HDZ u Irskoj dobio jedan glas. Svjedočimo fenomenu "nove dijaspore"

HDZ u Irskoj dobio jedan glas. Svjedočimo fenomenu "nove dijaspore"
Foto: Hina/123rf

HDZ je potopljen. Izgubio je na domaćem i stranom terenu, ostavši na samo 4 zastupnika u Europskom parlamentu, jednako koliko i SDP.

Iako su formalno osvojili najviše glasova na izborima, teško na ovaj rezultat mogu gledati kao na pobjedu. Osim nenadanog izjednačavanja s najjačom oporbenom strankom, Hrvatska demokratska zajednica potučena je i na dosad tradicionalnim pobjedničkim poljima. 

Okretanje leđa HDZ-u

Dalmatinska zagora je Plenkoviću okrenula leđa, kao i dosad vjerna dijaspora. 

Ruralni dijelovi Splitsko-dalmatinske županije svoje glasove su poklonili ekstremnoj desnici utjelovljenoj u likovima Ruže Tomašić, Brune Esih i pripadajućim im listama. HDZ je ove godine, za razliku od prošlih izbora, kaskao za njima.

Većina "klasične" dijaspore se slično (i očekivano) izjasnila. Australski, američki, argentinski, kanadski, talijanski, njemački i švicarski Hrvati mahom su glasali za Suvereniste, Neovisne za Hrvatsku i Plenkovićev HDZ.

Radi se o zemljama "stare dijaspore", koje već generacijama žive u inozemstvu i na čije glasove će HDZ vjerojatno uvijek moći računati.

Jedan jedini glas

Međutim, sinoć smo svjedočili jednoj novoj pojavi. HDZ je u jednoj drugoj dijaspori, konkretno u Irskoj, osvojio samo jedan jedini glas. 

Irska je posljednjih godina praktički postala sinonim za odseljavanje mladih Hrvata, koji su razočarani ekonomskom i ideološkom situacijom u matičnoj zemlji, odlučili sreću potražiti negdje drugdje. U tolikoj mjeri da u najvećem irskom trgovačkom lancu postoje "hrvatske police" na kojima su proizvodi iz Hrvatske.

Ako uzmemo u obzir da je od osamostaljenja većinu vremena na vlasti bio upravo HDZ, nije teško pretpostaviti da je njihov način vođenja države jedan od razloga egzodusa.

Nova dijaspora

"Nova dijaspora" u Irskoj jučer je vrlo jasno pokazala što misli o Plenkoviću i njegovoj stranci. Ako je suditi po izlaznosti, za razliku od disciplinirane "stare dijaspore", na izbore su izašli u vrlo malom broju, signalizirajući koliko im je stalo do programa hrvatskih kandidata. A i ovi koji su se pojavili na glasačkim mjestima nisu zaokružili HDZ.

Porazgovarali smo s dr. Darijem Čepom, profesorom docentom sociologije na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Zamolili smo ga za komentar glasanja u Irskoj.

"Rezultati glasanja u Irskoj su zanimljivi iz više razloga. Prvo, malen broj glasača ukazuje na nezainteresiranost hrvatske migrantske zajednice za domaće političke aktere. Nakon što su "glasali nogama" odlaskom iz Hrvatske u potrazi za boljim životom, zbog nesposobnosti hrvatske političke elite, još su jednom tu svoju odluku potvrdili "ostankom doma", odnosno neizlaskom na izbore. Drugo, razmjerno komplicirana pravila glasanja za one koji glasuju izvan Hrvatske također je djelomično utjecala na tako malen broj. Treće, unatoč malenom broju glasača, pokazuje se očuvanje animoziteta irskih Hrvata spram HDZ-a. To nije ništa novo, sjetimo se samo debakla s pokušajem uspostave irske podružnice HDZ-a i negativnih komentara oko toga zbilja besramnog čina", smatra Čepo.

Zemlje koje već otprije imaju dijasporu naklonjenu HDZ-u (Argentina, Australija, SAD) uredno su glasale za HDZ i desnije varijante (Esih i Suverenisti). Znači li to da dijaspora koja seže nekoliko generacija unatrag preuzima obrazac starijih pokoljenja i glasa po navici, dok "nova dijaspora" nema toliko izražen nacionalni naboj koji (neuspješno) nastoji promovirati HDZ?

