KADA se u Hrvatskoj govori o kurikularnoj reformi i obrazovnim sustavima koji bi nam mogli biti uzori, gotovo redovito spominje se Finska.

Pritom se ističu njeni odlični rezultati na PISA testovima, u kojima je od samog početka ciklusa testiranja 2000. godine među najboljima. Hrvatska je redovno ispod prosjeka, a na posljednjem testiranju među 72 zemlje završila je na 36. mjestu. Finska je tada bila 5.

Obrazovanje je za Fince - ključno

Finci su ponosni na svoj obrazovni sustav i smatraju da je on omogućio da postanu ekonomski vrlo uspješna zemlja.

Finska je četvrta po redu ekonomija utemeljena na znanju, a prema OECD-u 2004. bila je druga u visokoj tehnologiji, nakon Irske. Visoko je industrijalizirana – najveće industrije su: elektronička (21,6 %), strojarska, automobilska i druga metalna industrija (21,1 %), drvna industrija (13,1 %) i kemijska (10,9 %). Prema Svjetskom ekonomskom forumu 2014. bila je na prvom mjestu na svijetu po informatičkoj tehnologiji.

Obrazovanje je stoga vrlo važno za Fince. U ozbiljne reforme krenuli su konsenzusom lijevih i desnih još sredinom 20. stoljeća, prije čega su ponajviše ovisili o drvnoj industriji.

O finskom školstvu širi se puno (dez)informacija, evo što je istina

U našim medijima svako toliko čuju se razne intrigantne informacije koje bi nam trebale ilustrirati koliko je njihov obrazovni sustav svjetlosnih godina ispred našeg. Čas čujemo kako prestaju pisati olovkom i prelaze isključivo na učenje tipkanja, pa čujemo da nemaju ni ispite ni zadaće, pa da su im nastavnici izuzetno cijenjeni, pa da imaju ogromne plaće itd.  

Kako je iz ozbiljnijih provjera informacija u više navrata postalo evidentno da sve one koje stižu do nas baš i nisu sasvim točne, pokušali smo jednom za svagda doznati što je, a što nije i to iz najboljeg mogućeg izvora – od 37-godišnjeg Igora Vukelića, nastavnika u Finskoj koji je hrvatskog podrijetla, koji je prošao kroz više obrazovnih sustava, a čija je supruga Finkinja također nastavnica i to za djecu s poteškoćama u učenju.

Intervju je poduži, no vjerujemo da ćete iz njega doznati cijelo mnoštvo zanimljivih detalja o jednom sustavu koji očito jako dobro funkcionira. Naime, više analiza pokazalo je da Finska ima jedan od najefikasnijih obrazovnih sustava na svijetu u smislu da za svoja ulaganja postiže neočekivano dobre rezultate (grafikon dolje). To je svakako primjer iz kojeg vrijedi učiti.

Kroz koje ste obrazovne sustave sve prošli tijekom svojeg obrazovanja?

Kroz hrvatski, slovenski i finski. U Hrvatskoj sam završio osnovnu i sportsku gimnaziju te započeo sa studiranjem fizike u Zagrebu. U Sloveniji sam išao u treći razred osnovne škole dok je kod nas bio rat. U Finsku sam došao 2003., kada sam dobio stipendiju Svjetske hokejaške organizacije i Europske unije. U Finskoj sam stekao bakalaureat. Nakon toga sam magistrirao na veleučilištu, a potom na sveučilištu završio doškolovanje za stručnjaka za usmjeravanje, što sada radim na školama. To je obrazovanje iz onoga što se u Hrvatskoj zove profesionalna orijentacija ili usmjeravanje.

Koliko dugo ste nastavnik u Finskoj i čega sve?

Ovo mi je deseta godina. Predajem profesionalno usmjeravanje, a također sam i nastavnik tjelesne i zdravstvene kulture. No to ne mogu predavati na školama. Ja u školama u sedmom, osmom i devetom razredu predajem profesionalno usmjeravanje. Djeci se u Finskoj u tim razredima predstavljaju sva moguća zanimanja koja postoje u Finskoj. Ona doznaju koje su njihove minimalne i maksimalne plaće, kakve su perspektive za zapošljavanje u narednih pet do deset godina, koje škole za to trebaju završiti i sl. Isto tako podučavam djecu što je sve potrebno da bi se otvorila firma u Finskoj.

Organizacija finskog obrazovnog sustava (Više na ovoj poveznici)

KURIKULARNE REFORME SVAKE 4 GODINE

Kakvi su rezultati Finske na posljednjim PISA testiranjima? Još nisu službeno objavljeni. Navodno je malo pala u znanstvenom području? Također je zabilježeno zaostajanje dječaka u odnosu na djevojčice. Zbog toga se već digla poprilična buka. Jeste li zbog toga odmah krenuli u kurikularnu reformu?

