Elfriede Jelinek: Cijeli sam život htjela osvetiti svog oca
Tekst se nastavlja ispod oglasa
DOBITNICA Nobelove nagrade za književnost za 2004., austrijska spisateljica Elfriede Jelinek, otkrila je u subotu u razgovoru za austrijski radio da je odmazda za njezinog oca, Židova, bila jedan od pokretača njezina djela.
Elfriede Jelinek koja je uvijek bila vrlo kritična prema Austriji i totalitarnim režimima, kaže kako je "cijeli život htjela osvetiti svog oca" kojeg su nacisti progonili jer je bio Židov.
"Osoba mog oca snažno je utjecala" na moje pisanje, kao i "moje djetinjstvo u Štajerskoj", južnoj austrijskoj pokrajini, gdje je spisateljica odrasla. "Djetinjstvo je doba kada se rađa umjetnik", kazala je.
Istaknula je da "strasni bijes" koji osjeća i koji je jedan od pokretača njezina stvaralaštva ima "korijene" u njoj samoj. "I sama bih voljela znati odakle dolazi. Mislim da ono što se transformira u bijes vuče korijene iz čovjeka samog. Iz djetinjstva i neke vrste unutarnjih ponora, iz zatomljene priče sa židovskih ocem... Ta me obiteljska priča obvezala već kao dijete, i tu sam obvezu očito još od djetinjstva internalizirala, tako da svaki put kad uočim bilo kakve totalitarne ili autoritarne tendencije u tom smislu, a na to me moj otac obvezao, odmah moram vrisnuti. Možda je to bila želja da osvetim oca, čitav moj život."
Na pitanje zašto je u borbi protiv totalitarizma bila slijepa na lijevo oko: "Bila sam član austrijske komunističke partije, ne zato što sam smatrala da je realsocijalizam nešto dobro, bilo u DDR-u ili Sovjetskom Savezu, nego zato što sam vjerovala da bi ovdje u Austriji jedna lijeva stranka koju nisam našla u socijaldemokraciji, parlamentu mogla činiti samo dobro... To se nije ostvarilo, ta je stranka nestala zbog vlastitih proturiječnosti."
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Na pitanje da li će poput Thomas Bernharda zamahnuti "svjetskim literarnim maljem" po Austriji: "Da, to je zaista dobar prijedlog. Možda je to zbog moje provincijalne egzistencije, i moja se književnost u izvjesnom smislu provijancijalizira. Zbog toga me toliko i čudi ta nagrada. Jer se moja književnost zapravo ne može prevesti, ta vrsta rada na jeziku gotovo da se ne može prenijeti u neki drugi jezik. Rekla bih da sam jedna od naprovincijalnijih autora koje čovjek može zamisliti."
Na pitanje što će učiniti s novcem od Nobelove nagrade koja iznosi više od milijun eura, Jelinekova je odgovorila: "Najdragocjenije što imamo je vrijeme, a ono se time može kupiti. Mogu pauzirati...Pisati samo ono što čovjek želi ili si uzeti vremena da se jedanput ništa ne mora pisati, to mi je sam kad više nemam egzistencijalnih briga omogućeno. A to je tako veliki luskzus da prvo moram samoj sebi osvijestiti što to zapravo znači."
O svojoj sposobnosti uživanja: "Ta se ograničava na vrlo male stvari koje su nevjerojatno jeftine... Ako apstrahiramo da sam povremeno rado kupovala haljine japanskih designera, što sad isto više ne mogu jer bi previše buljili u mene, pa mi je i to uskraćeno, meni je već dovoljno pogledati neku od starih epizoda Perry Masona na televiziji a svoje kriminalističke romane sad već mogu čitati gotovo za badave. Dakle, moje su radosti krajnje jeftine."
(Hina) xvrad ysd
Elfriede Jelinek koja je uvijek bila vrlo kritična prema Austriji i totalitarnim režimima, kaže kako je "cijeli život htjela osvetiti svog oca" kojeg su nacisti progonili jer je bio Židov.
"Osoba mog oca snažno je utjecala" na moje pisanje, kao i "moje djetinjstvo u Štajerskoj", južnoj austrijskoj pokrajini, gdje je spisateljica odrasla. "Djetinjstvo je doba kada se rađa umjetnik", kazala je.
Istaknula je da "strasni bijes" koji osjeća i koji je jedan od pokretača njezina stvaralaštva ima "korijene" u njoj samoj. "I sama bih voljela znati odakle dolazi. Mislim da ono što se transformira u bijes vuče korijene iz čovjeka samog. Iz djetinjstva i neke vrste unutarnjih ponora, iz zatomljene priče sa židovskih ocem... Ta me obiteljska priča obvezala već kao dijete, i tu sam obvezu očito još od djetinjstva internalizirala, tako da svaki put kad uočim bilo kakve totalitarne ili autoritarne tendencije u tom smislu, a na to me moj otac obvezao, odmah moram vrisnuti. Možda je to bila želja da osvetim oca, čitav moj život."
Na pitanje zašto je u borbi protiv totalitarizma bila slijepa na lijevo oko: "Bila sam član austrijske komunističke partije, ne zato što sam smatrala da je realsocijalizam nešto dobro, bilo u DDR-u ili Sovjetskom Savezu, nego zato što sam vjerovala da bi ovdje u Austriji jedna lijeva stranka koju nisam našla u socijaldemokraciji, parlamentu mogla činiti samo dobro... To se nije ostvarilo, ta je stranka nestala zbog vlastitih proturiječnosti."
Na pitanje što će učiniti s novcem od Nobelove nagrade koja iznosi više od milijun eura, Jelinekova je odgovorila: "Najdragocjenije što imamo je vrijeme, a ono se time može kupiti. Mogu pauzirati...Pisati samo ono što čovjek želi ili si uzeti vremena da se jedanput ništa ne mora pisati, to mi je sam kad više nemam egzistencijalnih briga omogućeno. A to je tako veliki luskzus da prvo moram samoj sebi osvijestiti što to zapravo znači."
O svojoj sposobnosti uživanja: "Ta se ograničava na vrlo male stvari koje su nevjerojatno jeftine... Ako apstrahiramo da sam povremeno rado kupovala haljine japanskih designera, što sad isto više ne mogu jer bi previše buljili u mene, pa mi je i to uskraćeno, meni je već dovoljno pogledati neku od starih epizoda Perry Masona na televiziji a svoje kriminalističke romane sad već mogu čitati gotovo za badave. Dakle, moje su radosti krajnje jeftine."
(Hina) xvrad ysd
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati