NURI BOZKIR organizirao je turske tajne isporuke oružja u Siriju i Libiju. Kad je počeo pričati o tome, postao je problem. Prebjegao je u Ukrajinu, gdje su ga uhvatili turski obavještajci i vratili u Tursku, piše Deutsche Welle.

Kad se turski predsjednik Erdogan pojavi na televiziji, svi u Turskoj znaju da mu je tema o kojoj će govoriti, važna. Međutim, prošlog tjedna Erdogan je najavio privođenje Nurija Gökhana Bozkira - čovjeka za koga mnogi ljudi u Turskoj nikada nisu čuli. Tko je on i zašto je toliko važan za Erdogana?

Zviždač koji je želio objelodaniti priču o tajnim pošiljkama turskog oružja u ratna područja

Istraživanje DW-a pokazuje da je Bozkir bio zviždač i koji je želio objelodaniti priču o tajnim pošiljkama turskog oružja u ratna područja.

Mnogi vjeruju da je on predstavljao prijetnju predsjedniku Erdoganu: kao gotovo nitko drugi, mogao je razotkriti sustavno kršenje međunarodnih sporazuma Turske.

Ovaj oteti trgovac oružjem očito je bio važan dio tajne mreže, koja je opskrbljivala oružjem Siriju i Libiju. Riječ je o isporukama oružja, koje su trebale ostati apsolutno tajne, i na kojima je turska vlada zaradila mnogo novca.

Bivši elitni vojnik, a kasnije trgovac oružjem, sada je uklonjen - očito kako bi bio ušutkan. Tokom svog nastupa u provladinim turskim medijima, Erdogan je objasnio da je Bozkira uhvatila turska tajna služba MiT u Ukrajini.

"Naša tajna služba je otkrila da se ta osoba skriva u Ukrajini. Razgovarali smo s predsjednikom Zelenskim o njegovom hapšenju i vraćanju u Tursku", rekao je Erdogan. "Naša tajna služba i dobra suradnja s našim partnerima omogućili su da dođe do ovog uhićenja."

Zviždač objelodanio tajnu

Bozkir je postao rizik za vladu kada je ukrajinskim novinskom portalu Strana počeo doturati ​​eksplozivne informacije: na primjer, kako je u ime Turske kupovao oružje u raznim istočnoeuropskim zemljama, koje su suradnici turske tajne službe potom prodali islamističkim pobunjeničkim grupama u Siriji. Bilo je oružja vrijednog stotine milijuna dolara, ukupno 50 pošiljki.

Poslovanje je za Bozkira godinama teklo dobro. Ali, kada je pokušao prodati oružje Siriji u vlastitom aranžmanu i za svoj račun, turska policija je presrela njegovu pošiljku. Bozkir je morao bježati. Pomogli su mu sudionici iz turske tajne službe MiT-a i nekako ga izveli iz zemlje.

Bozkir je zatražio politički azil u Ukrajini. Bojao se da će se turske vlasti okrenuti protiv njega i pored toga što su mnoge operacije, u koje je bio uključen, imale odobrenje vlade. I tako su prvi dokumenti i informacije o tome počeli curiti u javnost.

Borba protiv izručenja

Turska je na Bozkirov zahtjev za azil u Ukrajini odgovorila takozvanom "Red Notice", odnosnom Interpolovim potjernicom. U njemu Erdoganova vlada poziva na uhićenje i izručenje Bozkira zbog njegove povezanosti s ubojstvom turskog akademika Necepa Hablemitoglua 2002. godine.

Slučaj još uvijek nije riješen, ali u zahtjevu za izručenje koji je na uvid dobio DW, Turska navodi dva svjedoka koji se sjećaju da su vidjeli Bozkira u automobilu - u blizini mjesta zločina. Bozkirov ukrajinski advokat smatra da su optužbe izmišljene. "Pažljivo sam pročitao dokumente koje je dostavila turska strana", rekao je advokat Roman Denysiuk za DW. "Oni su vrlo sumnjivi. Nema izravnih dokaza o Bozkirovoj umiješanosti u profesorovo ubojstvo."