Da. Također je nešto malo pala u matematici. U Finskoj imamo kurikularne reforme svake četiri godine. One se prvo rade na nacionalnoj razini, a potom i lokalno. Primjerice, mi u jugozapadnoj Finskoj u našoj županiji imamo brodogradnju, ali nemamo metalnu industriju. Stoga kod nas metalna industrija neće ući u kurikularnu reformu, ali brodogradnja hoće. Nakon toga svaka općina još dorađuje kurikularnu reformu i konačno je svaka škola prilagođava za svoje potrebe. Nastavnici su posebno plaćeni za sudjelovanje u radu na tim reformama, iako to nije naročito velika svota. Na razini općina plaća im se dodatno jedan školski sat tjedno.

Nastavnici su uključeni u rad na reformama na svim razinama?

Da, na svim razinama i u svim predmetima. Ja radim u dvije škole koje su najveće u Turkuu, četvrtom najvećem gradu u Finskoj. Svi nastavnici pregledaju materijale za reformu, a potom se formira grupa nastavnika. U mojim školama to je grupa od sedam nastavnika koja donese odluku o tome kako će točno izgledati reforma za njihovu školu.

Upoznali ste više obrazovnih sustava. Što biste rekli po svojem osjećaju koji je najvažniji čimbenik zbog kojeg je finsko školstvo tako uspješno? Koja je njegova tajna?

Sloboda. Neke stvari moraju se raditi na točno određeni način, međutim, učenici imaju veliku slobodu biranja u učenju. Njima je u školi zabavno. Oni se u školu dolaze družiti s prijateljima, provoditi vrijeme s njima. Imaju brojne izvanškolske aktivnosti. Nastavnici su im uvijek vrlo bliski i uvijek na raspolaganju. To je to.

U učionicama u osnovnim školama stolovi su nerijetko okrugli, pa djeca sjede u krugu, zar ne?

Kako u kojoj školi. Primjerice, najnovija škola u Turkuu uopće nema zidova. Sasvim je otvorena.

Znači li to da su svi razredi u istoj velikoj prostoriji?

Ne sasvim. Postoje neke staklene pregrade. Razredi imaju do 30 učenika, ali u praksi je to oko 20 učenika, a oni često sjede po podu ili imaju taburee. Moje dijete je u razredu imalo i trosjed na kojem su sjedila neka djeca. Svako dijete u Finskoj za četvrti, peti i šesti razred dobije tablet, a za sedmi, osmi i deveti mini laptop. Od sljedeće godine dobivat će tablet već u prvom razredu. No taj uređaj nije njihov, oni ga tijekom ljeta moraju vratiti. Često imaju školu u prirodi. Primjerice, moja kći je često imala matematiku u šumi kada je bilo lijepo vrijeme.

POMOĆ SVIMA KOJI JE TREBAJU

Razredi se povremeno znaju pomiješati. Je li točno da s učenicima bude više nastavnika iz različitih predmeta?

Da, često bude više nastavnika. No najčešće su to nastavnici koji su dodatno plaćeni za rad s nekim učenicima kojima treba pomoć. Ili neki nastavnik želi ući dublje u neki problem pa želi da se uključi nastavnik koji je specijaliziran za pomaganje učenicima u različitim predmetima, ovisno o potrebi – bilo da je riječ o finskom jeziku, o biologiji ili o matematici. To nisu pomoćnici u nastavi, koji su samo asistenti. Oni imaju završen magisterij i specijalizaciju. To proizlazi iz finskog modela koji se naziva model tri stepenice. Treći stupanj čini obrazovanje za rad s djecom s poteškoćama u učenju.

Tu spadaju djeca s ADHD-om, disleksijom, ali i djeca koja nisu dovoljno motivirana?

Točno. Mi zapravo u Finskoj nastojimo urediti da svako dijete ima svoj personalizirani kurikulum. Pokušavamo svakome prilagoditi nastavu.

To je nešto slično onome što se kod nas zove individualizirani ili prilagođeni program, ali u praksi ne funkcionira najbolje čak i kada država propiše kako bi trebalo izgledati?

Točno. No ovdje to ne vrijedi samo za djecu s posebnim potrebama, nego za svu djecu.

U Hrvatskoj nije uvijek lako dobiti sve nastavnike da se pridržavaju svih propisanih pravila rada s djecom kojoj su stručni timovi odredili individualizirani pristup. Ima ih čak koji smatraju da su disleksija, ADHD i sl. nekakva izmišljanja roditelja koji žele poseban tretman za svoju djecu. Jesu li nastavnici u Finskoj posebno plaćeni za takav individualizirani rad?