Kad govorimo o hrvatskoj dijaspori, moramo voditi računa da je riječ o dvije različite grupacije ljudi. Razlozi njihova odlaska možda su slični, jer u hrvatskim emigrantskim trendovima dominiraju prije svega ekonomski, a potom politički razlozi odlaska. No okolnosti koje su ih nagnale na odlazak različite su. "Stare dijaspore" iz država koje ste nabrojali gaje političke animozitete koji ih vode tome da biraju desne političke opcije. Za mnoge od njih i HDZ je previše umjeren, ali kako je riječ o dominantnoj stranci koja je rano zagospodarila tim prostorom, glasaju za njih. Ovdje trebamo uračunati i birače iz BiH, koji nisu dijaspora, ali ih svi tako gledaju. "Staroj dijaspori" je HDZ prirodan izbor jer je HDZ, u njihovoj mitologiji, "porazio" Jugoslaviju, koja ih je natjerala da odu iz domovine. Stoga je i nacionalni naboj kao izvor političkih odluka jači.

Što se tiče tzv. nove dijaspore, riječ je prije svega o ljudima koji su iz Hrvatske otišli nakon 1990-ih, odnosno nakon ekonomske krize i ulaska Hrvatske u EU 2013. Razlozi njihova odlaska ekonomske su i socijetalne prirode. Oni žele bolja radna mjesta i veće plaće, ali žele i ugodnije, manje ideološki polarizirano i tolerantnije okruženje. Ključni krivac zašto toga nedostaje u Hrvatskoj su političke elite, a pogotovo HDZ kao dominantna politička stranka. Stoga, nacionalni naboj i podjele, na kojima je HDZ do sada temeljio svoj uspjeh u dijaspori, ovdje ne mogu naći plodno tlo. Ne smijemo naravno zaboraviti ni na hrvatske građane srpske nacionalnosti koji su otišli iz Hrvatske, a koji također spadaju u dijasporu. Oni su do sada u načelu bili pasivni i apatični. Vidjet ćemo koliko će ih ova SDSS-ova vrlo dobra kampanja motivirati na aktivniji politički angažman.

Što mislite, hoće li buduće generacije emigranata pratiti glasački primjer Irske? Ako da, zašto?

Razmišljam o tome već dulje vremena. Mogu vam dati samo pretpostavku utemeljenu na svojevrsnom znanstvenom špurijusu. Tu ću pretpostavku tek trebati testirati i dokazati, pa se možda pokaže i pogrešnom. No na buduće emigrante, odnosno tzv. novu dijasporu, treba gledati kao na kompleksnu društvenu grupu. Po meni, nije riječ o homogenoj skupini koja će djelovati jednako bez obzira gdje se u svijetu nalazi, što je bio slučaj sa "starom dijasporom". Do sada je dijaspora, bez obzira je li riječ o Hrvatima u Kanadi, Njemačkoj ili Australiji, bila ideološki monolitna skupina kojom je politički dominirao HDZ i desni ekstremi. U slučaju "nove dijaspore", čini mi se da će ključni utjecaj imati mjesto emigriranja. Oni emigranti koji odu u države u kojima već postoje etablirane hrvatske dijasporaške zajednice, sa svojim društveno-kulturnim institucijama i Katoličkom crkvom kao mjestom okupljanja, nastavit će ranije ideološke obrasce i vodit će ih uglavnom nacionalni narativ. Oni emigranti koji odu u države u kojima ranije nije bilo hrvatske dijaspore ili ona nije bila etablirana, kao što je slučaj s Irskom primjerice, ili Islandom i nekim drugim državama (sve je veća, primjerice, dijasporaška zajednica u arapskim državama Bliskog istoka, poput Ujedinjenih Arapskih Emirata), razvit će vlastite obrasce ponašanja prema Hrvatskoj, a oni se nužno neće temeljiti na nacionalnom naboju pa ih ni HDZ, odnosno desnica, neće moći računati kao "svoje". U tom slučaju treba vidjeti kako će se HDZ postaviti prema pravu glasa dijaspore. Neka istraživanja, naime, pokazuju da, kad dominantne desne stranke osjete da su izgubile podršku dijaspore, nastoje ograničiti prava koja dijaspora ima, kako od njih koristi ne bi imali domaći politički protivnici. S obzirom na dominaciju BiH u dijasporaškom bloku i s obzirom na dominaciju HDZ-a među glasačima u BiH, HDZ još dugo neće izgubiti dominaciju u dijaspori. No dugoročno te šanse rastu, kako budu rasle "nove" dijasporaške zajednice, smatra Čepo.
 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
;
Učitavanje komentara