Ukrajinski sudovi već dvije godine rješavaju zahtjev za izručenjem, a suci još nisu donijeli pravosnažnu presudu. Ne osvrćući se na to, suradnici turske tajne službe sada su oteli Bozkira iz Ukrajine - još uvijek je nejasno jesu li to učinili uz znanje ili čak pomoć ukrajinskih vlasti. Ni ukrajinska, ni turska vlada nisu bile spremne to komentirati. Ponovljeni upiti Deutsche Wellea objema stranama ostali su bez odgovora.

"Ono što su ukrajinske sigurnosne službe učinile je prema ukrajinskom zakonu protuzakonito", kaže advokat Denysiuk. "Oni su prekoračili ovlasti i zbog toga mogu kazneno odgovarati”.

Na nišanu: Turska

Zapravo, Nuri Gökhan Bozkir nije izoliran slučaj. I drugi su također bili na meti turske vlade zbog otkrivanja internih detalja o tajnim pošiljkama oružja i mrežama koje stoje iza te trgovine.

Najistaknutija žrtva je turski novinar Can Dündar. On je 2015. objavio video, na kojem se prvi put vidi isporuka turskog oružja Siriji. Zbog toga je optužen za izdaju državne tajne. Nakon sudske rasprave u Istanbulu, za dlaku je izbjegao pokušaj atentata. Dündar je potom otišao u egzil u Njemačku i osuđen je u odsustvu na 27 godina zatvora.

Dündar je uvjeren da turska vlada namjerno koristi takvu taktiku. Kaznene prijave s izmišljenim optužbama i tzv. izvanrednim izručenjima kao u slučaju Bozkira, sredstvo su da se ušutkaju neugodni kritičari, a potencijalni zviždači spriječe da odaju eksplozivne informacije, izjavio je Dündar za DW nakon Bozkirovog uhićenja.

To je standardna praksa turske vlade. Ušutkavaju one koji žele razotkriti prljava djela po nalogu države. Oni na vlasti znaju da Bozkir zna puno o njihovom korumpiranom sistemu. I da će sva prljavština izaći na vidjelo kada on progovori."

Izvanredne akcije isporučivanja

Prodemokratska organizacija Freedom House sa sjedištem u Washingtonu dokumentirala je da je Turska od 2014. umiješana u najmanje 58 slučajeva "izvanrednog izručenja" - odnosno otmice građana.

U studiji iz 2021. Freedom House piše da je broj međunarodnih potjernica posljednjih godina naglo porastao. Turska koristi "Red Notice" da vrati kritičare i navodne neprijatelje države u Tursku.

Pri tome je signifikantno "snažno oslanjanje na isporučenja, u koja turska vlada i njena tajna služba uvjeravaju treće zemlje, uvjeravajući ih da izruče ljude bez odgovarajućeg postupka i bez ikakve naznake legitimnosti takvih akcija".

Ukrajina pod pritiskom

Otmica trgovca oružjem Bozkira postala je poznata sedam dana prije državne posjete turskog predsjednika Erdogana Ukrajini - u vrijeme kada se Kijev udvara međunarodnim partnerima s obzirom na rastuću vojnu prisutnost Rusije na granici.

Stručnjaci pretpostavljaju da je Ukrajina spremna učiniti ustupke potencijalnim saveznicima u zamjenu za podršku u trenutnoj krizi - pogotovo nakon što se partneri poput Njemačke ograničavaju samo na slanje zaštitnih kaciga u Ukrajinu.

"Turska je čuvar moreuza za neruske zemlje koje s njom graniče i ima najbolju mornaricu", kaže za DW Gustav Gressel, viši politički savjetnik u Europskom vijeću za vanjsko-političke poslove. Zato je za Ukrajinu važno imati Tursku na svojoj strani što je više moguće.

I upravo zato, smatra Bozkirov advokat, ukrajinske sigurnosne vlasti su ili pomogle ili su, u najmanju ruku, prešutno odobrile otmicu Nurija Bozkira iz Ukrajine: "Ukrajina je odlučila uručiti Turskoj poklon."

Turski predsjednik Erdogan je u svom TV nastupu pohvalio dobru suradnju s ukrajinskim "sugovornicima" u akciji hvatanja Bozkira. Obraćanje je zaključio eklatantnom prijetnjom drugim mogućim zviždačima. "Želim iskoristiti priliku da se obratim svim 'izdajicama'", rekao je i dodao: "Gdje god da odete, nećete pobjeći od turskog pravosuđa i odgovarat ćete za ono što ste počinili".