Hrvatska se pretvorila u zemlju koja otvoreno mrzi migrante

Hrvatska se pretvorila u zemlju koja otvoreno mrzi migrante
Foto/screenshot: Index/Guardian/Pixsell/Zeljko Lukunic/FaH

KADA je 2015. godine izbjeglički val došao do istočne granice Hrvatske, vlada Zorana Milanovića i SDP-a za njega nije bila spremna. Čak se samo par dana prije nego što će prvi izbjeglice i migranti početi dolaziti iz Srbije javnost uvjeravalo da će taj izazov nekako zaobići Hrvatsku.

No, time se tadašnja vlada nije pretjerano razlikovala od svih drugih europskih vlada, koje su se sustavno pravile da izbjeglištvo i migracije izazvani ratovima u Africi i Aziji, klimatskim promjenama i neimaštinom ne postoje sve dok očajnici iz manje sretnih dijelova svijeta nisu zakucali na vrata njihove države. Već 2013. je bilo jasno da slijedi veliki izbjeglički val prema Europi, no članice Europske unije su se pravile da se to njih ne tiče.

Ipak, kada su izbjeglice i migranti konačno zakucali na vrata Hrvatske, Milanovića vlada se iznenađujuće brzo trgnula i organizirala te uspostavila potrebnu infrastrukturu na terenu, izabravši politiku humanog odnosa prema migrantima, kao i poštivanje njihovih ljudskih prava. Istovremeno se izbjeglo to da se Hrvatska pretvori u tzv. hot spot za izbjeglice koji su ionako željeli u Njemačku koja ih je u tom trenutku široke ruke i primila.

Politika Hrvatske u izbjegličkoj krizi 2015. jedan od naših najsvjetlijih trenutaka u proteklih 30 godina

Hrvatska definitivno može biti ponosna na svoju politiku iz 2015., kada je pokazala da jedna mala i, budimo iskreni, ne baš efikasna zemlja ipak može biti humana prema izbjeglicama i migrantima te je sve to predstavljalo jedan od najsvjetlijih trenutaka u tri desetljeća postojanja RH.

Četiri godine kasnije u Hrvatskoj gledamo posve drugačiju politiku vlasti prema migrantima, politiku koju obilježavaju nasilje, kršenje ljudskih prava i hrvatskih zakona te međunarodnih konvencija. S brutalizacijom ponašanja vlasti prema migrantima ruku pod ruku ide i sve veća mržnja prema tim očajnim ljudima u hrvatskom društvu, koja se zasad ponajviše manifestira online, ali polako se počinje izražavati i na terenu. Pored toga, pojavile su se i neke političke grupacije, poput koalicije Hrvatski suverenisti, koje antimigrantsku retoriku ističu u prvi plan svojeg političkog djelovanja te i na tome skupljaju glasove.

Sve se promijenilo dolaskom Davora Božinovića na čelo MUP-a

Kako se Hrvatska u samo četiri godine od zemlje koja je migrante dočekala ljudski i poštivajući njihova prava pretvorila u zemlju koja ih premlaćuje, tjera i tretira gore od podivljalih životinja? 

Kratki odgovor glasi - kao i u većini negativnih pojava u Hrvatskoj - HDZ. Za duži odgovor potrebno je promotriti kakvu politiku provodi ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, intimus premijera Andreja Plenkovića koji sigurno ne bi radio ilegalni pushback na granici prema BiH da nema blagoslov svog šefa. Nadalje, potrebno je prisjetiti se i uloge koju u raspirivanju ksenofobne, antimigrantske mržnje u hrvatskom društvu ima i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.

Čak se može i točno odrediti vrijeme u kojemu Hrvatska počinje provoditi svoju novu politiku prema migrantima: lipanj 2017. Tada na čelo MUP-a dolazi Davor Božinović, dotadašnji predstojnik Ureda premijera. Njegov prethodnik Vlaho Orepić iz Mosta definitivno je zagovarao humaniju politiku, no on je imao i tu sreću da je (privremeno) zatvaranje balkanske rute palo baš u njegovom mandatu. Plenkovićeva vlada je kao svoj prioritet postavila ulazak Hrvatske u Schengensku zonu slobodnog kretanja, a Božinović je onda očito dobio zadatak braniti, kako se to kaže, vanjsku granicu Europske unije pod svaku cijenu, neovisno o hrvatskim i europskim zakonima i univerzalnim ljudskim pravima.

