Screenshot: Nova TV, foto: FAH

BRUCE DICKINSON, frontmen grupe Iron Maiden i jedan od poslovnih anđela na konferenciji EBAN Winter University, u intervjuu za Novu TV progovorio o sebi, iskustvu u Hrvatsko, ali i Sarajevu 1994. godine.

Dickinson je jedan od predavača na konferenciji koji je privukao najviše pozornosti.

Došli ste ovdje zbog poslovne konferencije, što Vas motivira da pomažete drugim poduzetnicima kao poslovni anđeo?

"Pozvali su me i zvučalo je zabavno. Rekli su mi da ću imati i večeru s predsjednicom Hrvatske i pomislio sam: Nikad nisam večerao s predsjednicom Hrvatske. Zvuči jako zabavno i također ćemo se baviti poduzetništvom, posebice vezano uz pivo. Istražujemo malo mogućnosti, mogli bismo surađivati".

Vi ste pjevač, pilot, pisac i biznismen. Kako uspijevate sve to uskladiti?

"Moram raditi stvari jednu po jednu. U osnovi, sve te profesije dijele iste karakteristike. Morate biti strastveni i morate u bilo čemu što radite tražiti nešto što vam je posebno".

Što mislite o današnjoj glazbenoj industriji?

"Mogao bih neprestano pričati o tome kako je nekad bilo, više nije tako. Digitalno doba, skidanje glazbe, način na koji ljudi plaćaju glazbu je drugačiji. Osnove u glazbenoj industriji ostale su iste, osnove glazbe ostale su iste. Morate imati dobru glazbu i dobro je izvoditi".

1994. otišli ste u Sarajevo koje je bilo pod opsadom i održali ste koncert. Recite mi više o tom iskustvu...

"Tamo sam bio samo tri ili četiri dana, ali to su mi bila tri, četiri najduža dana. Imao sam osjećaj kao da traju cijelu vječnost. Ne mogu ni zamisliti kako je bilo ljudima koji su živjeli tamo, ali za mene koji sam došao iz božićnog ugođaja, gdje su svi sretni, gdje svi razmišljaju o kupnji purice i poklona, otići usred mjesta gdje su ljudi ostali bez svega, gdje ih se ubija, gdje se ubijaju djeca, raznose, gdje je siročad i svirati koncert za njih i onda pobjeći s tog mjesta u čudnim okolnostima i odjednom se opet vratite tamo gdje je Božić, gdje su purice. Pitali su me: 'Gdje si bio?'. Ja bih samo rekao: 'To je duga priča"'.

Imali ste nekoliko koncerata u Hrvatskoj. Je li Vam nešto posebno ostalo u sjećanju?

"Imao sam sjajan razgovor s gospodinom Bilićem. Večerali smo s njim kad je... mislim da je baš tada postao trener hrvatske reprezentacije. Nikad nisam razgovarao s nogometnim trenerom prije toga i bilo mi je zanimljivo. Bio sam vrlo impresioniran".

Kada čujete riječ Hrvatska, što Vam prvo padne na pamet?

"Jadran, Dubrovnik i čudna alkoholna pića".

Čudna? Zašto čudna?

"Zbog njihove neobične boje i mirisa i krušaka u bocama. Rakija i slična pića".

Jesu li Vam se svidjela?

"Zapravo jesu. Imam malu kolekciju kod kuće".

Koja je Vaša poruka za sve mlade ljude koji pokušavaju uspjeti?

"Naporno radite, uživajte u tome i nikad, nikad, baš nikad nemojte odustajati".