Foto: Čitatelj Indexa

U REDAKCIJU Indexa javio se Silvije Pleština, dvadesetdevetogodišnji Zagrepčanin koji se upravo s djevojkom nalazi na Kubi, a tamo ih je, jasno, dočekala vijest o smrti Fidela Castra.

Komunikacija je prilično loša zbog katastrofalnog interneta, ali uspjeli smo od Silvija dobiti dojmove.

"S obzirom da se nalazim u Varaderu, najjačem turističkom mjestu koje defacto nije Kuba, sigurno da nije ista atmosfera kao u Havani. Jedini Kubanci ovdje jesu hotelska posluga. Kad sam išao na recepciju da kupim wi-fi karticu (da, u resortu koji se plaća vise stotina eura za noć kupuješ net), vidio sam dvije recepcionerke koje su bile vidno utučene. Za doručkom je posluga isto bila dosta suzdržana, a čuli smo kako jedna konobarica govori gostima da joj kolegica plače pa da joj je danas teško raditi. Vjerujem da je ljudima ovo ogroman šok, usporediv s onim kad je kod nas Tito umro. Praktički, ovo ne mijenja ništa jer Castro je out već 10-ak godina, ali simbolički ovo je snažan udarac na režim i ideologiju", kaže Silvije.

Javila nam se i njegova djevojka. Kaže, odvojili su se u resortu "jer svatko ganja svoj wi-fi.

"U resortu su zaposlenicima oči pune suza. Neugodno mi je naručit kavu na doručku, jer vidim da je žena vidno potresena", kaže naša sugovornica za Index.

Ponovo nam se tad javlja Silvije. Kaže da je Havana divna, ali je jasno da se radi o siromašnoj zemlji.

"Inače, Havana ima jednu divlju ljepotu, potrebno joj je jako puno rekonstrukcije da bude jedan od najljepših gradova na svijetu. Nećemo se lagati, dosta je prljava i jadna, smrad izgorenog dvotaktola iz 60 godina starih Dodgeova i sovjetskih Ladi ne poboljšava dojam. A opet, paradoksalno, životni vijek Kubanaca je dulji od Amera. Bijeda vlada po ulicama, ali koliko vidim i čujem nema bolesti, upravo valjda zbog te njihove dobre osnovne zdravstvene skrbi", svoje dojmove nam govori naš sugovornik.

"Vozio sam se po ruralnim dijelovima, isto izgleda dosta rudimentarno, ali opet imaju neke usjeve i plantaže pa vjerujem da je kombinacija zdravstvene skrbi i ekonomije bazirane na poljoprivredi i agrokulturi te povoljna klima dobra kombinacija za dug životni vijek", kaže Silvije.

No, na kraju dana očito je da je riječ o jako siromašnoj zemlji.

"Za naše standarde, ovdje je život dosta težak, nama i nemoguć, ali opet kažu da su Kubanci među sretnijim narodima po nekim istraživanjima koje ja nisam vidio. Propagande ima prilično, murali, posteri, grafiti. Doduše, nisam vidio nego jedan grafit protiv SAD-a", kaže naš sugovornik.

Kuba je danas zemlja puna paradoksa

"Havana je puna paradoksa. Grad je prepun uništenih fasada i napuštenih zgrada, ljudi žive u nemogućim uvjetima, a opet, više sam prosjaka vidio na Petoj aveniji nego li u cijeloj Havani. Grad je većinom prilično prljav i derutan, a opet, prosječna životna dob na Kubi je na razini najrazvijenijih zemalja i, koliko znam, nema bolesti. Količina ugljičnog monoksida i ispušnih plinova, koje izlaze iz automobila starih u prosjeku 50-60 godina, jest doslovno za ugušit se. Širokim havanskim avenijama dominiraju američki auti iz perioda Batiste (1950-e) i sovjetski auti iz perioda 1960.-1990. U zadnje vrijeme glavna zemlja partner je Kina, pa ono novijih auta i buseva što sam vidio jesu iz Kine. Od europskih auta, to su vecinom iz perioda 90-ih. Ono što je u Europi smeće, tamo je to novi auto. Moj Polo bi uz par malih zahvata tamo bio novi, novcati auto", raspričao se naš sugovornik o životu na Kubi danas.

"Dok šetaš Maleconom (jednom od glavnih avenija na sjeveru grada, uz samu obalu), hodaš i gledaš u brojne napuštene zgrade, s lokacijom da ti pamet stane. Koliko se novaca gubi jer je zabranjeno to kupovati, iznajmljivati? Privatno vlasništvo je u značajnijoj mjeri ovdje zabranjeno", dodaje.

Kuba je prilično ruralna zemlja, nerazvijena, a to je jasno i po prometnoj infrastrukturi.

"Vožnja do čuvenog Zaljeva svinja uključivala je pretjecanje zaprežnih kola, čekanje na prolazak pogrebne povorke, vožnju po sjemenu za sadnju pšenice rasutom po cijeloj desnoj traci, izbjegavanje rupa na cesti, čekanje da se krave maknu s ceste, obilazak krda koza. S jedne strane gledam u straćare i potleušice, s druge gledam u fenomenalno, modrotirkizno more. Svjestan sam da se vozim lokalnom cestom, ali ovo sve u sat i pol vožnje nisam nikad i nigdje doživio", priča.