Foto: Damjan Tadić / Cropix

KAŽU Kinezi da i put od tisuću kilometara počinje prvim korakom. Tako i hrvatski rebalans državnog proračuna počinje uštedom od 780 milijuna kuna. Doduše, ostaje još 14 milijardi i 220 milijuna kuna za krpanje proračunskog ambisa, ali nije ni Kinezima lako, njima nakon onog prvog koraka ostaje još njih 999 999. Pa da vidimo kome je teže.

Ali, za sve ima vremena. Samo valja biti strpljiv. Nije rebalans zec da pobjegne. Hrvatska Vlada odlučila je problematici pristupiti trezveno, sustavno i savjesno, ne želi brzati s odlukama, brzopleto izjednačavati rashode s prihodima jer takvo prtljanje može izazvati samo još veće probleme.

Eto već se nalaze pametnjakovići koji prigovaraju da je Vlada srezala troškove za "samo" 780 milijuna kuna. To je, kao, jako malo. Ali zašto ne pogledaju ovo: Jadranka Kosor srezala je svoju plaću s 21 na 20 tisuća kuna. Šef parlamenta Luka Bebić dobit će novu tisućicu manje, ali i srezane troškove za reprezentaciju. Čak se i jadni Berislav Rončević našao na udaru. Zastupnička plaća iznosit će mu samo 14 tisuća kuna, tako da mu nakon otplate onog stambenog kredita ostaju tri tisuće za život: za režije, tržnicu, benzin, školske knjige... Sva sreća da su ga ugurali u nekakav odbor za obranu gdje će u fušu ubirati dodatne dvije tisućice, pa će se valjda nekako pokriti.

Tko  se prvi bacio na mač?

Dakle, samo zlonamjerni ne vide o kakvim se tu bolnim rezovima radi. Samo zluradi provokatori zatvaraju oči pred činjenicom da su se upravo vladajući prvi žrtvovali. Oni su podmetnuli leđa kad je bilo najteže. Oni su se prvi bacili na mač kako bi poslali poruku da u ovim teškim vremenima nitko neće biti pošteđen.

Nažalost, u ovom trenutku Vlada nove premijerke nije imala dovoljno vremena da pripremi sustavan rebalans. Nije stigla učiniti drastičnije rezove u rashodovnoj strani proračuna. Jednostavno, našla se u cajtnotu. Jer, čini se kao da je još jučer Ivo Sanader pozivao na "stezanje remena". A bilo je to još prije Božića. Stvarno je u hipu proletjelo sedam mjeseci. I eto, dok se Vlada okrenula lijevo i desno, već je usfalilo 15 milijardi kuna.

Tko ne radi, taj ne griješi

Isto tako, izgleda kao da je još jučer Luka Bebić poveo bunu protiv smanjivanja plaća saborskim zastupnicima. A bilo je to u veljači. Čini se kao da je jučer Ivo Sanader pozvao javna poduzeća i sve države službe na štednju, a bilo je to u ožujku. I stvarno, nije se stiglo u tih pišljivih sedam ili pet ili četiri mjeseca bilo što značajnije učiniti. A ne može se ni sad. Naprosto nema vremena.

Hrvatska Vlada se žuri polako. Sad je na smanjenje proračunskog prihoda od šest milijardi kuna odgovorila smanjenjem rashoda od 780 milijuna. U iduća dva ili tri tjedna obećala je da će smisliti još neki način da uštedi stotinjak milijuna. A možda i neće. Najvažnije je da se, kao što reče Damir Polančec, ne srlja, da se sustavno i savjesno rade analize i kalkulacije. Jer, tko ne radi, taj ne griješi.

Ivo Sanader pokupio se dok više nije mogao ništa obećati. Pokupio se i Dragan Primorac kad je shvatio da više nema besplatnih udžbenika i besplatnog prijevoza za đake. A od svih ljudi koji su ostali u Banskim dvorima, upravo je Jadranku Kosor, onu koja je prije mjesec dana seljacima na traktorima obećala brda i doline, dopalo da krene u daljnje rezanje troškova i privilegija. Ako se Kosorica bilo čime odlikovala na mjestu ministrice branitelja, obitelji i međugeneracijske solidarnosti, onda to sigurno nije bila štedljivost.

Nije HDZ lud rezati granu na kojoj godinama sjedi

Ona je, baš kao i stranka na čijem je sada čelu, svoju političku egzistenciju izgradila na korištenju državnog proračuna za kupovanje glasova. Padala su obećanja svim društvenim slojevima, seljacima, braniteljima, roditeljima, državnim službenicima, brodograditeljima, građevinarima... Tko god je pokucao na vrata, dobio je neku "pinku". I kad je god HDZ išao u kampanju, grabio je iz tog proračuna. I kad god je trebao kupovati koalicijske partnere, puštao ih je da sami zagrabe.

I sada se Kosorica i HDZ odjednom moraju svega toga odreći. Pa ako već trebaju rezati granu na kojoj godinama sjede, odlučili su da će onda to raditi što sporije. Kako bi bilo svima bolnije.

Priča o rebalansu državnog proračuna pokazuje pravi karakter HDZ-ove vlasti. Davno je prošlo vrijeme kad je Sanader priznao da smo "u banani". Davno je pozivao na "stezanje remena". Davno je "ukrao Božić". Davno je Sabor odbio mogućnost smanjenja zastupničkih plaća. Davno se govorilo o štednji u voznom parku državnih poduzeća, da bi na mnogim parkiralištima osvanuli novi Audiji i Mercedesi. Davno su krenula upozorenja (pomiješana s vapajima) da se skrešu proračunski rashodi, da se zaustave sulude investicije, da se troškovi države usklade s realnim mogućnostima.

Nikad dosta budala...

I nakon svih tih mjeseci Vlada tek danas napokon - i na jedvite jade - donosi nekakvu smiješnu odluku o ograničavanju reprezentacije, službenih kartica, o smanjivanju povlaštenih mirovina i dužnosničkih plaća. Ušteda? Grozomornih 780 milijuna kuna. Rasprave o nekakvim "teškim odlukama" i "radikalnim potezima" još uvijek traju, a Ivo Sanader odricanje luksuznog BMW-a nepoznata porijekla, cijene i daljnje sudbine proglasio je "antirecesijskom mjerom". Uporno nas prave budalama, a nama nikad dosta.

... ali ni političkog spina

I kako to obično biva, nikad nije dosta ni političkog spina. Taman smo se riješili Sanaderova, sada nas je zaskočio Kosoričin. Umjesto o konkretnim mjerama, zahvatima i spasonosnim rješenjima, već tjednima čitamo o tome kako je Jadranka Kosor moderna žena, uspješna ministrica i poslušna zapisničarka, pratimo njezina razmišljanja o tome što će obući za koju prigodu, kakvog se raspoloženja probudila a kakvog legla, tko ju je naljutio a tko razveselio i zašto pobogu ona rođendanska torta nije mogla proći kroz vrata. To su životni problemi koji muče ovu zemlju i ovu vlast. Naš put prema normalnom društvu traje tisuću kilometara, ali za razliku od Kineza, mi nismo učinili ni prvi korak.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje