Zbornik radova sa znanstvenoga skupa o filozofu Pavlu VukPavloviću, predstavljen danas u palači Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), značajno će pridonijeti cjelovitomu i sadržajnomu upoznavanju djela toga uglednog filozofa i njegovoga doprinosa hrvatskoj znanosti.

U uvodnome slovu predsjednik HAZU akademik Ivo Padovan istaknuo je da je zbornik "Pavao Vuk-Pavlović - život i djelo", objavljen u sunakladništvu Akademije i Instituta za filozofiju, još jedan dokaz da HAZU vodi računa i o onim hrvatskim velikanima koji su u turbulentnim vremenima bili brisani iz njezinoga članstva.

Naime, podsjetio je, Pavao Vuk-Pavlović (1894.-1976.) bio je 1928. izabran za dopisnoga člana tadašnje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (JAZU) da bi, pri formiranju "HAZU" 1941. bio ispušten prvi put i to iz "rasnih razloga", a drugi put nakon Drugoga svjetskog rata pri ponovnomu konstituiranju JAZU, ali tada iz "ideoloških razloga". Te pogreške, dodao je Padovan, Akademija je, između ostaloga, ispravila i znanstvenim skupom održanim 15. i 16. studenoga 2001. u "Preporodnoj dvorani" HAZU.

Što reći danas o Pavlu Vuk-Pavloviću koji je doživio slom više totalitarističkih nastojanja - jugounitarističkih i velikosrpskih, velikohrvatskih, fašističkih i nacističkih, boljševičkih i staljinističkih te početke otvaranja svijetu kojemu je i sam težio, pitanje je koje je postavio akademik Petar Strčić.

Jer, podsjetio je, Vuk-Pavlović je jasno osudio i srednjoeuropski i mediteransko-europski odnos prema rasi i istočnoeuropski odnos prema klasi, ali je u mnogočemu njegovo djelo poticajni putokaz u neku drugu budućnost.

I dok je još 30-ih godina prošloga stoljeća pisao da je "hegemonija vjerskoga fanatizma izmijenjena vodstvom političkoga, mjesto vjerske nesnošljivosti slavi orgije politička" za Vuk-Pavlovića temeljna pitanja filozofije svodila su se uvijek na tri bitne sastavnice - čovjekovo znanje (metafiziku), na djelovanje (etiku) te na nadu (teologiju). U tom smislu, smatra Strčić, nije li nam ipak potreban novi "Estetički laboratorij" Pavla Vuk-Pavlovića i sve one izvedenice koje su se razvile iz njegovoga djela.

Po riječima akademika Mislava Ježića, Zbornik osvjetljuje bogat i zanimljiv životni i misaoni put jednoga od najoriginalnijih hrvatskih filozofa 20. st. Kao prvak fenomenološko-egzistencijalističke filozofske škole u Hrvatskoj, Vuk-Pavlović je, dodao je, bio vrlo vrijedan po širini svoje naobrazbe ali i dubini promišljanja i življenja te filozofije.

Istaknuvši da je Vuk-Pavlović bio čovjek znakovite sudbine, Ježić je podsjetio da je prvi put bio prekinut u akademskoj karijeri u vrijeme progona Židova. Vuk-Pavlović je naime rođen u židovskoj vjeri, a pokršten je kao rimokatolik u šestoj godini života i u toj je vjeri, na svoj individualan način, ostao do kraja života, rekao je Ježić zaključivši da je, usprkos velikim poteškoćama s kojima se suočavao i kao čovjek i kao intelektualac, Vuk-Pavlović stajao za i trpio za najveće humanističke vrednote.

Urednik zbornika Pavo Barišić podsjetio je pak na nekoliko Vuk-Pavlovićevih aforizama koje smatra bitnim za njegovo ukupno djelovanje. Među njima je, dodao je, i Vuk-Pavlovićev credo - "mudroljupca možeš ubiti razum nećeš mu pogubiti", ali i geslo - "ako pravi život biraš slobodno filosofiraš".

(Hina) ip az