Ne. To se podrazumijeva. Samo ako rade isključivo s djecom s posebnim potrebama, koja imaju potvrdu od psihologa i pedagoga da im treba veća pomoć. U tom slučaju nastavnici za takav rad dobivaju nešto malo veću satnicu. Također, broj sati koji oni moraju predavati u tjednu je nešto niži. Dakle, u školama postoje redovni nastavnici koji imaju magisterij te nastavnici za djecu s posebnim potrebama koji završe dodatnih godinu dana školovanja za takvu vrstu rada. Ovi drugi imaju za 250 eura bruto višu plaću od redovnih. Moja supruga to radi. Ona nema stalno iste učenike. Ona je tzv. klinički nastavnik. Svaki sat uzima na nastavu drugu skupinu učenika – između četiri i deset. Nastavnici koji rade uobičajenu nastavu i istovremeno su nastavnici za učenike s posebnim potrebama mogu imati najviše 10 učenika u razredu. Oni su također više plaćeni od običnih nastavnika.

Stručnjaci često ističu da je dobra strana finskog sustava što nastoji smanjiti jaz između onih kojima ide dobro i onih koji teže uče. Djeca s poteškoćama u učenju primaju potporu od najranijih dana?

Točno. Nama je u finskom sustavu jasno da nisu svi jednaki. Kod svakoga nastojimo otkriti u čemu je dobar. Ako je nekome potrebna pomoć, od početka mu se nastoji pomoći. Ovdje svi idu u obaveznu predškolu. U školu svi kreću kada navrše sedam godina. U predškolu sa šest. Razlika u odnosu na hrvatske vrtiće je to da imaju tetu, ali i nastavnicu. Već u jasličkim grupama. U predškolskoj dobi bit će na svakih 20-ak djece najmanje jedna teta i jedna učiteljica. Djeca ovdje imaju posebne nastavnike za djecu s poteškoćama u učenju. U Hrvatskoj, kada se kaže da neka djeca imaju poteškoće u učenju, ili posebne potrebe, odmah se misli da su to djeca koja imaju neki defekt. Ovdje se ne misli tako. Bez obzira je li riječ o predškolskom ili školskom programu, ovdje se radi na izgovoru, na vježbanju čitanja, matematike i sl. Moja supruga to radi. Ona je istovremeno i defektolog, daje instrukcije djeci koja imaju problema s nekim predmetom, uči djecu učiti i sl. Ovdje se instrukcije djeci daju u školi. Ona ih ne moraju tražiti izvan škole. Dakle, djeca ovdje uče kako učiti. To se ne radi u sklopu nastave i ne traje 45 minuta, već 15 do 30 minuta jer djeca ne mogu za duže zadržati koncentraciju na visokoj razini. Moja supruga s djecom neće raditi zadaće nego će im dati instrukcije za vrijeme dok su ostali na nastavi. To se održava jednom do dva puta tjedno. Takva djeca potom idu u razred s drugom koja imaju poteškoća u učenju gdje svako dijete dobije pomoć u skladu s potrebama. Netko može imati problema s matematikom, drugi s finskim jezikom ili s izgovorom. Obično ih bude četiri do 10 na jednog takvog specijaliziranog nastavnika.

Učenici 7. razreda škole Puropelto na izbornom predmetu Fotografija slikaju i računalima obrađuju fotografije

KOLIKO FINSKI NASTAVNICI RADE?

Koliko nastavnik provodi vremena u nastavi i u školi? U Hrvatskoj nastavnici imaju između 18 i 20 sati nastave tjedno. Nakon što odrade nastavu, u prosjeku četiri školska sata dnevno, obično odlaze kući. Kod kuće mogu odraditi drugi dio posla – pregledati domaće zadaće, ispraviti testove, obaviti pripreme za nastavu i sl. Naravno, neki se, osobito na početku karijere, moraju dosta pripremati, no neki, koji su duže u sustavu, ako ne žele, ne moraju trošiti gotovo ništa vremena za pripremu. Osobito zato što se kurikulum kod nas praktički uopće ne mijenja već desetljećima. Kako to izgleda u Finskoj?

To ovisi od nastavnika do nastavnika. Ima onih koji odlaze kući čim im završi nastava, a neki ostaju od osam do pola četiri. Primjerice, moja supruga ostaje u školi svaki dan oko 45 minuta nakon nastave. Većina ostaje duže kako bi se pripremili za sljedeći dan. Kod nas se mijenja kurikulum, međutim, promjene nisu uvijek velike. Primjerice, u matematici ili engleskom neće se raditi velike promjene svake četiri godine. U Finskoj za različite predmete postoje različite norme. Najmanja je za finski jezik koja iznosi 16 sati tjedno, a najveća za tjelesnu i zdravstvenu kulturu koja iznosi 26 sati tjedno. U osnovnoj školi načelno školski sat traje 45 minuta, međutim, u školi u kojoj ja radim traje 75 minuta.

