Foto: Index

SAMO 90-ak kilometara od zagrebačkog adventskog blještavila, u Banovoj Jaruzi, jedan čovjek na pragu sedamdesete živi u napuštenoj ruševini. Nakon dojave čitateljice, doznali smo da je riječ o Andriji B. koji je cijeli život uglavnom nadničario, a posljednjih je godina radio kao pastir. S dolaskom zime, ostao je i bez tog posla i bez smještaja, a socijalna pomoć koju prima nije dovoljna za plaćanje najamnine. Andrija je tako jedini zaklon od kiše pronašao u ruševini, no zidovi bez prozora i vrata nisu zaštita od zime koja sve više steže. I dok se mi ushićeno spremamo za doček Nove, ovaj čovjek ne zna ni hoće li, nakon noćne studeni, dočekati novo jutro.

"Molim vas, pomognite ovom starom čovjeku. On već gotovo dva mjeseca živi u ruševini, bez vrata i prozora, pored jezera u Banovoj Jaruzi. Kako bi se čovjeku pomoglo, apelirala sam na nekoliko medija da dođu i da snime ovo drugo, mračno lice Hrvatske, no nitko nije pokazao interes, jer očito za stare i nemoćne u ovoj zemlji nikoga nije briga. Sada, kada su temperature pale debelo ispod nule, ja sam očajna jer je djedica sve slabiji i zbog pothlađenosti se teško ustaje s improviziranog ležaja na kojem spava gotovo pod vedrim nebom", napisala nam je Kristina Baković iz Novske, žena koja je putem društvenih mreža rasvijetlila jednu mračnu sudbinu.

Na njen apel na Facebooku da se hitno pomogne 66-godišnjeg Andriji odazvalo se tek nekoliko ljudi iz okolice koji su mu odnijeli ono najnužnije, nešto hrane, odjeće i tople pokrivače. No, stanje u kom su Kristina i njen suprug zatekli 66-godišnjaka jutros, nakon noći u kojoj su se temperature spustile na minus šest, bilo je gotovo tragično. "Djedica je preko noći potpuno promrzao i danas ujutro više nije mogao ustati ni da pojede topli obrok koji smo mu donijeli. Zar je moguće da nitko u ovoj zemlji neće učiniti baš ništa da se tog nesretnog čovjeka smjesti negdje u toplo?", napisala je Kristina u poruci Indexu, a mi smo odmah krenuli u akciju.

Prvi koji mi je pao na pamet bio je Igor Čičak, ravnatelj Gradskog društva Crvenog križa Sisak koje se maksimalno iskazalo u pružanju pomoći onima kojima je pomoć najpotrebnija, ali i migrantima koji prolaze kroz Hrvatsku. Srećom, pokazalo se da sam pokucala na prava vrata. Igor je odmah alarmirao svoju kolegicu, ravnateljicu Crvenog križa Kutina, Katicu Zeman.

Liječnica nije za Andriju nikad čula, ali joj je upisan kao pacijent

No, budući da je, nakon noći provedene na studeni, 66-godišnjaku trebao i pregled liječnika, nazvala sam i jedinu liječnicu obiteljske medicine iz Kutine koju poznam jer mi je bila sugovornica u nekoliko članaka. Rekla mi je da za Andriju B. nikada nije čula, no samo nekoliko minuta kasnije, potpuni obrat. Od doktorice mi je stigla poruka "Sad mi javljaju iz HZZO-a da je moj pacijent, ali ga nemam u kartonu, netko mi ga je dodijelio!!!!!! …. Kod mene je od 2009. i nikad mi se nije javio." U tom sam trenutku mislila da sam još jednom pokucala na prava vrata jer sam, sasvim slučajno, naišla baš na Andrijinu obiteljsku liječnicu, no ubrzo mi je stigla i njena nova poruka – "On nema osiguranje od 2001, javili iz HZZO, dakle, doktora nema jer nema osiguranja!"

Uslijedio je potom i krajnje razočaravajući razgovor tijekom kojeg  sam gotovo stotinu puta čula riječ „sustav“, ali niti jednom riječ čovjek.

I dok sam uporno, no bezuspješno, pokušala objasniti liječnici da je čovjek, koji se bliži sedamdesetoj, već danima vani na hladnoći te da bi hitno trebalo provjeriti u kakvom je zdravstvenom stanju, liječnica je krenula u „lov na vještice“, pa se na udaru kritika našla žena koja jedina nije okrenula glavu te je na Facebook-u ukazala na čovjeka bez doma.

