SADA gotovo više nema sumnje - na lokalnim izborima koji su u nedjelju održani u Turskoj stranka turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana doživjela je dramatičan poraz.

>> Erdoganova stranka proglasila pobjedu u Istanbulu. Brojke kažu drugačije

Stranka pravde i razvoja (AKP) izgubila je najveći grad Istanbul, prvi put od svog osnutka prije 17 godina. Štoviše, Istanbul je bio pod vlašću stranaka povezanih s Erdoganom još od 1994. - on sam je bio gradonačelnik od 1994. do 1998. Utrka za Istanbul bila je izuzetno tijesna, ali prema neslužbenim rezultatima državne agencije Anadolu, kandidat AKP-a Binali Yildirim na kraju je dobio 48.5% glasova, a kandidat Republikanske narodne stranke (CHP) Ekrem Imamoglu 48.8%. Riječ je o razlici od jedva 25 tisuća glasova, u gradu od 15 milijuna ljudi.

Erdogan izgubio Istanbul, Ankaru, Izmir...

AKP je izgubio i glavni grad Ankaru, gdje je kandidat CHP-a Mansur Yavas dobio 50.9%, a kandidat AKP-a Mehmet Ozhaseki 47.2% glasova. Izgubio je, i to uz razliku od gotovo 20%, i treći najveći grad, Izmir - kandidat CHP-a Mustafa Tunc Soyer dobio je 58%, a kandidat AKP-a Nihat Zeybekci 38.5% glasova. Ukupno su izgubili kontrolu nad osam od 13 najvećih gradova. 

A sve se to dogodilo uz, za naše pojmove, nevjerojatnu, ali za Tursku uobičajenu izlaznost od 84.5% glasača. Koalicija AKP-a i ekstremno desne Stranke nacionalističkog pokreta (MHP) je, doduše, na nacionalnoj razini dobila nešto više od 44% glasova, zahvaljujući glasovima iz manjih gradova i ruralnih krajeva ove zemlje od 81 milijuna stanovnika, ali to će Erdoganu biti slaba utjeha.

AKP je u međuvremenu već krenuo u protunapad. U Ankari je prijavio "neispravne glasove i nepravilnosti u većini od 12.518 biračkih mjesta", izjavio je glavni tajnik stranke Fateh Sahin na Twitteru i dodao: "Iskoristit ćemo naša zakonska prava do kraja i nećemo dozvoliti da volja naših glasača bude izmijenjena u Ankari." Službeni rezultati bit će objavljeni nakon što se pregledaju pritužbe političkih stranaka. 

Erdoganova stranka dosad je bila nepobjediva - pobijedila je na svim izborima od dolaska na vlast 2002. Na nekima od čak šest posljednjih parlamentarnih izbora osvajala je apsolutnu većinu glasova, na nekima samo relativnu većinu, ali uvijek je nakon toga formirala vladu. No s ovim lokalnim izborima je drukčije - na čelu najvećih turskih gradova više neće biti Erdoganovi ljudi. A oporba je dobila unatoč sustavnoj kontroli Erdoganove stranke nad većinom medija, uhićenjima oporbenih kandidata na većinski kurdskom jugoistoku, kao i navodnom namještanju glasova od strane AKP-a. 

Nisu mu pomogle ni masovne čistke ni goleme predsjedničke ovlasti

S obzirom na to da je Erdogan u posljednje tri godine, od neuspješnog pokušaja puča 2016., učinio sve u svojoj moći da nametne apsolutnu vlast u zemlji, ovaj je ishod još neočekivaniji. Nakon što je puč propao, turske su vlasti provele čistke dotad neviđenih razmjera. Vjerojatno nitko osim najžešćih Erdoganovih lojalista ne vjeruje da su sve one tisuće vojnika i časnika, policajaca, sveučilišnih profesora, sudaca, državnih službenika, novinara i urednika, koji su otada do danas otpušteni i zatvoreni, zaista sudjelovale u puču ili surađivale s teroristima - bilo tzv. gulenistima ili zabranjenom Kurdskom radničkom partijom (PKK) - kao što im se stavlja na teret. 