Kako to?

Prije 10-ak godina donesena je kurikularna reforma u kojoj se to pokazalo boljim i stoga smo mi to proveli.

Koliko će onda taj nastavnik finskog odraditi sati tjedno?

Šesnaest puta po 45 minuta. U Finskoj se zapravo računa da sat traje 45 minuta plus 15 koliko traje odmor. Naime, sat će trajati 45 minuta samo ako je nastavnik procijenio da je za vrijeme njega napravljeno sve što treba. Uglavnom vrijedi pravilo da sat prestaje nakon 45 minuta, međutim, ovo plus 15 nama nastavnicima daje slobodu da razgovaramo s nekim učenikom ako je potrebno.

Koliko nastavnici u prosjeku realno dnevno rade, ako se u to ubroje svi dodatni sati poput instrukcija, izvannastavnih aktivnosti, sudjelovanja na sjednicama i slično?

Mislim da rade oko šest i pol sati.

Pripremaju li nastavnici učenike dodatno, nakon nastave za neke testove, ispite, mature i slično? Hoće li sam nastavnik raditi s učenicima kojima treba pomoć u nekoj dopunskoj nastavi?

Hoće. Raspored je takav da nastavnik mora davati instrukcije svojim učenicima u razredu, ali izvan nastave učenika. Primjerice, učenik može doći ranije u školu ili ostati nakon nastave. To mu škola dodatno plaća.

To bi vjerojatno bio jedan od razloga zašto u Finskoj djeca uzimaju jako malo instrukcija izvan škole?

Da. No to je tako u osnovnoj školi. U srednjim je malo drugačije. Ondje učenici mogu dobiti dodatnu nastavu. No oni, da bi položili gimnaziju, moraju položiti 75 kursova. Primjerice, skraćena matematika ima 6 kursova, a produžena 14. To znači da u svakom kursu svaki učenik ima pravo na jedan sat dodatne nastave tijekom šest tjedana. Ako treba pomoć iz matematike, nastavnik će mu dati jedan sat instrukcija svakih šest tjedana i to će platiti gimnazija. Ako treba dodatnu pomoć izvan toga, onda se mora snaći privatno.

Koliko nastavnik dobiva za ovakve instrukcije?

Za taj sat instrukcija dobiva dodatno plaćen jedan sat. Jednom u pola godine ravnatelj će poslati formular nastavnicima u koji će oni upisati te dodatne sate. To im se dodaje na plaću.

Dakle, finski nastavnici imaju prilično veliku slobodu u formiranju kurikuluma iz svojeg predmeta. Kod nas bi to moglo rezultirati strahom da bi neki nastavnik iz povijesti mogao učenike poučavati da su ustaše bili super ili da evolucija ne postoji. Postoji li takva mogućnost u Finskoj?

Ne, to nije moguće. Kada grupa nastavnika formira kurikulum na razini škole, u kojoj je i ravnatelj, on se provjerava na razini općine i županije, a ako se uoči neko veće odskakanje, provjerava se i na državnoj razini.

Tko bira ravnatelja? Nastavnici ili država?

Ne. Bira ih odbor općine.

Na taj izbor stranke nemaju nikakav utjecaj?

Ne. To čini lokalni odbor za školstvo koji nikako ne smije biti povezan s politikom.

Taj odbor ostaje isti neovisno o tome koja je stranka pobijedila na lokalnim izborima?

Nakon što se održe lokalni izbori, u odbor se javljaju ljudi s idejama što bi se moglo poboljšati. Oni će biti izabrani u odbor ako udovoljavaju uvjetima.

VJERONAUK U ŠKOLAMA

Imate li vjerski odgoj u školama?

Da, postoji luteranski vjeronauk koji pohađa većina djece. On je izborni. Također postoji i vjeronauk za pripadnike drugih vjera, primjerice za muslimane. Ovisno o tome koliko ih ima u školi, nastavnik će doći u školu. Ako ih je manje od 10, može ih se skupiti iz više škola u jednoj školi.

Postoji li neka alternativa vjeronauku ili djeca koja ga ne pohađaju sjede po hodnicima kao kod nas?

Da, oni koji ne idu na vjeronauk idu na etiku.

Već u osnovnoj školi postoji etika kao alternativa?

Točno.

Imate li u osnovnim školama građanski ili zdravstveni odgoj?

Imamo, naravno. Moje dijete u četvrtom razredu ima znanost o okolišu, likovni, finski, engleski, matematiku, tjelesni, zdravstvenu kulturu, pogled na svijet, glazbeni i neki predmet koji bih nazvao rukotvorine, a uključuje šivanje, tehnički odgoj, rad s metalom i sl. Moje dijete jedanput tjedno koristi i virtualne naočale pomoću kojih komuniciraju sa školom koja se nalazi u Bangladešu. Također, jedanput tjedno imaju i igru Ville pomoću koje se djeca uče programiranju. Virtualne naočale i Ville koriste se u suradnji sa Sveučilištem u Turkuu.

