METEORIT težak oko jednog kilograma, koji je prije točno dvije godine probio krov obiteljske kuće u New Jerseyju, mogao bi znanstvenicima otkriti važne podatke o drevnoj vodi u Sunčevom sustavu. Vatrenu kuglu su 16. srpnja 2024. godine usred dana vidjeli promatrači diljem New Yorka, New Jerseyja, Connecticuta, Rhode Islanda i Pennsylvanije. Dok je objekt jurio južno od Kipa slobode, izazvao je zvučni udar koji su osjetili stanovnici New Yorka i New Jerseyja, piše CNN.

Spektakl je izazvala svemirska stijena, procijenjene veličine veće putne torbe, koja je uletjela u Zemljinu atmosferu brzinom od 14.4 kilometra u sekundi.

Za razliku od nekih drugih meteorita, ova je stijena bila iznimno krhka te se raspala na visini od oko 35.4 kilometra. Dopplerov vremenski radar Međunarodne zračne luke Newark Liberty zabilježio je oblak fragmenata koji su padali prema tlu, no pronađen je samo jedan komad, i to zato što je probio strop glavne spavaće sobe u kući u Hillsboroughu.

Prilikom udara nitko nije ozlijeđen, a vlasnici kuće brzo su navukli jednokratne rukavice te su crne fragmente i prašinu s kreveta i tepiha pokupili pomoću aluminijske folije i staklenki, ispričao je Peter Jenniskens, viši znanstveni istraživač na Institutu SETI i NASA-inom istraživačkom centru Ames.

Jenniskens je glavni autor studije o meteoritu Hillsborough, objavljene u srijedu u časopisu Science Advances.

Vlasnici kuće su također zakrpali krov prije kiše koja je pala te večeri, što je bio ključan korak. Takva brza reakcija spriječila je prekomjerno onečišćenje meteorita, jer je krhki meteor porozan i upija vodu iz zraka. To je znanstvenicima omogućilo njegovo proučavanje, a analiza je otkrila da se radi o rijetkoj vrsti meteorita koja pruža uvid u rani Sunčev sustav.

"U vodenim ekstraktima meteorita Hillsborough otkrili smo složen niz aminokiselina, temeljnih građevnih blokova proteina", rekao je koautor studije dr. Danny Glavin, viši znanstvenik u NASA-inom centru za svemirske letove Goddard. "Većina aminokiselina pronađenih u Hillsboroughu rijetka je ili ne postoji u životu na Zemlji, što znači da su doista izvanzemaljskog podrijetla."

Slana kozmička vremenska kapsula

Detaljna analiza pokazala je da je meteorit Hillsborough ugljični kondrit tipa CM. "C" označava ugljik (eng. carbonaceous), a "M" se odnosi na meteorit Mighei, ugljični kondrit koji je pao u Ukrajini 1889. godine. Te stijene ostaci su tijela koja su jurila Sunčevim sustavom u njegovim ranim danima i sadrže hidratizirane minerale i organske spojeve.

Postoje dvije vrste primitivnih CM meteorita - CM1 i CM2 - a glavna razlika među njima je koliko je voda izmijenila njihov sastav dok su bili dio većeg asteroida. Istraživači su meteorit Hillsborough klasificirali kao CM½ jer predstavlja prijelazni oblik između ta dva tipa. Ovo je tek drugi put da je zabilježen pad CM½ meteorita na Zemlju, napomenuo je Jenniskens, ali prvi put da su znanstvenici mogli proučavati tako netaknut uzorak. Sličan meteorit koji je pao u Indoneziji 2020. godine završio je u blatu.

"Ovo je prvi meteorit tipa CM koji je sadržavao komade stijene koji su sačuvali unutrašnjost izvornog asteroida", rekao je Jenniskens. "Zahvaljujući njemu imamo doista jedinstven uvid u fizička svojstva matičnog asteroida."

Meteorit Hillsborough možda je nekoć pripadao većoj svemirskoj stijeni koja je kružila unutarnjim asteroidnim pojasom, između orbita Marsa i Jupitera. "Prije nekog vremena u velikom sudaru nastala je značajna obitelj asteroida, a prije otprilike 6 milijuna godina manji je sudar uništio jedan od tih asteroida. Komad se odlomio i završio u orbiti blizu Zemlje", napisao je Jenniskens.

"Taj je komad prolazio kroz cikluse zagrijavanja i hlađenja te se prije otprilike 200.000 godina raspao. Toliko mu je još trebalo da pogodi malu metu poput Zemlje."

Istraživači su otkrili visoke koncentracije natrija, vjerojatno iz slanih otopina leda unutar izvornog asteroida. Kako je voda isparavala, za sobom je ostavila koncentrirane slane minerale koji su mogli stvoriti molekule ključne za život.

Tim je također otkrio organski ugljik i složene aminokiseline. "U ovom se meteoritu nalaze stotine aminokiselina, a većina se ne pojavljuje prirodno na Zemlji", napisao je Glavin. "Niz aminokiselina u Hillsboroughu bio je čak raznolikiji od onih pronađenih u netaknutim uzorcima vraćenim s asteroida Bennu i Ryugu."

Istraživači sada rade na identifikaciji slanih minerala u meteoritu Hillsborough i uspoređuju ih s onima pronađenima u uzorcima prikupljenima s Bennua i Ryugua. Fragmenti meteorita čuvaju se u Američkom prirodoslovnom muzeju u New Yorku.

Donos sastojaka za život

Vjeruje se da su primitivni ugljični kondriti vrsta svemirskih stijena koje su se sudarale s ranom Zemljom i donosile organsku tvar. Meteorit Hillsborough "pruža dodatne dokaze da je dopremanje organske tvari meteoritima na ranu Zemlju moglo biti važan izvor organskih molekula nužnih za nastanak života", rekao je Glavin.

Otkriće slane otopine na asteroidu je ključno, rekao je Peter Brown, profesor fizike i astronomije na Sveučilištu Western koji nije sudjelovao u studiji. On napominje da se radi o svojevrsnom ostatku "vode ili leda koji su prodirali kroz stijenu".

"Slanica je zaista snažan pokazatelj kretanja i razvoja vode, a osobito njezine reakcije s organskim tvarima", rekao je Brown za CNN. "Sve što možemo naučiti o tome kako voda mijenja ovu vrstu primitivnog meteorita iznimno je važno za astrobiologiju i ranu biologiju na Zemlji."

Meteoriti poput onog iz Hillsborougha sadrže kemiju ranog Sunčevog sustava jer, iako su izmijenjeni vodom, nisu bili izloženi značajnom zagrijavanju, pojasnio je Brown.

Držati takav meteorit u ruci više je nalik držanju grude zemlje ili gline koja se raspada nego čvrste stijene, što svjedoči o tome da nije bio izložen toplini - a to znači i veću šansu za očuvanje zapisa o reakciji vode s mineralima i organskim tvarima.

Brza i promišljena reakcija vlasnika kuće uopće je i omogućila otkriće slanice, istaknuo je Brown. Kiša bi vjerojatno uzrokovala raspadanje svih ostalih fragmenata meteorita koji su pali na otvorenom.

Vlasnici kuće brzo su se povezali s koautorom studije Mikeom Hankeyjem iz Američkog meteorološkog društva, koji ih je uputio kako sačuvati uzorak i smanjiti onečišćenje na najmanju moguću mjeru. "Gotovo odmah smo znali da je ovo što nam se dogodilo nevjerojatno rijetko i osjećali smo odgovornost sačuvati meteorit za znanstvenu zajednicu", poručili su vlasnici kuće, koji su željeli ostati anonimni.