>> ERDOGAN PROGLASIO POBJEDU Dobiva apsolutnu moć, evo što to znači za Tursku

Erdogan je usto u travnju 2017. proveo referendum o ustavnim reformama koji su pratile optužbe za krađu dva milijuna glasova, a kojim je uveden predsjednički sustav s gotovo diktatorskim ovlastima za predsjednika. A oporbu je u međuvremenu, barem kako je mislio, neutralizirao - prvenstveno prokurdsku Narodnu demokratsku stranku (HDP), koju vlasti u Turskoj uporno optužuju da surađuje sa zabranjenim PKK-om, što HDP jednako uporno poriče. Lider HDP-a Selahattin Demirtas još je od studenog 2016. u zatvoru, a u rujnu prošle godine osuđen je na skoro pet godina zatvora zbog "širenja terorističke propagande", uobičajene izlike turskih vlasti za obračun s političkim protivnicima. Za karizmatičnog kurdskog lidera zauzeo se i Europski sud za ljudska prava, ali Erdogan, koji ionako posljednjih godina vodi verbalni rat s EU-om, samo se oglušio.

Turci su ga kaznili zbog ekonomije?

Turski predsjednik, koji sve više podsjeća na sultana iz osmanlijskih vremena na koja se rado poziva, danonoćno je nastupao na stranačkim skupovima diljem zemlje prije ovih izbora, iako bi kao predsjednik trebao biti formalno nepristran. Grmio je da je pobjeda AKP-a "stvar preživljavanja nacije" i da su njegovi protivnici povezani s teroristima. Kako piše The Guardian, dosegao je dno čak i prema svojim beskrupuloznim standardima kad je emitirao jezivu snimku terorističkog napada na muslimane na Novom Zelandu, predstavljajući ga kao dio organiziranog progona muslimana na Zapadu, uključujući Turke. 

Turci nisu kaznili Erdogana zbog potkopavanja demokracije na lanjskim parlamentarnim i predsjedničkim izborima, ali ovog se puta nisu ni dali pridobiti njegovom nacionalističkom demagogijom. Kaznili su ga, ne zbog autoritarne vladavine, nego zbog alarmantnog stanja turske ekonomije. The Guardian je već prije nekoliko dana upozorio da bi upravo Turska, koja je već u recesiji, lako mogla izazvati i svjetsku recesiju, a iskra koja bi mogla izazvati eksploziju je državna intervencija kojom je Turska pokušala zaustaviti nagli pad lire. Zabrana rasprodaje lire od strane špekulanata izazvala je pad burze od 6%. 

Erdogan je usto, pokrećući megalomanske građevinske i infrastrukturne projekte, nagomilao javni dug. A uz dosadašnji 30-postotni pad vrijednosti lire i 20-postotnu inflaciju, predvidljiva posljedica bila je rast cijena osnovnih namirnica. U jednom od svojih brojnih paranoičnih i nebuloznih ispada Erdogan je optužio strane špekulante za poskupljenje - luka. Na kraju bi, kako stvari izgledaju, upravo cijena luka mogla presuditi.

"U Turskoj ljudi podržavaju političke stranke kao da su nogometne ekipe. Ali i dalje imamo savjest. Požar se proširio iz kuhinje. Ljudi čekaju u redu za luk. Svaka autoritarna vlada traje samo određeni period, tako da je ovo bilo očekivano", komentirao je za The Guardian turski umirovljenik Oznur Turunk. I upravo je to možda i najrječitija presuda Erdoganu. No s obzirom na to da postmoderni sultan i dalje čvrsto drži sve poluge ove države na pragu Europe, još uvijek bi on mogao biti taj koji se posljednji smije.