HRVATSKI nastavnici vrlo su nezadovoljni plaćama i tretmanom političara i medija, no imaju vrlo dobro mišljenje o kvaliteti vlastite nastave, vrlo su zadovoljni svojim poslom i ne bi ga mijenjali, među ostalim zbog radnog vremena i sigurnosti koju pruža, pokazalo je ispitivanje TALIS-a (Teaching and Learning International Survey) koje se svakih pet godina provodi među zemljama članicama i partnerima OECD-a.

U svakoj zemlji sudionici online ispitivanje provedeno je 2018. u 200-tinjak škola, među 20-ak nastavnika po školi, uključujući i ravnatelje. U Hrvatskoj je ukupno sudjelovalo malo više od 6000 nastavnika te oko 330 ravnatelja. Ispitivanje se temelji na iskazima koje su dali sami sudionici.

Vrlo nezadovoljni plaćama

Rezultati ispitivanja pokazuju da više od tri četvrtine hrvatskih nastavnika nije zadovoljno plaćom koju dobivaju za svoj posao, dok ih je oko polovice nezadovoljno uvjetima rada.

U TALIS-ovu ispitivanju nastavnici su, među ostalim, trebali procijeniti u koja bi se od ponuđenih područja trebalo dodatno ulagati kad bi se proračun za školstvo povećao za 5%.

Većina sudionika zemalja OECD-a izjasnila se da bi prije svega smanjili veličine razreda ulaganjem u nova zapošljavanja. Povećanje učiteljskih plaća im je na drugom mjestu, a slijede visokokvalitetno stručno usavršavanje i smanjivanje administrativnih poslova učitelja zapošljavanjem pomoćnog osoblja.

Smatraju da je povećanje njihovih plaća od najveće važnosti

Hrvatski učitelji i nastavnici u velikoj većini (77%) smatraju da je povećanje njihovih plaća područje od najveće važnosti.

Nakon plaća po važnosti ulaganja za nastavnike u Hrvatskoj slijede unapređivanje školskih objekata i sadržaja te ponuda visokokvalitetnog stručnog usavršavanja. U ostalim zemljama sudionicama to je pitanje tek peto po važnosti.

Pružanje podrške učenicima s posebnim potrebama za hrvatske je nastavnike četvrto po važnosti.

Smanjivanje veličine razreda, koje je u prosjeku najvažnije u zemljama sudionicama, hrvatskim je nastavnicima tek na petom mjestu. Razlog tome mogla bi biti činjenica da broj učenika po razredu u Hrvatskoj kontinuirano pada te da je danas ispod prosjeka OECD-a, no autori hrvatske analize to ne adresiraju.

Najmanju važnost hrvatski učitelji i nastavnici daju ulaganju u nastavne materijale, baš kao i njihovi kolege iz drugih zemalja OECD-a.

Analize nezadovoljstva plaćama

Autori hrvatske analize rezultata TALIS-a iz Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja (NCVVO) ponudili su neka moguća tumačenja i opservacije nezadovoljstva plaćama među hrvatskim nastavnicima.

Tako, primjerice, ističu da je udio nastavnika koji u nekoj zemlji daju veliku važnost povećanju plaća to viši što su učiteljske plaće niže u smislu kupovne moći.

Najmanje nezadovoljstvo plaćama izrazili su nastavnici onih zemalja u kojima je razlika između njihovih i plaća profesora u tercijarnom obrazovanju, na sveučilištima i veleučilištima, najmanja. Među takve spadaju Australija, Austrija, Belgija, Danska, Slovenija i Španjolska u kojima se to područje uopće nije našlo u skupini najvažnijih za ulaganje u obrazovanje (o čemu će biti riječi kasnije).

