ÖTZI, Ledeni čovjek, mrtav je već 5300 godina, no njegovo tijelo možda nije posve beživotno. Nova studija otkriva znakove aktivnog života u mikrobima pronađenim na jednoj od najstarijih i najbolje očuvanih ljudskih mumija na svijetu, čije je tijelo ostalo izvanredno sačuvano u ledu Ötztalskih Alpa u Italiji. Iako je ekstremna hladnoća spriječila raspadanje, čini se da su neki mikroorganizmi preživjeli tisućljeća, piše Science Alert.

Drevni i suvremeni mikrobi

Analiza mikroba s cijelog Ötzijevog tijela sugerira da bi neke potencijalno aktivne vrste mogle biti gotovo jednako stare kao i sama mumija, dok su se druge možda prilagodile uvjetima hladnjače u kojoj se danas čuva. "Mikrobiom mumije jedinstven je po tome što imamo posla s mikrobima starima preko 5000 godina, a istovremeno i sa suvremenim mikrobima unesenima nakon otkrića", pojašnjava Mohamed Sarhan, mikrobiolog s instituta Eurac Research u Italiji i glavni autor studije.

Sve što znamo o Ledenom čovjeku

Ötzi je otkriven 1991. godine, kada su ga planinari uočili kako viri iz otopljenog leda na 3210 metara nadmorske visine, isprva misleći da je riječ o nedavno preminulom alpinistu. Tek su znanstvenici shvatili da se radi o lovcu iz bakrenog doba koji je živio oko 3300. godine prije Krista.

Od tada su istraživanja otkrila mnogo detalja o njegovu životu. Imao je oko 46 godina kada je umro, tijelo mu je krasila najmanje 61 tetovaža, nosio je odjeću od životinjske kože, a posljednji obrok sastojao mu se od masti kozoroga, mesa divljači i žitarica.

Potraga za aktivnim životom

Prethodne studije već su istraživale njegov crijevni mikrobiom, pri čemu je utvrđeno da više nalikuje mikrobiomu drevnih, neindustrijaliziranih populacija nego onom modernog čovjeka sa Zapada. Pronađen je i drevni soj bakterije Helicobacter pylori. No, sve su te studije mikrobe tretirale kao biološke ostatke, ne istražujući jesu li neki od njih i danas aktivni.

Novi tim znanstvenika prihvatio se mukotrpnog posla odvajanja Ötzijevog izvornog mikrobioma od onih koji su se na tijelu mogli naseliti nakon smrti, kako na ledenjaku, tako i u laboratoriju. U tu svrhu uzeli su briseve s cijelog tijela, uzorke otopljene vode iz unutrašnjosti, kao i uzorak tla s mjesta pronalaska.

Kvasci koji vole hladnoću

Sekvenciranjem DNK i RNK utvrđeno je da se mikrobi dijele u dvije glavne skupine. Prvu čine drevni mikrobi koji su bili dio Ötzijevog mikrobioma za njegova života. Drugu skupinu čine kvasci prilagođeni hladnoći, pronađeni na koži i u otopljenoj vodi iz unutrašnjosti mumije.

Te su vrste genetski povezane s mikrobima iz ledenih područja poput Antarktike, što upućuje na to da potječu iz okoliša ledenjaka koji je sačuvao Ötzijevo tijelo. No, znanstvenike je iznenadilo još nešto.

Dok su neki uzorci bili znatno oštećeni, što potvrđuje njihovu starost, drugi su bili relativno svježi, što ukazuje na stalnu aktivnost. "Ovdje vidimo kontinuitet. Ovi su kvasci pratili Ötzija na njegovom dugom putovanju kroz tisućljeća", kaže mikrobiolog Frank Maixner s instituta Eurac Research.

Život u muzejskim uvjetima

Postoji i mogućnost da su neki mikrobi imali koristi od tehnika konzervacije. Ötzijevo tijelo tretirano je fenolom, spojem koji sprječava rast gljivica, a pokazalo se da su tri od četiri pronađene vrste kvasaca sposobne metabolizirati fenol.

Iako je nemoguće sa sigurnošću reći jesu li aktivni mikrobi potomci neprekinute loze koja je tisućljećima živjela na Ötzijevom tijelu ili su oživjeli nakon odmrzavanja, dokazi upućuju na to da je tijelo Ledenog čovjeka podržalo njihov opstanak.

Usporedba uzoraka uzetih 2010. i 2019. godine pokazala je da se brojnost jedne vrste prilagođene hladnoći povećala, što sugerira da neki mikrobi ne samo da preživljavaju, već se i polako razmnožavaju u uvjetima ispod nule u Ötzijevoj komori za pohranu.

"Mumija Ledenog čovjeka nije statičan artefakt, već dinamičan ekosustav i živi arhiv u kojem drevni mikrobi s ledenjaka i suvremeni zagađivači zajedno opstaju u muzejskim uvjetima", zaključuju istraživači u studiji objavljenoj u časopisu Microbiome.