KAMPANJE za lokalne izbore u Hrvatskoj se svode na to da kandidati obilaze sela, predgrađa ili četvrti gradova i glasačima obećavaju da će vratiti dio novca koji su im oduzeli gradnjom škola, vrtića ili asfaltiranjem nekog puta. To prezentiraju kao nešto "besplatno", što, eto, iz dobrote srca žele darovati kao zahvalnost za glasove. Glasači su uglavnom dovoljno naivni da stvarno misle kako to što im netko obećava vratiti dio novca koji su uplatili kroz razne poreze znači da je nešto "besplatno" pa se svi kandidati ustvari natječu u tome tko će obećati više "besplatnih" stvari.

Nakon desetljeća obećavanja asfaltiranja, škola, vrtića, udžbenika i socijalne pomoći došlo je do određenog zasićenja. Nije problem u tome što su glasači prestali vjerovati u to da će stvarno dobiti nešto besplatno - iako bi, kada bi i dobili obećano, to vjerojatno debelo pretplatili kroz poreze - jer još uvijek prolaze ista obećanja kao i prije. Problem je u tome što su svi shvatili način kupovine glasova pa svi kandidati na lokalnim izborima obećavaju iste škole, vrtiće i asfaltirane ceste. Teško se u tolikom mnoštvu ispraznih obećanja istaknuti. 

Filipović sve podigao na višu razinu

HDZ je kupovinu glasova ispraznim obećanjima usavršio pa je HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Zagreba Davor Filipović počeo obećavati tvornicu! I to ne bilo kakvu tvornicu, nego tvornicu za izradu cjepiva, među ostalim protiv karcinoma, koju planira sagraditi u roku od jedne godine. Podigao je ulog, više to nisu vrtići i škole, nego i tvornice cjepiva. 

Ustvari se radi o staroj ideji povezanoj s Imunološkim zavodom.

Što je s Imunološkim?

Valja se podsjetiti nekoliko činjenica vezanih uz Imunološki. Glavni problem je nastao 2013.  gubitkom dozvole za proizvodnju krvnih pripravaka kada je inspekcija Agencije za lijekove i medicinske proizvode utvrdila da pogoni Imunološkog ne zadovoljavaju minimalne standarde za produljenje licence. Tada su i iz samog Imunološkog priznali da ne mogu proizvoditi sterilne proizvode u sterilnim uvjetima. 

Od tada se Imunološki provlači kroz medije i politiku kao još jedno ideološko bojno polje a da se nitko nije prvo zapitao zašto ga, ako je Imunološki toliko kvalitetna kompanija koja, prema navodima medija i političara, vrijedi puno više nego što mislimo, nitko ne želi kupiti? No nije uvijek bilo tako. 

Još 2006., nakon nekoliko godina loših financijskih rezultata, francuska kompanija Sanofi Pasteur, koja je ujedno i najveći svjetski proizvođač cjepiva, bila je spremna kupiti Imunološki. Umjesto toga je država odlučila da je Imunološki zavod kompanija od strateškog interesa i dokapitalizirala ga, tj. uložila dodatni novac. U to vrijeme se smatralo velikim uspjehom to što je država spasila Imunološki umjesto da ga je kupila jedna od najvećih farmaceutskih kompanija na svijetu. Tim su bili zadovoljni i političari i narod, a i tadašnji farizeji ekonomske misli poput Guste Santinija koji je, iako i sam vlasnik dionica Imunološkog, tom prilikom izjavio da je Imunološki institucija od strateškog značaja i pozdravio povratak Zavoda u vlasništvo države.

Do 2013. je stanje postalo toliko loše da Imunološki nije mogao osigurati sterilne uvjete za nastavak proizvodnje krvnih pripravaka, što mu je donosilo 70% prihoda. Tada je krenuo potpuni krah, a danas je Imunološki samo sjena onoga što je nekada bio. 

Kompanija koju nitko ozbiljan ne želi kupiti

Godinama se raspravlja o tome što učiniti s Imunološkim zavodom. Nekoliko puta se pokušalo s privatizacijom, ali nije bilo ozbiljnih ponuda. Imunološki je u svega nekoliko godina prešao put od kompanije za koju je zainteresirana jedna od najvećih svjetskih farmaceutskih kompanija do kompanije koju nitko ozbiljan ne želi kupiti. Jedno od predlaganih rješenja, tadašnjeg SDP-ovog ministra Branka Grčića, bilo je da postane "ustanova za obavljanje djelatnosti zdravstva" i time postane dio Ministarstva zdravstva, što bi mu osiguralo financiranje iz proračuna. Ni ta ideja nije zaživjela. 

