sebi kao isporučiteljima brodova imaju jako visoko mišljenje, sumnjamo da kod kupaca imaju dobru reputaciju jer ovi koji su sada ostali bez brodova nisu prvi koje su zeznuli.

>Pitajte međunarodne kupce što misle o Uljaniku. Na primjer, Turkmenistan.

Tako se možemo prisjetiti slučaja od prije pet godina kada je Turkmenistan u Uljaniku naručio dva broda, za prijevoz putnika i vozila. Turkmenistanci su platili predujmove, novac je otišao na tko zna što, a brodovi su kasnili - jedan dva mjeseca, a drugi godinu dana.

Vlade bez pitanja odobravale jamstva

Iako je svakome trebalo biti jasno da u Uljaniku vlada kaos, vlade su bez previše pitanja odobravale jamstva pa je u ljeto 2018. godine, kada je postalo jasno da se cijela priča bliži kraju, napravljen popis jamstava koji je pokazao iznos od 4,3 milijarde. Dobar dio od 4,3 milijarde aktivnih jamstava, koja su utvrđena u kolovozu prošle godine, već je plaćen. Na naplatu je do sada stiglo preko tri milijarde kuna.

>Ovo su ljudi koji su godinama jamčili za Uljanik našim milijardama

Definitivna odluka o budućnosti Uljanik Grupe još nije donesena. Štrajkači traže nastavak rada iako blokiraju kooperante koji bi trebali završiti brodove. Vlada nema snage reći da ne želi uliti još novca u brodogradnju koja ni nakon milijardi pomoći nije uspjela održivo raditi, a poreznim obveznicima preostaje zbrajati koliko ih je ta cijela priča koštala.