KOLIKO SU PLAĆENI I KAKO ŽIVE FINSKI NASTAVNICI?

U Hrvatskoj su početne neto plaće nastavnika nešto manje od prosječnog BDP-a po glavi stanovnika. Najviše su više od prosjeka. Kakve su plaće nastavnika-početnika u Finskoj? Vaša je ministrica ne tako davno izjavila da su one skromne, a od nekih u vašem veleposlanstvu čuo sam da su u rangu s plaćama medicinskih sestara.

U Finskoj su početne plaće nastavnika također malo manje od prosjeka. No ovdje se prosjek gleda na dvije razine jer je Finska po plaćama podijeljena na dva dijela. Ako čovjek radi u državnoj službi, primanja se dijele na dva razreda. U prvi razred spadaju Helsinki, Vanta i Espo. Oni u prosjeku imaju oko 150 eura neto više plaće od ostatka Finske.

To je zato što su troškovi života veći?

Da, primjerice stanovi su puno skuplji u tim gradovima.

Kolike su cijene najma stana mjesečno?

Dvosobni stan u Turkuu koštao bi oko 550 eura, no u to ulaze i komunalije. U Finskoj je sustav takav da ako imate stan ili kuću u nizu, u režije ulazi sve osim struje. U to ulazi i sve održavanje, kao što je primjerice popravak pipe u stanu. Majstor se plaća iz pričuve. Mi imamo kuću u nizu od 100 kvadrata i plaćamo oko 350 eura za sve režije i zimi i ljeti, osim za struju.

To isključuje sve oblike energije, uključujući i plin?

Ovdje se ljudi griju isključivo na struju ili na drva. Uglavnom na struju.

Može li dvoje nastavnika s početničkom plaćom dobro živjeti u Turkuu? Je li to dobar ili skroman život?

Početna bruto plaća nastavnika ovdje je 2.200 eura. Koliki će na to biti porez, ovisi o mnogo stvari. Primjerice, o tome ima li dijete, koliko ima novca na računu, ima li nekretnine, koliko ima godina, koliko staža, ima li vikendicu, jahtu, garažu, zemlju, dionice itd. Porezna stopa je progresivna tako da je nemoguće reći koliko će nekome ostati neto. Iz bruto plaće plaća se mirovina, prirezi i porezi od kojih se izdvaja i za zdravstvo.

Kada se porezi oduzmu koliko nekome ostaje?

Najmanje ostaje oko 1.700 eura, no teško je to reći precizno.

Često ljetujete u Hrvatskoj. Kakve vam se čine cijene u usporedbi s finskima?

Cijene stanova u Turkuu su otprilike iste kao u Zagrebu. U Helsinkiju su puno više. Ondje je kvadrat u boljim dijelovima grada oko 6.000 eura. Struja je u Finskoj puno jeftinija. Gorivo je podjednako skupo. Automobili su skuplji za 10 do 15 posto nego u Hrvatskoj. Mlijeko je jeftinije, no voće, povrće i meso puno su skuplji nego u Hrvatskoj. Uglavnom se uvoze ili uzgajaju u staklenicima.

Budući da plaće nisu osobito visoke, što znači da su nastavnici u Finskoj cijenjeni? Kod nas u Hrvatskoj te su stvari prilično teško odvojive. Je li to možda stvar protestantske kulture, da se ljude manje vrednuju prema bogatstvu?

Bruto plaće nastavnika jesu ispod prosjeka, međutim, kada se gledaju naše satnice, nastavnici imaju plaće u rangu odvjetnika ili liječnika.

Zato što nastavnici u godini značajno manje rade?

Točno. Norma nastavnika je manja. Nastavnici će dobiti iste plaće neovisno o tome koji predmet predaju, ako ispunjavaju normu. No njihove norme su drugačije. Primjerice, nastavnik početnik dobije bruto 2.200 eura za 16 sati nastave finskog jezika. Isto toliko dobit će nastavnik tjelesnog, ali za 24 sata. Osim toga, mi imamo između 14 i 15 tjedana plaćenog godišnjeg odmora. Od toga je oko 10 tjedana ljeti. Također, to je tako organizirano da nastavnici za vrijeme godišnjeg nemaju sjednice. Ravnatelj nas tijekom radnog dijela godine može angažirati da budemo tri sata tjedno dodatno u školi na raznim sjednicama, ali ne tijekom godišnjeg odmora.

Dakle, što biste rekli, koliko dobro mogu živjeti dvoje nastavnika početnika u Turkuu ili u Helsinkiju? Skromno, dobro ili odlično? Sigurno bolje nego u Hrvatskoj?

