Foto: AFP

"EUROZONA mogla bi živjeti još samo deset dana", upozorava Wolfgang Münchau, pokretač Financial Timesa Deutschland i njegov kolumnist.

Münchau piše kako je kriza uistinu došla do apsolutnog vrhunca, te da će summit u Bruxellesu, koji je na rasporedu 9. prosinca, dati odgovor hoće li to biti zadnji dani eura ili će ova zajednica dobiti šansu da se bori još neko vrijeme. Napominje kako se dosad apsolutno kasnilo sa svim vrstama rješenja, jer bi se prijedlozi donosili tek kad bi dogorjelo do noktiju, a tada bi uredno bilo kasno.

Na summitima donošeni "veliki" zaključci koji imaju rok upotrebe od dva dana

Napominje kako su svi dosadašnji summiti, od kojih se puno očekivalo, uvijek završavali nekakvim zaključkom koji je trebao donijeti spas, ali čije bi se pozitivne posljedice ispuhale za dva dana, nakon čega bi stvari opet krenule nizbrdo. Münchau smatra kako je ključno pronaći odgovore na tri pitanja: ulogu ECB-a, vremenski okvir za uvođenje euroobveznica i stvaranje fiskalne unije.

Merkeličina tvrdoglavost je kriva za sve

Problem nastaje u činjenici da se ključni faktori ne mogu dogovoriti oko prioriteta ovih pitanja/rješenja, što rezultira političkim vakuumom, u kojem se puno priča,  a malo postiže. Međutim, najzanimljivije je kako Münchau kao glavnog krivca za nastalu situaciju vidi - Angelu Merkel.

U tekstu za Der Spiegel navodi kako je "ironično da je najveći cilj kancelarke Merkel bio taj da za Njemačku kriza eura bude što jeftinija, a svojom politikom odugovlačenja i ponavljanja "ne" na svaki prijedlog uspjela je upravo suprotno - Njemačku će cijela stvar jako skupo stajati, kako god se okrene". Napominje kako se prošlih dana sve više šuška o postizanju kompromisa koje će kombinirati sve ove ključne faktore, ali Angela Merkel je još prošlog tjedna i dalje suvereno negirala opciju uvođenja euroobveznica.

Kompromis će koštati, ali bi euro mogao preživjeti

S obzirom na poznate faktore, Münchau smatra kako su u narednim danima moguća dva scenarija. Prvi je taj da Merkel na summitu u Bruxellesu uspije progurati ideju o strožoj fiskalnoj uniji i promjeni temeljnih ugovora EU, te, drugim riječima, Europi nametne željenu njemačku disciplinu. Na taj način bi proračuni svih zemalja bili pod kontrolom centralnog autoriteta, što je nešto na što svom suverenitetu jako privrženi Francuzi teško mogu pristati.

Osim u slučaju da i Nijemci pristanu pokazati malo solidarnosti i pristati na euroobveznice. To bi naposljetku moglo, barem privremeno, odriješiti ruke ECB-u i osigurati dodatnu likvidnost na tržištu. Naravno, opasnost od novog "bubblea" bila bi prisutna, ali bi euro preživio da vidi sljedeći dan.

"Truli dogovor" znači slom eura u roku od mjesec dana

Drugi scenarij pak ide u smjeru toga da će Merkel zadržati svoj stav o ultimativnom odbijanju euroobveznica, što će na "summitu 9. prosinca iznjedriti još jedan truli kompromis" koji ništa ne znači. To jest, znači da će se "euro potpuno slomiti u roku od mjesec dana". Münchau napominje kako su mnogi dijelovi financijskog sektora već mrtvi, da su banke bez kapitala jer ovise o intervenciji ECB-a koja je prilično vezana za njemačke odluke, i da povrh svega toga "stiže nova recesija, ako ne i depresija".

Propast "Četvrtog Reicha"

Münchau smatra da, ukoliko se za osam dana ne nađe neko istinsko rješenje, slijedi apsolutni kaos povlačenja svih sredstava iz banaka i potpun krah financijskog sektora. Prilično zloslutno zaključuje kako "zbog politike Angele Merkel Europa danas stoji pred izborom između bankrota i sloma". "Bez obzira na to hoće li Merkel u povijest ući kao ona koja je pokopala ili ona koja je spasila euro, jedno je sigurno - za to ćemo platiti skupu cijenu", zaključuje Münchau.