Uslijedile su poruke liječnice koje nisu imale nikakve veze s rješavanjem postojećeg, nego sa stvaranjem problema tamo gdje ga nema  – "Kako i zašto je ta žena ulazila u tu kuću, a da je nitko nije zvao?", " Kako je ušla kod njega?", "Zašto nije zvala doktore? Nije zvala ni Hitnu ni policiju!", "Ona sustav nije kontaktirala, ni hitnu ni policiju",  "Zove se Hitna i policija, a ne novinari!"

I dok je liječnica, za vrijeme dok se čovjek smrzavao, držala predavanje o „sustavu“, jedino što mi je preostalo bilo je postaviti joj konkretno pitanje : "Zašto onda i vi doktori, kada želite ukazati na svoje probleme, zovete nas novinare? Zašto i svoje probleme ne rješavate preko tog tako funkcionalnog sustava?"

Nakon toga mi je liječnica javila da je obavijestila Hitnu i da je tim krenuo na teren dodavši, onako usput, kako je saznala da je Hitna prije dvije godine dva puta izlazila jer se Andrija ozlijedio u pijanom stanju. Pitanje koje se postavlja je znači li to da se očajnog čovjeka na rubu egzistencije nakon što popije čašicu više treba potpuno zanemariti ili ga čak prepustiti prijekom sudu zime i niskih temperatura?

Napokon su uslijedile i dobre vijesti - sustav je profunkcionirao!

"Bila je i Hitna i socijalne radnice, a zvali su me iz Crvenog križa, Iz Hitne su rekli da deda nije za hospitalizaciju, očito da nije dovoljno promrzao. Doktorica kod koje se on vodi se izgalamila na mene što nisam zvala Hitnu, a ovi iz Hitne su vikali na mene zato što ta doktorica nije izdala uputnicu. Sve u svemu, moja želja da pomognem pretvara se u noćnu moru", javlja nam Kristina Baković.

Ipak, trud koji je uložila nije bio uzaludan. Nakon našeg poziva uslijedila je brza akcija djelatnika Crvenog Križa i Centra za socijalnu skrb, koji su pokazali da brinu o svojim štićenicima, za razliku od liječnice koja ne zna tko su joj pacijenti, te ih se čak i „odriče“ jer nemaju zdravstveno osiguranje.

Andrija, nakon gotovo dva mjeseca beskućničkog života noć je proveo u toplom

"Na teren smo, nakon Hitne, otišli i mi iz Crvenog križa i dvije djelatnice Centra za socijalnu skrb. Djelatnici Hitne su čovjeka  uveli u vozilo i stabilizirali, no procijenili su da nema potrebe da ga se hospitalizira. Andriju, kojeg znamo već dugi niz godina jer je živio u Kutini, gdje je na jednom imanju radio kao pastir, dovezli smo stoga u prostorije Centra za socijalnu skrb. Kontaktirali smo odmah njegovu kćer koja ga je pristala privremeno primiti k sebi no, za noćas imamo i rezervnu opciju, smještaj kod udomiteljice u Kutini.

Utvrdili smo da Andrija od šestog mjeseca zadovoljava uvjete te da može ići na stalni smještaj te će mu socijalne radnice pokušati naći udomitelja, a do tada će najvjerojatnije biti smješten u domu za beskućnike u Zagrebu, no svakako više neće biti vani na hladnoći. Strašno je i pomisliti da se čovjek u današnje vrijeme mogao smrznuti. Apeliram na građane da, čim uoče sličan slučaj, odmah dojave Centru za socijalnu skrb i Crvenom križu, jer pravovremena akcija, pogotovo tijekom zime i niskih temperatura, spašava život“, rekla je za Index Katica Zeman, ravnateljica Crvenog Križa Kutina koja je pokazala da sustav itekako može, u vrlo kratkom roku, riješiti probleme ako su pravi ljudi na pravim mjestima.

U utorak 20. prosinca je Andrijina priča dobila koliko toliko sretan kraj. Ravnateljica je, u manje od 24 sata, preko Centra uspjela riješiti uputnicu za Dom te je Andrija konačno dobio svoje toplo mjesto pod ovim zubatim zimskim suncem.