Mislim da je život dvoje nastavnika početnika bolji u Finskoj nego u Hrvatskoj. Nastavnici početnici mogu bolje živjeti u Turkuu nego u Helsinkiju, jer je život u Helsinkiju puno skuplji. Cijene stanova, kuća i najma puno su više u Helsinkiju nego u Turkuu ili ostatku Finske. Plaće u gimnaziji su za oko 800 eura bruto više u odnosu na osnovnu školu, a na sveučilištu još za oko 800 eura bruto. Plaće na veleučilištu čak su malo više nego na sveučilištu, za oko 200 eura bruto. Ovo vrijedi za moju profesiju s otprilike 5 godina radnog staža.

Kako rastu plaće nastavnika? S godinama staža? Zbog zalaganja? Postoje li i kazne za loš rad?

Loši nastavnici mogu dobiti opomenu pred otkaz i potom otkaz. Većina nastavnika spada u dobar prosjek. Većina zapravo radi više nego što se od njih očekuje jer im je posao istovremeno i poziv u kojem se oni žele unaprijediti. No, razlika između Finske i brojnih drugih zemalja je u tome da se svako zanimanje cijeni, neovisno o tome je li netko predsjednik države, doktor ili je čistač ulica. To se ovdje uči odmalena. Ovdje nijedno zanimanje nije sramotno. Primjerice, roditelji naših prijatelja, bili su zubari i imali su privatnu praksu. Imaju dva sina. Jedan sada radi kao prodavač u trgovini s kuhinjama, a drugi kao skladištar. Ovdje je to normalno. Plaće rastu sa stažem – nakon pet godina, osam, 12, 15 i 20. Također, ako se netko posebno zalaže, ravnatelj će ga dobro ocijeniti. Svake godine nastavnik razgovara s ravnateljem i jedan drugoga ocjenjuju. Razgovaraju o tome što treba unaprijediti jedan, odnosno drugi. Što su postigli u protekloj godini i kako mogu napredovati dalje. Ako ravnatelj ocijeni da je netko puno radio, može mu dati dodatak na plaću od oko 75 eura mjesečno. To je više čast nego neka financijska motivacija.

NORMALNO JE DA DJECA VOLE ŠKOLU

Ide li više djece u gimnazije ili u strukovne škole?

Podjednako.

Smatrate li da je dužnost nastavnika motivirati djecu za školu? Kod nas se ponekad može čuti da je normalno da djeca ne vole školu. Smatra li se to u Finskoj normalnim?

Po meni je normalno da djeca vole školu jer se ondje druže i igraju s prijateljima i vježbaju društvene vještine. Mislim da je to do nastavnika. Primjerice, ja sam u Hrvatskoj imao nastavnicu u gimnaziji koja s nama učenicima u dvije godine nije progovorila dvije riječi. Ona bi sa zvonom ušla, stavila imenik na stol, okrenula se ploči, počela pisati i tako sve do drugog zvona kada je otišla. Takvu jednu vidio sam i u Finskoj. Ima i ovdje djece koja kažu da ne vole školu, no to je uglavnom reakcija na nekog određenog nastavnika. U osnovnoj školi, ako je netko nezainteresiran ili ako markira, zovu se roditelji, dijete razgovara s razrednikom, s nastavnikom za djecu s posebnim potrebama, s ravnateljem, s pedagogom, sa psihologom itd.

Hoćete reći da se puno polaže na to da se djeca motiviraju za školu?

Točno. Primjerice, djeca obavezno dio vremena provode u igri izvan škole. Ja sam radio u 15-ak škola. Nema ih puno u kojima djeca ne moraju ići van iz škole za vrijeme odmora.

VISOKOOBRAZOVANI NASTAVNICI

Čuli smo da nastavnici u Finskoj završavaju visoke škole, da svi imaju magisterij te da neki idu i dalje. Je li to bolonjski magisterij?

Smjer nastavnika traje pet godina, a završava se magisterijem. Za nastavnika se mora ići na fakultet, ne može se završiti kroz neku višu školu. Za vrtić, osnovnu školu i za srednju školu mora se također završiti fakultet. Samo asistent, odnosno pomoćnik u nastavi, ne mora završiti fakultet, bilo da je osobni pomoćnik ili za cijeli razred.

Je li to učiteljski fakultet ili student završava neki predmet, primjerice fiziku, ali odabire nastavnički smjer?

U srednjim školama može predavati i nastavnik koji je završio nastavnički fakultet i potom se usmjerio za fiziku, a može također ići na fiziku i potom odabrati smjer za nastavnika. Znači kao i u Hrvatskoj razredna nastava i predmetna nastava.

Rečeno je da se u Finskoj za nastavnike biraju najbolji, a ne oni koji nisu uspjeli naći posao u struci. Kako se to čini?