Zanimljivo je, ali i očekivano, da u Hrvatskoj plaćama veći prioritet daju nastavnici iz urbanih sredina u kojima su troškovi života veći, baš kao što su i prosječna primanja sugrađana s kojima se uspoređuju veća. Sličan fenomen zabilježen je i u nekim drugim zemljama u kojima su plaće iste za sve, neovisno o lokacijama na kojima žive i rade. Tako, primjerice, nije u Finskoj u kojoj plaće ovise o mjestu rada i deficitarnosti područja koje predaju - nastavnici matematike ili informatike zarađuju više po satu od nastavnika tjelesnog.

Također je zanimljivo da hrvatski učitelji koji su birali učiteljsko zanimanje iz društvenih razloga poput utjecaja na razvoj djece i mladih rjeđe daju važnost povećanju plaća od učitelja koji su birali učiteljsku profesiju iz osobnih razloga, primjerice ekonomskih ili zbog radnog vremena. Nezadovoljniji plaćama također su i nastavnici koji su birali učiteljski poziv jer im omogućava jasno zacrtani put i stabilnost posla.

Zadovoljni su načinom na koji rade svoj posao

Hrvatski učitelji i nastavnici dobro ocjenjuju svoj angažman u razredu. Više od 70% osnovnoškolskih učitelja i više od 60% srednjoškolskih nastavnika smatra da su njihovi kolege u školi otvoreni za promjene i razvijanje novih ideja za učenje i poučavanje. Jednako tako, više od 80 posto ih smatra da mogu dobro upravljati razredom te da su uspješni u poučavanju.

Prema rezultatima, hrvatski nastavnici rjeđe trebaju održavati i uspostavljati disciplinu tijekom nastave u usporedbi s prosječnim TALIS-ovim učiteljima, a također se mnogo rjeđe susreću s incidentima u razredu i s nasiljem među učenicima.

Među najnezadovoljnijima društvenim položajem

Na pitanja vezana uz društveni položaj i utjecaj te cijenjenost učiteljske profesije među političarima i u medijima, 90% i više učitelja i nastavnika odgovara da učitelji ne mogu utjecati na obrazovnu politiku te da ih ni političari ni mediji ne cijene.

U Hrvatskoj je, uz Slovačku, Sloveniju, Francusku, Argentinu, Portugal, Island i Švedsku, zabilježen jedan od najnižih postotaka učitelja koji smatraju da se učiteljsko zanimanje cijeni u društvu. Samo 9% hrvatskih učitelja smatra da se učiteljsko zanimanje cijeni, u usporedbi s prosjekom svih zemalja sudionica koji iznosi 32%. Pritom je zanimljiv rezultat koji pokazuje da najviše nastavnika smatra da se njihovo zanimanje cijeni u Vijetnamu, Singapuru, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Južnoj Koreji i Kazahstanu (pogledajte graf dolje).

Ne bi mijenjali svoj posao

Kada se u obzir uzme činjenica da nisu zadovoljni plaćama i društvenim statusom, zanimljivo je vidjeti da čak 91% hrvatskih učitelja izjavljuje da su općenito zadovoljni svojim poslom, više od prosjeka OECD-a koji iznosi 90%.

Čak 75% hrvatskih nastavnika izjavljuje da bi opet izabralo isti posao kad bi ponovno birali, a 71% smatra ih da prednosti učiteljskog zanimanja uvelike nadmašuju njegove nedostatke.

Mlađi nastavnici češće izjavljuju da su posao odabrali zbog mogućnosti utjecaja na razvoj mladih te zbog davanja doprinosa društvu, dok iskusniji puno češće navode sigurnost radnog mjesta. Za 67% hrvatskih učitelja osnovnih škola i 49% nastavnika srednjih škola taj je posao bio prvi izbor. One kojima nije, privuklo je radno vrijeme i sigurnost posla. Tek oko 7% nastavnika žali što su odlučili postati učitelji.

