DANA 9. srpnja 1958. godine u zabačenom zaljevu Lituya na jugoistoku Aljaske dogodio se prirodni fenomen kakav nikada prije nije bio zabilježen. Snažan potres izazvao je golemo odronjavanje stijena u uski fjord, a nastali val dosegnuo je nevjerojatnih 524 metra visine. Bio je to najveći megacunami u zabilježenoj povijesti.

Iako je val bio gotovo deset puta viši od najviših nebodera na svijetu, katastrofa je odnijela relativno malo života. Razlog tome bila je iznimno rijetka naseljenost područja, no događaj je ostao jedna od najimpresivnijih demonstracija razorne snage prirode.

Potres koji je pokrenuo katastrofu

Sve je započelo potresom magnitude 7,8 po Richteru, povezanim s rasjedom Fairweather. Potres je uzrokovao odvajanje oko 30 milijuna kubičnih metara stijena s planine iznad zaljeva. Golema masa stijena srušila se s visine od gotovo 900 metara ravno u uski zaljev Lituya.

Silovit udar u more istisnuo je golemu količinu vode, stvarajući megacunami kakav se bitno razlikuje od klasičnih tsunamija izazvanih pomicanjem morskog dna. Umjesto vala koji putuje preko cijelog oceana, riječ je o lokalnom, ali iznimno visokom valu nastalom neposredno uz mjesto udara.

Val je doslovno "ogulio" okolne planinske padine. Kasnija istraživanja pokazala su da je sva vegetacija bila iščupana do visine od čak 524 metra iznad razine mora. Taj trag ogoljenog krajolika godinama je ostao jasno vidljiv i poslužio je znanstvenicima kao dokaz stvarne visine vala.

Svjedoci koji su preživjeli

U vrijeme katastrofe u zaljevu se nalazilo nekoliko ribarskih brodova. Neki su imali nevjerojatnu sreću.

Bračni par Howard i Sonja Ulrich nalazio se na brodu usidrenom u zaljevu. Njihovo je plovilo val podigao gotovo do vrha i potom ga ponovno spustio u more, a oboje su preživjeli bez težih ozljeda.

Još jedan ribarski brod uspio je "zajahati" val i izbjeći uništenje. Međutim, treći brod nestao je zajedno s dvojicom članova posade, koji su bili jedine potvrđene žrtve katastrofe.

Preživjeli su kasnije opisivali prizor kao zid vode koji se kretao nevjerojatnom brzinom, noseći sa sobom drveće, kamenje i goleme količine otpada.

Zašto nije izazvao katastrofu poput tsunamija u Indijskom oceanu?

Iako je bio najviši ikad zabilježeni val, megacunami u zaljevu Lituya nije prouzročio razaranja na velikim udaljenostima. Razlog leži u samoj geografiji.

Lituya Bay uski je fjord okružen visokim planinama. Energija vala uglavnom se potrošila unutar zaljeva, dok je pri izlasku na otvoreni ocean njegova visina naglo opala. Da se sličan odron dogodio u blizini gusto naseljenog obalnog područja, posljedice bi vjerojatno bile znatno teže.

Upravo zato znanstvenici danas posebnu pozornost posvećuju mogućnosti nastanka sličnih megacunamija na drugim lokacijama, osobito ondje gdje se ledenjaci povlače, a nestabilne planinske padine postaju sklonije velikim odronima.

Događaj koji je promijenio razumijevanje tsunamija

Katastrofa u zaljevu Lituya postala je jedan od najvažnijih slučajeva u proučavanju ekstremnih valova. Pokazala je da najviši valovi na Zemlji ne nastaju nužno zbog potresa na morskom dnu, nego i zbog golemih odrona stijena ili ledenjaka koji u vrlo kratkom vremenu istisnu ogromnu količinu vode.

Iako su kasnije zabilježeni i drugi megacunamiji, nijedan nije dosegnuo potvrđenu visinu vala iz Lituya Baya. Više od šest desetljeća nakon katastrofe događaj na Aljasci i dalje drži rekord najvećeg megacunamija u zabilježenoj povijesti te ostaje jedan od najspektakularnijih prirodnih fenomena koje je čovjek ikada dokumentirao.