Smrt male Madine

Posljedice nove politike pushbacka - što podrazumijeva tjeranje migranata preko granice mimo važećih procedura uz korištenje sile - brzo su se pokazale kroz slučaj tragične smrti afganistanske djevojčice Madine Hosseini 19. studenog 2017. Ona je poginula pod naletom vlaka u blizini Šida u Srbiji nakon što su njenu obitelji hrvatski policajci ilegalno protjerali, naredivši im da se, slijedeći prugu, vrate u Srbiju odakle su došli i zatražili azil. 

Smrt male Madine zapravo je uspostavila obrazac ponašanja MUP-a u vezi svoje nove migrantske politike: nestale su snimke kamera, policija je tvrdila da ni za što nije kriva i da je sve učinila po zakonu, optužila je nevladine udruge i medije da lažu te blokirala pučku pravobraniteljicu pri istraživanju cijelog slučaja. 

Neprijeporno dokazano da Hrvatska provodi nezakonitu i nasilnu politiku prema migrantima

Sve to MUP radi i danas, no problem je što se u međuvremenu nakupilo toliko dokaza koji su razotkrili da Božinovićevo ministarstvo - laže. U vrijeme Madinine smrti krajem 2017. MUP se još i mogao koliko-toliko izvlačiti na to da je riječ tek o indicijama bez dokaza, no danas, u ljeto 2019., svakome je jasno da Hrvatska provodi pushback, da hrvatska policija migrante tuče, razbija im mobitele i uzima novac, da ih protuzakonito vraća u BiH, da im onemogućava traženje azila i da javnost oko svega toga laže, tvrdeći kako je sve u skladu s propisima.

To su dokazale snimke švicarske javne televizije SRF, brojna svjedočenja samih migranata i aktivista koji im pomažu, izvještaji Guardiana i drugih svjetskih medija, istraživanja hrvatskih medija, izjave svjedoka kao što je nedavno objavljeno pismo hrvatskog planinara s Risnjaka te anonimno pismo policijskog službenika koje je neki dan objavila pučka pravobraniteljica Lora Vidović.

Znakovito je i da MUP taji koliko je metaka policija ispucala u "lovu" na migrante. Previše je toga da bi se vjerovalo birokratskim priopćenjima MUP-a, u kojima se često i ne demantiraju konkretne optužbe nego se sofistički mulja.

Pismo policajca pučkoj pravobraniteljici

Policajac koji se obratio pučkoj pravobraniteljici opisuje zapovijedi rukovodećih policijskih službenika da se provode kažnjiva postupanja prema iregularnim migrantima, odnosno, navodi se kako je temeljem zapovijedi načelnika PGP-a, i "rukovoditelja i uprave", policijskim službenicima naloženo da sve izbjeglice i migrante vraćaju na područje BiH, i to "bez papira i bez procesuiranja" kako ne bi bilo traga te da im uzmu novac, razbiju mobitele i bace u rijeku ili ih zadrže za sebe.

Na taj način svakodnevno vraćaju 20 do 50 osoba, a u svojem su postupanju osobito okrutni policijski službenici koji su na ispomoći iz drugih policijskih uprava i koji "tuku i otimaju", odnosno "rade što žele bez kontrole…uz blagoslov rukovoditelja iz policijske postaje i uprave“.

Navodi se i da među migrantima ima i žena i djece, a postupci se provode "prema svima isto“ te da ljudi koje dovoze iz drugih uprava dolaze iscrpljeni, ponekad i pretučeni, no policijski službenici ih "tijekom noći prebacuju na silu u Bosnu“, a znaju posezati i za oružjem.

Anonimni policajac ističe da se istovremeno srami takvog nehumanog postupanja, da ga žalosti te da više "nema ni volje ni snage“ i moli da "ovakvo ponašanje i postupanje policije“ pučka pravobraniteljica spriječi.

Ministar koji krši ljudska prava postao potpredsjednik vlade za ljudska prava

Nažalost, pučka pravobraniteljica nema ovlasti spriječiti takvo ponašanje hrvatske policije, to može samo MUP, a ministar Božinović nastavlja lagati pa je tako u petak u saboru izjavio da MUP uopće nema informacija o tom pismu. To nije istina jer ga je o njemu obavijestio Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, kako su potvrdili neki njegovi članovi.

Božinović je ovih dana unaprijeđen i u potpredsjednika vlade koji će biti zadužen i za područje ljudskih prava, što je vrhunac političkog cinizma Andreja Plenkovića. Ministar policije koji je tu policiju prisilio da provodi nasilnu i protuzakonitu politiku prema migrantima treba bdjeti nad ljudskim pravima u RH!