Naši nastavnici obrazovaniji su od prosjeka u EU

TALIS-ovi podaci pokazuju da hrvatski učitelji i nastavnici u prosjeku imaju završen veći stupanj formalnog obrazovanja od svojih kolega u zemljama sudionicama. Čak 91% osnovnoškolskih učitelja i 92% srednjoškolskih nastavnika ima završen četverogodišnji ili petogodišnji fakultet, dok je prosjek EU-a 55%. 

U većini zemalja čiji učenici imaju visoka postignuća na PISA testovima nastavnici najčešće imaju završene četverogodišnje ili petogodišnje fakultete. Pritom je zanimljivo da hrvatski učenici imaju ispodprosječna postignuća na PISA testovima. Očito je da kvaliteta nastave ovisi i o drugim čimbenicima, kao što su, primjerice, zadovoljstvo plaćama ili kvaliteta kurikuluma.

Dosta vremena provode u pripremama, no manje nego prije

Prema TALIS-ovim podacima, hrvatski nastavnici izjavljuju da ukupno rade oko 39 punih sati tjedno, od čega u nastavi provedu malo manje od 50% radnog vremena. U planiranju i pripremi nastavnih sati u prosjeku provedu 8 punih sati tjedno.

U prvom istraživanju TALIS-a hrvatski su nastavnici bili u samom vrhu po vremenu koje su provodili u pripremama za posao. Zanimljivo je da se u odnosu na prije pet godina taj broj značajno smanjio, za 1,5 sati, što nije statistički zanemarivo.

Autori hrvatske analize smatraju da to smanjenje ne bi trebalo biti zabrinjavajuće jer mnogi učitelji poučavaju istu nastavnu jedinicu u više razrednih odjeljenja. Također, smatraju da sve veća uporaba tehnologija skraćuje vrijeme pripreme i olakšava međusobnu razmjenu materijala među učiteljima i nastavnicima. Primjerice, PP prezentacije moguće je jednostavno presnimiti, dok je prezentacije na folijama za grafoskope trebalo precrtavati, odnosno prepisivati. Osim toga, u Hrvatskoj je u proteklih pet godina došlo do statistički značajnog smanjenja udjela manje iskusnih nastavnika kojima je možda bilo potrebno više vremena za planiranje i pripremu od iskusnijih učitelja. U Hrvatskoj je udio nastavnika starijih od 50 godina među najnižima u EU (pogledajte interaktivnu kartu dolje).

Nisu dovoljno kvalificirani za različitosti u razredu i individualizirani rad

Mnogi učitelji i nastavnici u Hrvatskoj izjavljuju da nisu imali prilike stjecati znanja i vještine za nošenje s različitostima u razredu. Više od polovice tijekom svog formalnog obrazovanja nije se osposobljavalo za poučavanje učenika različitih sposobnosti, a tri četvrtine njih za poučavanje u multikulturnim i višejezičnim okruženjima. U prethodnih godinu dana u aktivnostima stručnog usavršavanja usmjerenim na poučavanje učenika s posebnim potrebama nije sudjelovalo 33% učitelja i 48% nastavnika, a u aktivnostima usmjerenim na različite pristupe individualiziranom učenju 35% učitelja i 42% nastavnika.

Oko 70% hrvatskih nastavnika ne osjeća se pripremljeno za poučavanje učenika različitih sposobnosti, a oko 80% njih smatra da nema adekvatna znanja i vještine za poučavanje u multikulturnim i višejezičnim okruženjima. Potrebe hrvatskih učitelja za usavršavanjem u području različitih pristupa individualiziranom učenju, poučavanju učenika s posebnim  potrebama te komunikaciji s ljudima iz različitih kultura i zemalja veće su od TALIS-ova  prosjeka. Štoviše, ističu hrvatski autori, poučavanje učenika s posebnim potrebama najveća je izražena potreba hrvatskih učitelja i nastavnika u ovom ciklusu istraživanja.

Pogledajte rezultate istraživanja TALIS u cijelosti:

Talis 2018 by Index.hr on Scribd