ODAVNO se ukazuje na to kako se otvoreno propagiranje religije uvuklo u naš školski sustav, pa i u predmete koji nemaju veze s vjeronaukom.

Na posebno skandalozan primjer ukazao mi je ovih dana prijatelj povjesničar, zgrožen i nestručnošću i pobožnim lupetanjem unutar predmeta koji bi djecu trebao učiti tako ozbiljnoj znanosti kao što je historiografija.

Udžbenik se zove Hrvatska i svijet 1, namijenjen je učenicima četverogodišnjih strukovnih škola, a izdala ga je Školska knjiga 2003. godine (posljednje izdanje 2013.). Pisac je iskusni historiograf Zdenko Samaržija, koji iza sebe ima pozamašnu bibliografiju objavljenih radova pa bi tu trebalo sve štimati.

Ali ne štima. 

Miješanje osnovnih pojmova 

Evo i problematičnog citata. Na stranicama 22 i 23 udžbenika imamo kratku jedinicu o Židovima:

"Židovi su narod semitskog podrijetla. Potekli su iz grada Uruka u južnom dijelu Mezopotamije, koji je, prema predaji, utemeljio legendarni heroj Gilgameš. Odande ih je, prema Bibliji, za vrijeme Hamurabija, u dolinu rijeke Jordan, slušajući Božje riječi, poveo Abraham. Zbog promjene klime, paša za njihove ovce postala je oskudna, i Židovi su se, poput mnogih naroda Bliskog Istoka, spustili u dolinu Nila."

U nastavku teksta piše kako su se Židovi vratili u dolinu Jordana, osnovali zajedničku državu, čiji je vrhunac bio pod Davidom - ali je kasnije zavladala anarhija, pa su ih prvo asirski vladar Sargon II., a onda i novobabilonski Nabukodonozor otjerali u babilonsko ropstvo.

Moram priznati da bih ovakvu papazjaniju od teksta teško mogao razumjeti i da ju je napisao neki učenik, ali ovo je napisao profesor povijesti, u čijem životopisu stoji i pomalo mistična rečenica da je apsolvirao poslijediplomski studij hrvatske povijesti.

Otkud da krenem?

Možda od druge rečenice - nitko i nikada nije podrijetlo Židova povezivao s Urukom, nego s Urom, kojega Postanak 11,31 naziva Ur Kasdim, a tradicija ga prevodi s Ur Kaldejski. Postoji više teza o kojem se točno gradu radi, najčešće ga se smješta u južni Irak, gdje je sačuvan i čuveni zigurat. Uruk je, pak, današnja Warka, nedaleko od Ura, knjiga Postanka ga spominje u 10,10 kao Erek, jedan od gradova legendarnog Nimroda.

Gilgameša nijedna legenda ne proglašava osnivačem Uruka, nego njegovim kraljem iz vremena kad je grad iza sebe imao već preko tisuću godina povijesti. Sumerani su osnutak Uruka pripisivali kralju Enmerkaru. I već ovdje postaje očito elementarno nepoznavanje materije i po pitanju povijesne građe i po pitanju biblijskog teksta. 

Legenda o pobožnom Abrahamu 

I kad pomislite da ste sve čuli i zaželite ovakav udžbenik jednostavno zavitlati u koš za smeće, slijedi crescendo - Abraham slušajući Božje riječi odvodi Židove za vrijeme Hamurabija u dolinu rijeke Jordan. Veli autor da je to tako prema Bibliji, ali onda ne veli da Biblija ne spominje nikakvog Hamurabija. Štoviše, Biblija nam pripovijeda o Abrahamu i njegovoj neplodnoj ženi Saraji, koji bez ikakvog potomstva odlaze u Kanaan na Jahvin poziv. Tek tamo u Kanaanu, prema knjizi Postanka, rađaju se sinovi Izak i Jakov - a od ovog drugog, koji je kasnije dobio ime Izrael, dolaze onda i Izraelci.

Naravno, tako piše Biblija, a historiografija o Abrahamu nema niti najmanje potvrde. Štoviše, ako imamo u vidu da prvi tekstovi koji njega uopće spominju nastaju više od tisuću godina nakon navodnih događaja, imamo itekakvog razloga posumnjati ne samo u događaje pripisane Abrahamu nego i u samo njegovo postojanje. Niti imamo blagog pojma kada se to sve navodno zbilo - Abraham odlazi u Egipat kod faraona, a nama se ne ostavlja ni najmanja naznaka o kojem se faraonu radilo. Tko god čita tu inače zanimljivu pripovijest dobiva neporeciv dojam da se radi samo o pobožnoj fikciji.

Temeljne činjenice 

Ima toga još. Autor nije ni objasnio kako su Židovi potomci dva preostala izraelska plemena, prije svega Judejaca, otkuda i latinsko-francuski naziv Židovi. O osnivanju kraljevstva Izraela imamo samo starozavjetne legende, a doslovce ni jedan izvanbiblijski izvor koji spominje Davida (i njegovog sina Salomona). Nemamo nikakvih potvrda o Izraelcima u dolini Nila (pa ni o njihovom spektakularnom izlasku iz Egipta).

Nakon Davida nije zavladala anarhija, nego Salomon pa onda raspad na dva kraljevstva. Sargon II. u progonstvo tjera sjeverna izraelska plemena i to se ropstvo zove asirskim, pa tek stoljeće i kusur kasnije Nabukodonozor tjera Judejce u babilonsko sužanjstvo.

Suvremena arheologija jasno potvrđuje da su Izraelci nastali kao autohtoni narod Kanaana (današnje Palestine), bez ikakvih dolazaka iz Mezopotamije i Egipta. 

A prije eventualnih zapjenjenih nasrtaja fanatičnih vjernika napominjem kako ove budalaštine iz udžbenika ne bi potpisao ni jedan ozbiljniji katolički teolog.

Budućnost hrvatskog školstva

I to se onda servira našoj djeci u školi, valjda najviše zahvaljujući činjenici da je u središtu teksta biblijski heroj Abraham, čije je ime napisano masnim slovima. Koga, napokon, briga je li Ur ili Uruk, Gilgameš ili Enmerkaru, asirsko ili babilonsko ropstvo. Još manje koga briga jesu li postojali Abraham i David - mora da jesu, čim ih Biblija spominje. Jedino je bitno da djeca shvate kako treba slušati riječi Božje.

Jednoga lijepoga dana naši će se udžbenici povijesti, književnosti, fizike i kemije završavati s "Riječ je Gospodnja", a učenici će veselo odgovarati s "Bogu hvala". 

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala