Ilustracija: YouTube screenshot, 123rf

IDILIČNA Hrvatska i "Stvarna" Hrvatska žive jedna uz drugu, no kada jednom iskusite stvarnost, teško je vratiti se, piše britanski novinar i bloger Paul Bradbury s hvarskom adresom.

U osvrtu na portalu Total Croatia News piše kako je ovo istovremeno najzanimljivije i najdepresivnije vrijeme otkad je stigao u Hrvatsku 2003. godine.

"U dobra stara vremena, život u idiličnoj Hrvatskoj bio je dobar. Pisao sam priče o turističkim otkrićima, izvrsnoj hrani i vinu. Nema ljepšeg osjećaja nego kad takve priče prepoznaju domaći i strani mediji. Tada me, u mojoj idiličnoj Hrvatskoj birokracija izluđivala, no sada sam samo tužan. Prije sam mislio da je većina dužnosnika nesposobna, no sada shvaćam da je riječ o kombinaciji nezainteresiranosti i nesposobnosti te da se nešto može obaviti brzo jedino ako imaš vezu ili ako si spreman na muljaže", piše Bradbury.

"Nebitni bez veza"

Navodi primjer kada je prije nekoliko godina ostao bez interneta, no da je problem riješen čim je operateru na Facebooku objasnio kako je pisac kojem je internet potreban za rad. Ističe kako to nije bio slučaj kad se ista stvar dogodila njegovom prijatelju koji radi u turističkoj agenciji.

"Operater mu je poručio da na popravak mora čekati 9 dana. Očajan, pitao me mogu li mu ja nekako pomoći. Nakon jednog ljubaznog maila, internet je proradio nakon samo tri sata. Moj prijatelj je bio oduševljen i to je rekao tehničaru koji mu je odgovorio: "Kada se engleski seronja požali, imam stroge upute da odmah moram ukloniti kvar". piše Bradbury.

Britanac poručuje kako je hrvatska stvarnost takva da bez poznanstva i muljanja naprosto nismo bitni.

Kaže kako je u njegovoj idiličnoj Hrvatskoj za sunce i "laganini" životni stil cijenu plaćao sporom birokracijom, no to ga nije smetalo.

"Zbog nove hrvatske stvarnosti tuširam se više nego inače"

"Iako relativno dobro govorim hrvatski, sve do nedavno nisam čuo za riječ uhljeb. Teško ju je prevesti na engleski, ali odnosi se na osobu koja kroz život prolazi koristeći svoje veze - političke ili obiteljske, a pritom su njene sposobnosti da posao obavlja kako spada u najmanju ruku dvojbene. Tada sam postao svjestan nove hrvatske stvarnosti zbog koje se sada tuširam više nego inače", piše Bradbury.

Kaže kako je shvatio zašto ga podržavaju lokalna vlast i turistička zajednica.

"Novac je rezerviran za usluge široke mreže uhljeba kojoj je važno zadržati status quo i uhljebarske poslove za koje nisu sposobni. Sada razumijem zašto je toliko pametnih Hrvata napustilo zemlju i otišlo živjeti i raditi u neke druge Hrvatske gdje imaju minimalan kontakt s državom i politikom", kaže Bradbury.

Svoj osvrt završava porukom kako idilična, "paralelna" Hrvatska još uvijek postoji za neke.

"S ljubomorom sam promatrao svoje prijatelje koji su prvi put posjetili ovu zemlju i pričali kako je Jelsa najbolje mjesto na svijetu. Točno sam znao što misle, no ja više ne mogu dijeliti njihovo mišljenje", kaže Bradbury, koji ovih dana pokreće i Total Croatia Cycling, stranicu gdje će nuditi informacije o biciklističkim rutama, trgovinama, utrkama, turizmu i drugome te okupljati hrvatsku biciklističku zajednicu.