Danas je nedvojbeno kakvu migrantsku politiku provodi Božinović, ali ne treba zaboraviti da je ona zapravo proizašla iz stavova predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović još iz 2015. godine. HDZ se zapravo u vezi politike prema migrantima približio stavovima predsjednice, koja je sada više nego sretna tom politikom Plenkovićeve vlade, baš kao što je nekad bila nesretna zbog politike Milanovićeve vlade.

Kolinda je svoju netrpeljivost prema izbjeglicama i migrantima pokazala već 2015.

Kolinda je već 2015. pokazala da na izbjeglice i migrante gleda prvenstveno kao na sigurnosnu prijetnju te je u svojem prvom posjetu bazi za izbjeglice na istoku Hrvatske demonstrirala da nema ni trunke suosjećanja za te ljude. Migrantsku djecu gledala je kao da su kužna, ispitivala ih o tome gdje su im muški članovi obitelji i odmah krenula davati izjave o svima njima kao ugrozi.

U međuvremenu je samo pojačala svoju antimigrantsku retoriku. Najsvježiji primjer toga bilo je Kolindino hodanje “po šumama i gorama” u društvu hrvatskih policajaca i ministra Božinovića, na koje je povela i novinare kako bi javnosti dokazala da optužbe na račun hrvatske policije nisu istinite.

"Hrvatska neće postati hot spot za migrante", rekla je tada Kolinda pa pričala o migrantima kao o ljudima koji očito "imaju nekakvog vojnog iskustva da se podijele u skupine, da jako dobro poznaju mape, teren i sve ostalo". Na novinarsko pitanje o svjedočenjima stotina pretučenih migranata, Kolinda je ponudila sljedeće objašnjenje: "Kad se netko provlači kroz ovaj teren, onda je normalno da ima ogrebotine, masnice i tjelesne ozljede.” Dakle, po priči koju širi hrvatska predsjednica, migranti “imaju nekakvog vojnog iskustva” i “jako dobro poznaju teren”, ali ih ipak premlatiše grane i grmlje.

Kako je Kolinda u Švicarskoj nehotice razotkrila protuzakonitu politiku RH

Ipak, to nije bio Kolindin vrhunac kada je riječ o ovoj tematici. Samo nekoliko dana kasnije hrvatska je predsjednica u intervjuu za švicarsku javnu televiziju SRF uništila mjesece i mjesece MUP-ovog izvrdavanja i laganja, razgolitivši do kraja politiku RH prema migrantima.

“Naravno da je potrebno malo nasilja kada provodite pushback, ali morate vidjeti i kakav je to teren”, rekla je Kolinda u svojem pokušaju obrane hrvatske politike prema migrantima, no zapravo je proizvela još jedan skandal, priznavši da Hrvatska provodi pushback - što je protuzakonito - i da za to koristi silu - što je također protuzakonito.

Tvornica gafova s Pantovčaka tako je potvrdila da je sve ono što su mjesecima govorili migranti, na što su upozoravale nevladine udruge i o čemu su izvještavali mediji apsolutno točno. Priznanje hrvatske predsjednice završilo je i na naslovnici Guardianovog portala.

Plenkovićeva odgovornost

MUP i Božinović su, naravno, nastavili sa svojim poricanjima kojima nitko više ne vjeruje, dok se Kolinda obrušila na SRF, lažno ih optuživši da su je pogrešno preveli i iskrivili njezine riječi, te hrvatske medije jer nedovoljno promoviraju, kako je rekla, hrvatsku stranu priče. 

A hrvatska strana priče - ako ćemo biti iskreni umjesto da u ime službene nacionalne politike lažemo i sebi i svijetu - jest da se Hrvatska pretvorila u zemlju koja mrzi migrante te se u skladu s time prema njima i odnosi.

Ideološka rodonačelnica takve politike je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, a za njenu praktičnu institucionalnu provedbu zadužen je ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, uz blagoslov premijera Andreja Plenkovića. Potonji je ipak pametniji od Kolinde pa ne izlijeće s izjavama koje bi potvrdile ono što je u međuvremeno bjelodano, ali po konkretnoj nadležnosti i ovlastima koje ima baš je premijer taj koji predsjedničinu mržnju prema migrantima pretvara u stvarnost na terenu preko svojeg intimusa Božinovića.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara