HRVATSKA premalo odvaja tekstilnog otpada i previše ga odlaže na odlagalištima, upozorava Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije, koje rješenje tog velikog problema vidi u sustavu proširene odgovornosti proizvođača, koji će za sve zemlje EU-a biti u primjeni od 2028. godine.

"Hrvatska je po odvojenom sakupljanju komunalnog otpada od tekstila dosta ispod prosjeka Europske unije", upozorila je Jasna Kufrin, viša savjetnica, specijalistica u Ministarstvu, na nedavno održanoj konferenciji "Budućnost tekstilnog otpada". Od 16 kilograma po stanovniku, koliko ga na razini EU nastane godišnje, odvojeno se sakupi 4,6 kilograma. U Hrvatskoj nastane 12 kilograma, a odvojeno se sakupi 1,4 kilograma po stanovniku.

Kufrin kaže da se ti podaci odnose samo na komunalni otpad koji je u fokusu direktive EU-a te da podaci nisu potpuni jer obuhvaćaju samo materijale koji su proglašeni otpadom, a nedostaju oni o rabljenom tekstilu koji se ponovno upotrijebi, a sakupljen je donacijama građana ili humanitarnih organizacija ili je razmijenjen online. Kao veliki problem na razini EU navodi i neprodani tekstil koji se često uništava ili odlaže na odlagalište, a potrošač ga još uopće nije koristio.

Sve bi se trebalo promijeniti 2028. godine

Kufrin najavljuje da će se to promijeniti 2028. s uvođenjem novog sustava u svim zemljama EU-a, koji će omogućiti uvid i u te podatke.

"U Hrvatskoj se stopa odvajanja otpadnog tekstila zadnjih nekoliko godina povećavala, međutim nema tu nekog posebnog napretka i jasno je da postoji vrlo veliki neiskorišteni potencijal za odvojeno sakupljanje", istaknula je Kufrin.

Prema podacima za 2024. godinu, u Hrvatskoj godišnje nastaje oko 55.000 tona otpadnog tekstila, od čega je oko 65 posto sadržano u miješanom komunalnom otpadu i još 11 posto u glomaznom otpadu, a te količine zapravo završe na odlagalištima otpada.

"Otpadni tekstil najvećim se dijelom odlaže na odlagalište, 79 posto, devet posto ide na recikliranje, šest posto se energetski oporabi, pet posto ide u centre za gospodarenje otpadom, a jedan posto odlazi na ostale postupke", istaknula je Kufrin.

Obrada na 50-ak lokacija

Odvojeni otpadni tekstil obrađuje se na 50-ak lokacija, pri čemu većina njih radi pripremu za daljnju obradu te se taj otpad dalje šalje reciklažerima, na odlagalište ili u izvoz na obradu. Na jednoj se lokaciji provodila energetska oporaba, a registrirana su i dva centra za ponovnu uporabu, oba u Međimurskoj županiji, u Čakovcu i Prelogu, koji prijavljuju količine ponovno upotrijebljenog otpada.

Samo je nekoliko reciklažera koji recikliraju otpadni tekstil u nove proizvode, tehnički tekstil, filc ili krpe. Najveći je zabočka Regeneracija, s kapacitetom oko 5000 tona godišnje.

Odvojeno se u 2024. sakupilo nešto više od 12.000 tona, a u te količine ulazi i komunalni i proizvodni otpad. Po tome bi stopa odvojenog sakupljanja iznosila 23 posto, no ako bi se uzimao u obzir samo komunalni otpad, stopa odvojenog sakupljanja iznosila bi 11 posto.

Gotovo polovica jedinica nije prijavila odvojeno sakupljanje tekstila

Kufrin je upozorila da oko 200 gradova i općina, od ukupno 555, nije prijavilo odvojeno sakupljanje otpadnog tekstila u 2024. godini, a i podaci za 2025. pokazuju da se stanje tu nije puno promijenilo.

Po odvojenom sakupljanju komunalnog otpadnog tekstila putem javne usluge prednjači Grad Zagreb, koji je u prošloj godini sakupio 1600 tona otpadnog tekstila, a prethodne više od 1200 tona. Slijede Pula, Rijeka, Velika Gorica, Dugo Selo, Varaždin, Šibenik i Split.

Od županija, uz Grad Zagreb, koji ima i status županije i koji prednjači, najbolju provedbu odvojenog sakupljanja otpadnog tekstila, mjereno kilogramima po stanovniku, imale su Istarska (više od 493 tone), Zagrebačka (više od 447 tona), Primorsko-goranska (više od 443 tone) i Splitsko-dalmatinska županija (više od 379 tona).

Najslabiju provedbu odvojenog sakupljanja otpadnog tekstila imale su Dubrovačko-neretvanska (1,5 tona), Brodsko-posavska (više od 13 tona), Virovitičko-podravska (više od 14 tona), Ličko-senjska (više od 15 tona) i Međimurska županija (više od 20 tona).

Najviše komunalnog otpadnog tekstila i obuće sakupljeno je na području Grada Zagreba, Istarske i Zagrebačke županije.

Pratit će se cijeli životni tijek tekstila

Kufrin ističe da od travnja 2028. treba biti operativan sustav proširene odgovornosti proizvođača, koji bi trebao osigurati bolji uvid u podatke nego što ga imamo danas. Pratit će se cijeli životni tijek tekstila, a sustav će se odnositi i na proizvode i na rabljeni tekstil i na otpad.

"Danas imamo situaciju da se premalo odvaja otpadnog tekstila u Hrvatskoj, previše ga se odlaže na odlagalištima. Svoju ulogu morat će ispuniti i gradovi i općine kako bi se ta situacija poboljšala, a potrebno je i puno raditi na edukaciji i informiranju građana kako bi se stvaralo manje otpada od tekstila", poručila je Jasna Kufrin, viša savjetnica, specijalistica u Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije.

Negativan utjecaj tzv. brze mode

Otpadni tekstil i obuća jedna je od najbrže rastućih vrsta otpada, ali istodobno i jedna od najprikladnijih za ponovnu upotrebu i recikliranje. Tekstil je prisutan u svakodnevnom životu u različitim proizvodima, od odjeće i namještaja do medicinske i zaštitne opreme, zgrada i vozila. Od 1975. globalna proizvodnja tekstilnih vlakana gotovo se utrostručila, a značajni su pritisci vezani uz potrošnju vode, korištenje zemljišta i emisije stakleničkih plinova. Ti se pritisci uglavnom pojavljuju u azijskim zemljama, u kojima se proizvodi najveći dio tekstila koji se koristi na području EU-a. Rastu i pritisci na okoliš od potrošnje tekstila u EU-u, koji ima četvrti najveći utjecaj na okoliš i klimatske promjene, nakon hrane, stanovanja i mobilnosti.

Odjeća čini najveći udio potrošnje tekstila u EU-u, 81 posto, a pojava tzv. brze mode uvelike doprinosi neodrživim obrascima prekomjerne proizvodnje i potrošnje.

Sve veća potrošnja dovodi do povećanja količine otpadnog tekstila i obuće. Tijekom godina značajno je porasla online kupovina tekstila, pri čemu su, prema zadnjim raspoloživim podacima, u 2022. odjeća, obuća i pribor činili 42 posto robe kupljene online. Povrat robe nakon online kupovine često ne dolazi do novog kupca, već se uništava. Prema procjenama, četiri do devet posto svih tekstilnih proizvoda stavljenih na tržište u Europi uništi se prije prve uporabe, što bi odgovaralo 3,8 do 8,5 posto potencijalnog otpadnog tekstila.