Nedavno se u medijima pojavila informacija da će se u vladi donijeti odluka o gradnji nove tvornice Imunološkog. Vrijednost investicije se procjenjuje na 350 milijuna kuna, a tvornica bi se gradila u Brezju, na zemljištu samog društva koje je pod hipotekom države u iznosu od 50 milijuna kuna. Navodno zemljište neće biti prepreka.

 Zanimljivo je da se u priopćenju za medije o imenovanju novog ravnatelja od 22. ožujka 2019. navodi kako će novi ravnatelj poduzeti "sve potrebne aktivnosti za pokretanje parcijalne proizvodnje virusnih cjepiva te lijekova iz ljudske i životinjske krvi u Imunološkom zavodu na postojećoj lokaciji, do izgradnje novih proizvodnih pogona", što daje naslutiti da se izgradnja tvornice planira minimalno dvije godine. Država će pokloniti 350 milijuna Imunološkom bez ikakve rasprave u saboru. Nitko se nije ni sjetio za mišljenje pitati građane koji su morali uplatiti tih 350 milijuna kuna u proračun da bi ih političari tako lako dijelili. 

Filipović iskorištava već započetu priču

Puno je toga čudno u najavi o otvaranju nove tvornice Imunološkog, a na toj ideji "jaše" i Filipović.

Nije jasno ni koji bi to ljudi radili u novoj "tvornici cjepiva", a.k.a novom Imunološkom zavodu. Farmaceuti su jako traženi na tržištu rada, a farmaceutska industrija Hrvatske stoji dosta dobro i raste iz godine u godinu. U 2019. je ostvarila 6.8% vrijednosti izvoza RH, što je rast od 1.8 postotnih bodova od 2015., kada su farmaceutski proizvodi bili 5% vrijednosti izvoza RH, a više od 4 postotna boda od 2007., kada su medicinski i farmaceutski proizvodi u izvozu sudjelovali s tek nešto više od 2.6%. Plaće u farmaceutskoj industriji Hrvatske su daleko iznad prosjeka i ne manjka slobodnih radnih mjesta. Zašto bi kvalitetni kadrovi u takvoj situaciji sjedili godinama u Imunološkom dok propada i dok kasne plaće, a ostatak farmaceutske industrije vapi za farmaceutima i nude im odlične uvjete rada za hrvatske prilike? Znači, u Imunološkome do sada gotovo sigurno nije ostalo dovoljno kvalitetnih kadrova za pokretanje nove tvornice. Jer iako Hrvati imaju fetiš na izgradnju, to nije dovoljno. Tvornicom mora netko upravljati i netko u njoj mora raditi. 

Filipović iskorištava već započetu priču da bi bio kandidat koji najviše obećava. Nažalost, na ta obećanja građani RH uglavnom nasjedaju. Nema veze što je apsurdna ideja o tome da država - koja je i uništavala Imunološki od trenutka kada ga je preuzela, preko gubitka licence o kojoj je ovisilo 70% prihoda, do danas - bude njegov spasitelj. Hrvati su dovoljno lud narod da 30 godina rade stalno iste pogreške i nakon tih 30 godina traže ponavljanje istih. 

Građani će opet biti prevareni, po tko zna koji put

HDZ-ovcima je dobro jer se planira gradnja nove tvornice Imunološkog koja bi bila nova državna tvornica u koju se mogu smjestiti politički podobni kadrovi. HDZ-ovom kandidatu za gradonačelnika Zagreba je dobro jer može iskoristiti tu priču u natjecanju s drugim kandidatima u tome tko će obećati više "besplatnog".

Građani će opet biti prevareni, po tko zna koji put. "Besplatno" će opet masno platiti, a korist će imati samo HDZ i klika. Ustvari je situacija toliko tragikomična da bi najbolje bilo da Filipović laže jer bi tvornica cjepiva koju obećava bila samo nova rupa bez dna u koju bi porezni obveznici desetljećima bacali novac. Ali teško je žaliti ljude koji desetljećima nasjedaju na iste laži, iste podvale i ista glupa obećanja. Građani Zagreba, kao i svi stanovnici Hrvatske, imaju i imat će točno ono što žele. To što nisu svjesni da je to što žele njima i njihovoj djeci na štetu nije Filipovićev problem. Ako ljudi žele tvornicu cjepiva, on će im je dati. Ionako je neće on platiti, nego oni.

...

Primajte na mail kolumne Indexovih autora i suradnika svakog dana. Pretplatite se na Index Newsletter.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala