SLUČAJ ilegalnog odlaganja tisuća tona otpada u Lici posljednjih je tjedana otvorio ozbiljna pitanja o mogućem onečišćenju okoliša, njegovim razmjerima i posljedicama za ljude, zbog čega je održan i veliki prosvjed u subotu u Zagrebu.

Otpad se u Liku godinama dovozio iz Italije i Slovenije pod krinkom sirovine za navodnu proizvodnju građevinskih blokova, a potom je nekontrolirano zakapan i ostavljan na otvorenom. Hrvatska policija je u međunarodnoj operaciji, uz podršku Europola, uhitila 13 osoba. Među njima i poduzetnika Josipa Šinceka i njegovu suprugu Moniku, vlasnike tvtke Tipos Resur.

Galerija

Nakon što je javnost posljednjih tjedana prvo suočena s nalazima o "vječnim kemikalijama", a potom i mikroplastici u podzemnim vodama, otvorilo se pitanje koliko zapravo znamo o razmjerima onečišćenja i njegovim mogućim posljedicama. O tim smo pitanjima razgovarali s prof. dr. sc. Branimirом K. Hackenbergerom s Odjela za biologiju Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.

Hackenberger je prošao kroz tri javno objavljena vještačenja iz ovog predmeta. To su nalaz Geotehničkog fakulteta iz ožujka 2026., njegova dopuna iz srpnja te izvješće Instituta za vode Josip Juraj Strossmayer o mikroplastici iz kolovoza, koje je USKOK objavio jučer. Naglasio je da nije sudionik postupka niti je radio na tim vještačenjima, već ih komentira kao ekotoksikolog.

Što su "vječne kemikalije"?

Govori da je PFAS skupno ime za obitelj od preko deset tisuća sintetskih spojeva u kojima je vodik na ugljikovu lancu zamijenjen fluorom. To je važno jer je je "veza vodika i floura najjača jednostruka veza u organskoj kemiji".

Jedna od posljedica toga je postojanost, govori Hackenberger, "budući da u okolišu ne postoji ni biološki ni kemijski put koji bi tu vezu razgradio pri normalnim uvjetima".. Osobina im je i da se zadržavaju u organizmu. Za PFOS to vrijeme iznosi tri do pet godina, objašnjava naš sugovornik.

PFOS kojeg Hackenberger spominje je jedan od najpoznatijih i najdugotrajnijih PFAS spojeva, koji se zbog svoje postojanosti i sposobnosti zadržavanja u organizmu smatra posebno problematičnim.

Još jedan od problematičnijih PFAS spojeva jest PFOA. Za tu "vječnu kemikaliju" Hackenberger kaže da ju je Međunarodna agencija za istraživanje raka 2023. svrstala među karcinogene tvari za ljude, dok je PFOS svrstan među moguće karcinogene.

Što se tiče zdravstvenih učinaka, Hackenberger kaže:

"Europska agencija za sigurnost hrane je postavila tjedni podnošljivi unos od 4,4 ng po kilogramu tjelesne mase, i to za zbroj samo četiriju spojeva: PFOA, PFNA, PFHxS i PFOS. Kritični učinak na kojemu je ta vrijednost izvedena nije rak nego smanjen odgovor protutijela na cijepljenje u djece, dakle imunosni učinak pri vrlo niskim dozama. Uz to su dokumentirani povišen kolesterol, promjene jetrenih enzima, poremećaji štitnjače i niža porođajna težina", napominje.

Što je pronađeno u Lici?

Hackenberger podvlači da niti PFOA, niti PFAS nisu pronađeni u Lici. Prema uzorkovanju Geotehničkog fakulteta koje je bilo 11. svibnja 2026., a pri čemu je analizirano 20 spojeva, pronađene su druge "vječne kemikalije". 