Prije svega, u Finskoj se na fakultet može ići i iz strukovnih škola i iz gimnazija. Međutim, samo dva posto učenika strukovnih škola, u što spadaju i medicinske sestre, upisuju fakultete. Među njima dominiraju medicinske sestre koje žele završiti fakultet kako bi postale više medicinske sestre. Da bi se upisali u gimnaziju, morate imati dosta visok prosjek. A maturalni ispit, koji se računa pri upisu na fakultet je vrlo težak, teži nego u Hrvatskoj. Pritom je finski jezik jedini obavezan, a ostali predmeti donose određene bodove prema težini. Najviše bodova donosi matematika i preko 80% učenika je odabire.

Postoje li elitne gimnazije u koje se upisuju samo učenici s najvišim prosjekom?

Nakon osnovne škole možete birati između pet škola. Upisat ćete onu u kojoj ste uspjeli upasti u kvotu. Nakon osnovne škole bira se između gimnazije, strukovne škole ili da idete u 10. razred. 10. razred je za one koji žele podići prosjek ocjena.

U Finskoj navodno postoje i privatne škole koje se financiraju na isti način kao i javne – dijelom iz državne kase, a dijelom iz lokalne, po glavi učenika.

U Finskoj ima vrlo malo privatnih škola. Takva je primjerice waldorfska. Te škole uglavnom se financiraju iz više izvora - dijelom iz proračuna na lokalnoj razini, a dijelom iz zaklada. Također ima privatnih škola za djecu koja su oduzeta obiteljima, primjerice koja su bila zlostavljana ili zanemarivana. Njih subvencioniraju i država i lokalna samouprava i zaklade. Jedan dan školovanja takve djece u takvim školama košta 1.000 do 1.500 eura jer ona ondje također žive, a imaju na raspolaganju i psihologe i psihijatre i liječnike. Takvih škola ima 56 u Finskoj, a obično su to škole s manje od 50 učenika.

IMAJU I ZADAĆE I ISPITE, ALI...

Imate li u Finskoj u školama ispite i testiranja?

Vidio sam da je netko na nekoj hrvatskoj televiziji svojevremeno rekao da nema testova, ispita i zadaća. To nije točno. Moja kći ovaj tjedan ima nekoliko velikih testova. Razlika je u tome što djeca nemaju puno zadaća. Ideja je da na zadaću dnevno ne bi trebala trošiti više od jednog sata. Postoje i redovna godišnja testiranja koja služe da se vidi što trebamo prilagoditi kako bi se nastava uskladila s potrebama vremena.

Kako izgleda vaša nastava iz profesionalnog usmjeravanja?

Svaka škola koja ima sedmi, osmi i deveti razred ima nastavnika za profesionalnu orijentaciju. Oni drže po jedan sat nastave tjedno jednom razredu. Oni djecu vode na razna radna mjesta da se upoznaju s njima. Ja moram dobro poznavati svako radno mjesto i njegove zahtjeve kako bi ih učenicima mogao preporučiti. Primjerice, prošle godine bili smo u Microsoftovoj tvornici gdje smo učenicima predstavili razna zanimanja u njoj. Ja to ne mogu učiniti ako ih nisam sam dobro upoznao. Niti mogu učeniku reći da bi bio dobar u dizajniranju automobila ako ne znam kako se to radi. Ove godine morat ću nešto napraviti varenjem metala i ići u brodogradilište kako bih se upoznao sa zanimanjem varioca.

Koje biste ključne promjene preporučili našem sustavu?

Manje bubanja stvari napamet. I što je moguće više uključivanja tableta i računala u obrazovanje. Finska je za to povukla više stotina milijuna eura iz EU-a. Svaka škola ima i svoj muzički band, te radionicu gdje učenici smišljaju, projektiraju i rade stvari od drveta, metala ili plastike. Rade na primjer roštilje, ormariće ili autiće na daljinsko upravljanje.

Neki smatraju da digitalizacija škodi djeci.

Slažem se, ali ona je neophodna i neizbježna. Ovdje su u jednoj školi izbacili knjige iz nastave. Ja nisam za to, potrebna nam je interakcija jednog i drugog. Djeca su ionako stalno na mobilnim telefonima, onda je bolje da na njima rade nešto pametno i korisno. Ovdje, primjerice, već od prvog razreda upravljaju malim robotima.

PUNO TOGA BESPLATNO

Kakvu podršku djeci daju država i županije u školskom sustavu? Na što sve imaju pravo?