"PFBS, PFBA, PFPeA i PFHxA su spojevi s četiri do šest ugljikovih atoma i industrija ih je uvela upravo kao zamjenu za PFOA i PFOS. Toksikološki su po jedinici mase blaži i slabije se nakupljaju u organizmu, ali okolišno su gori: topljiviji su, slabije se vežu na tlo, brže putuju i, što je za sanaciju presudno, iz vode se znatno teže uklanjaju", objasnio je.

"Ovo je rano upozorenje da je put od otpada do podzemne vode otvoren"

"Uzvodno nema ničega, a nizvodno je 200,5 ng/L. Omjer je veći od 130 prema 1 i ne može se objasniti prirodnom pozadinom, jer prirodne pozadine za PFAS nema; ti spojevi u prirodi ne postoje", kaže.

"Da bih 200,5 ng/L stavio u mjerilo: to je dvostruko iznad parametarske vrijednosti za vodu za piće, ali je riječ o vodi iz bušotine uz odlagalište koju nitko ne pije. Nitko na temelju tog mjerenja nije bio izložen i vještak to izrijekom kaže. Vrijednost nalaza nije dakle u izloženosti nego u tome što je rano upozorenje: pokazuje kako je put od otpada do podzemne vode otvoren", njegove su riječi.

"Ovdje su najveći problem metali, antimon je nađen u kupusu"

Dotaknuo se antimona, metala koji u većim količinama može biti štetan za zdravlje, a dugotrajna izloženost povezuje se s oštećenjem jetre, srca i pluća.

"Najveći kemijski problem koji je na toj lokaciji izmjeren nisu PFAS nego metali u tlu. Antimon doseže 317 mg/kg, a prirodno je ispod 1; bakar doseže 9.946 uz maksimalno dopuštenu koncentraciju od 100; olovo 1.051 uz istu granicu od 100. U eluatu jednog uzorka 'kraj zida silosa"' antimon iznosi 499 mg/kg suhe tvari uz granicu od 0,7 za neopasni otpad.

Antimon je nađen i u biljkama, podatak koji mediji nisu prenijeli: 0,28 do 0,34 mg/kg u drvenastim vrstama i oko 0,3 mg/kg u kupusu na 20 do 30 metara od hrpe. To znači da je put od otpada do jestivog tkiva zatvoren, što je za stanovnike izravnija poruka od bilo koje brojke o PFAS-u", kaže.

"Nisu rađene analize PFAS-a u tlu"

Kaže da se uklanjanjem otpada uklanja izvor, ali ne i ono što je iz njega već izašlo.

"Koliko točno ostaje, pošteno rečeno, ne znamo, a mjerenje koje bi to reklo nije napravljeno. PFAS je analiziran u tri uzorka vode, dok u tlu nije analiziran ni jednom. Zaliha se u nezasićenoj zoni bez toga ne može procijeniti drukčije nego nagađanjem, a nagađati neću.

Ono što se može reći kao okvir jest sljedeće. Kratki lanci, koji ovdje prevladavaju, ispiru se razmjerno brzo, realno u rasponu od nekoliko godina do dva desetljeća. Dulji lanci i prekursori, kojih u vodi sada nema, ali ih u otpadu vjerojatno ima, ostaju bitno dulje. Sanacija se dakle ne planira u rokovima od nekoliko godina", još je rekao.

Priča s teflonom

Pitali smo ga oko spoja PTFE, koji je poznatiji kao teflon. Kaže da se teflon, u izvješću Instituta za vode, pojavljuje samo u jednom od šest uzoraka, i to u svega dvije čestice. Pronađene su u uzorku uzetom iz bušotine koja se nalazi uzvodno od odlagališta i služi kao referentna točka, dok u ostalih pet uzoraka PTFE nije pronađen. 

Zbog toga, kazao je, taj nalaz nije dokaz da je teflon iz otpada dospio u podzemne vode.

"Povratak podzemlja u prvobitno stanje nije realan"

Upozorava da lokacija nije klasičan otvoreni krš, kako bi se moglo zaključiti iz pojedinih navoda, već da se prema geofizičkim mjerenjima i bušenjima ondje nalazi slabo propusna podloga.

Kao najbolje rješenje vidi uklanjanje samog izvora onečišćenja, odnosno potpunu sanaciju i zbrinjavanje otpada, čime bi se zaustavilo njegovo daljnje ispuštanje. Kao privremena mjera moguće je nepropusno prekriti otpad i spriječiti prodor oborinskih voda. Zaključuje da povratak podzemlja u potpuno prvobitno stanje nije realan, ali jest moguće ukloniti izvor, spriječiti daljnje onečišćenje i dugoročno pratiti stanje.

Koliko je ova mikroplastika opasna?

Napominje da nigdje u svijetu ne postoji zdravstveno utemeljena granična vrijednost za mikroplastiku u vodi za piće.

"Svjetska zdravstvena organizacija je 2019. i u kasnijim osvrtima zaključila kako dokazi nisu dovoljni za izvođenje smjernične vrijednosti, a Direktiva (EU) mikroplastiku stavlja na popis za praćenje i propisuje metodologiju mjerenja, ali ne propisuje granicu", dodaje.

"Najveću vrijednost mikroplastika ovdje ima kao biljeg, a ne kao otrov. Polistiren u podzemnoj vodi nizvodno od odlagališta i njegov potpuni izostanak uzvodno su obilježje lokalnog antropogenog izvora. Tako to tumači i samo izvješće i to je logički ispravno", dodaje.

"Nema razloga da vodoopskrba bude ugrožena"

Kad je riječ o javnoj vodoopskrbi, Hackenberger kaže da prema dosad dostupnim podacima nema razloga za zaključak da je ugrožena.

"Zahvati Mrđenovac i Divoselo nalaze se uzvodno od odlagališta i hidrogeološki nisu povezani s njim, a javna se vodoopskrba redovito kontrolira. Kad je riječ o privatnim bunarima nizvodno, na to pitanje nitko nema odgovor jer nitko nije mjerio", kaže.

Kako znati ima li još toga?

Pitamo ga što sve ovakvim analizama može ostati neotkriveno, odnosno možemo li uopće znati puni opseg onečišćenja ako analiziramo samo tvari koje smo unaprijed odlučili tražiti.

"Ne možemo, i to nije nedostatak ovih konkretnih vještačenja nego ograničenje same metode. Primjerice, parametar PFAS ukupno od 500 ng/L nije mjeren. On se mjeri kao ukupni organski fluor, metodama AOF i EOF, i jedini bi pokazao koliko fluora u vodi uopće ima.

U studijama gdje se mjeri oboje, ciljanih dvadeset spojeva objasni obično između 1 i 30 % prisutnog organskog fluora. Prevedeno na ovaj slučaj, stvarno opterećenje bi moglo biti višestruko veće od izmjerenih 200,5 ng/L, ali to je procjena iz literature, a ne mjerenje na ovoj lokaciji, i upravo je zato tu analizu vrijedno napraviti.

Moj vlastiti izračun, dakle procjena: na temelju baze od 1.063 tvari koje se pojavljuju u ovakvom otpadu i popisa analiza koje su na ovoj lokaciji doista provedene, očekivani broj tvari koje bi prošle neopaženo iznosi oko 79%", napomenuo je.

Što ciljane analize mogu propustiti?

Posebno upozorava na činjenicu da se pojedinačne tvari procjenjuju zasebno, dok njihova mješavina može imati drukčiji učinak. Kao najbolji primjer navodi upravo slučaj kod Gospića

"Osnovni Nalaz iz ožujka 2026. zaključuje kako u podzemnim vodama nema prekoračenja standarda kakvoće vode za piće, a Dopuna iz srpnja 2026., koristeći analizu koje u prvom opsegu nije bilo, nalazi dvostruko prekoračenje parametarske vrijednosti za PFAS.

Obje tvrdnje su točne, a odgovor se promijenio zato što se promijenilo pitanje. Bolju ilustraciju granica ciljane analize teško je izmisliti i, ako smijem predložiti, to je najjača poanta koju ova priča može ponuditi čitatelju", objasnio je.