To je bitno drugačije nego u većini drugih zemalja, uključujući i Hrvatsku. Primjerice, imaju veliku slobodu. Također, sve do fakulteta imaju besplatne obroke koji se financiraju iz poreza i prireza. Na isti način besplatni su i svi udžbenici i sav pribor – olovke, šiljila, trokuti i sl. Djeca siromašnijih roditelja dobit će čak i kupaće kostime za plivanje, klizaljke za klizanje, skije za skijanje i sl. Kada se ide na izlet, na školu u prirodi, i to će biti besplatno. Kada se ide na više dana na izlet, primjerice u zabavni park, onda djeca imaju pravo na besplatan prijevoz i hranu. Škola također plaća 30% od ulaznice. Ako se ide na skijanje na više dana, što se u Finskoj zove kurs Laponija, onda škola plaća put, a smještaj roditelji. Međutim, taj dio prikupi se tako što djeca na roditeljskim sastancima roditeljima prodaju kavu ili kolače koje su sami pripremili na domaćinstvu. Iz toga se onda financiraju smještaj i karte za žičare.

Kako se rješava problem škola koje imaju jako malo učenika, koje su negdje na periferiji? Imaju li djeca organiziran neki prijevoz?

U Turkuu djeca imaju pravo na autobusnu kartu ako je škola udaljena više od tri kilometra. Bilo gdje u Finskoj, ako je škola udaljena više od 10 km, po njih dolazi taksi. U Laponiji, gdje djeca nisu međusobno blizu, niti su blizu školi, po njih dolaze mini autobusi s 15-ak mjesta. Također, ako je dijete ozlijeđeno, recimo ako ima uganutu nogu, ono ima pravo na taksi. On ga skuplja pred kućom i pred školom na povratku.

DAVANJA DRŽAVI NEVELIKA

Jesu li kod vas onda državni i lokalni porezi i davanja veliki?

Turku ima jednu od najvećih poreznih stopa od 20,5%. To je gradski prirez koji određuju sama mjesta. Najniži prirez je 14%. Država određuje donju i gornju granicu. Gornja je 22%.

Kolika su davanja državi?

Plaća se progresivni porez. Uz njega, iz bruto plaće odbija se još za mirovinu.

Koliko vam ostaje neto od vaše bruto plaće – više od 50%?

Više. Moja bruto plaća je 3.500 eura. Ja dobivam i 100 eura dodatka zato što u školi pazim na učenike dok jedu. Od toga, kada se sve odbije, ostaje mi oko 2.500 eura. Time sam platio sve, uključujući i 50 eura za nezaposlene i 200 eura za mirovinu. Tu su uključene i sve komunalije za kuću. Dakle, moja ukupna davanja državi i gradu su oko 30%, što znači da mi ostaje oko 70% od bruto plaće.

To mi se čini kao jako malo. Kod nas bi to bilo najmanje 50%, osobito ako bismo uračunali i plaćanje komunalija. Imate vrlo štedljivu državu.

NASILJA JE VRLO MALO, A KAZNE SU STROGE

Imate li problema s vršnjačkim nasiljem ili nasiljem nad profesorima?

Prije dvije-tri godine jedan nastavnik je tijekom jela izveo van iz škole učenika koji nije htio sam izaći. Tom prilikom upotrijebio je fizičku silu. Djeca su ga snimila mobitelom i on je dobio otkaz. U Finskoj je strogo zabranjen bilo kakav fizički kontakt između nastavnika i učenika. I učenici se strogo sankcioniraju, ako diraju nastavnike. Zadirkivanja u školi ima, ali ne puno. Finska je iz EU-a povukla oko 200 milijuna eura kako bi riješila taj problem. Sada svaka škola ima tim nastavnika koji se bave tim problemima, čim uoče nasilje, bilo fizičko ili psihičko. Taj tim razgovara sa svim sudionicima - s roditeljima, učenici se šalju psiholozima, pedagozima itd.

Imate li i neki sustav kažnjavanja isključivanjem?

Ako je učenik agresivan, može ga se isključiti iz nastave, ali samo na jedan dan. No u takvim situacijama ponekad se učenike šalje na bolovanje na duže vrijeme. Svaka škola ima medicinske sestre i liječnike. Oni nisu stalno prisutni u manjim školama, no dolaze barem jednom u dva tjedna. Tada učenici mogu razgovarati s liječnicima i obaviti pregled. Nasilja prema nastavnicima ima, ali vrlo malo. U jednoj od mojih škola, jedan je učenik ove godine udario nastavnicu. Isključen je iz redovne nastave, poslan je na bolovanje i sada više ne pohađa tu školu, nego školu za djecu s problemima u ponašanju. Djeca se ne mogu potpuno isključiti iz osnovnih škola jer je osnovna škola obavezna. Taj učenik je išao u sedmi razred. Jednostavno mu je pukao film. To se događa, ali vrlo rijetko. 

Jeste li zadovoljni životom u Finskoj? Čini li vam se da je to bolje uređeno društvo od hrvatskog?

Je, puno bolje. Jasno se zna sve što se smije i što se ne smije.