PROJEKT INDEX ŽELJA pokrenut je još 2011. godine, a kroz njega ste vi, naši čitatelji, već ispunili na tisuće želja djece i starijih iz domova diljem Hrvatske. 

Sada priča ide dalje. Objavljujemo ispovijesti ljudi u teškim životnim situacijama kojima možete pomoći doniranjem hrane, odjeće, kućanskih uređaja, građevinskog materijala i sličnog. 

Projekt počinjemo serijom reportaža iz potresom devastirane Banije u čijim selima smo pronašli desetak lica i zapisali njihove skromne želje.

Kako bi se one ispunile, potrebni ste vi koji ste toliko puta dosad pokazali da imate moć ostvariti sve ono što se na prvi pogled čini nemogućim.

JOSIP BOLTUŽIĆ i supruga Marica žive u kući sa žutom naljepnicom. Spavaju u dvorištu, u doniranoj kamp-prikolici, ali za sve ostalo moraju koristiti od potresa neupotrebljivu, ionako vremenom nagrizenu prizemnicu. 

Svakoga dana Marica ulazi u kuhinju. Iznad slavine je pukotina koja se na ljubičastom zidu grana poput krvne žile. Popucale su i pločice, ali to je već estetski problem. Marica stavlja povrće na dasku, uzima nož i rezucka. Ulijeva vodu u lonac, primiče štednjaku. Trlja tanjure spužvicom. Čini sve ono što se radi u normalnim, uporabljivim kuhinjama. 

Dok ona sprema, Josip nam pokazuje ožiljke zidova u hodniku i stropa u spavaćoj sobi. 

"Prošo sam rata četiri i po godine i brojao granate i nije mi bilo toliko strašno. Ali ovo me splašilo. Sjedim i gledam zid kako se giba. Vidio sam da se drvo može tako gibati, ali čitavi zid, nisam mogao ni zamisliti. I kad je to počelo letjeti po kući...", sa strahom u glasu prisjeća se Josip dodajući kako se onaj najveći potres dogodio baš kad su se Marica i on vratili s tržnice u Petrinji gdje prodaju sir i mlijeko, utorkom i subotom. 

U njihovu domaćinstvu smještenom između Petrinje i Letovanića, u Maloj Gorici, stanuju i tri krave. One su se, veli Josip, pošteno prepale. Štala je dobila crvenu naljepnicu. Iako je opasno da krave tamo budu, jer jasno se vide razvaljene cigle koje bi se svaki čas mogle po njima obrušiti, Boltužići nemaju drugog izbora nego ih držati u takvoj štali. 

Proces dobivanja doniranog materijala spor je i trom, a kad se dođe na red pitanje je hoće li biti onoga što njima treba. A i tada će netko trebati tu štalu sagraditi. Sa svojim nezamjetnim primanjima, Josip i Marica to neće uspjeti.

"Treba mi limeni crijep za krov, sad bih radije išli na takav materijal jer je laganiji, a i jeftiniji. Trebaju nam nove letve, mora neko ponovno sazidati supove i krovište učvrstiti. Moram tražiti tko će delati, normalno da ja više ne mogu", veli Josip. Ukratko, treba mu netko tko bi sagradio štalu, pa kakvu god, samo da je sigurna za njegovo blago.

"Mi smo zbog naših kravica živi. Pravimo sir, s tim baratamo. Snalazimo se. Nije nikome lako. A sad je to sve stradalo, statičari su stavili štalu u crveno, kuću u žuto, slupani su zidovi, temelji, ma nema što nije. Govore nam da ulazimo u kuću na svoju odgovornost, a ja im kažem da cijeli život živim na svoju odgovornost, ne na tuđu. Tako su nam i sada bitnije krave. Za nas je lako", dodaje umirovljenik. 

Jedna je još uvijek u ozbiljnom šoku, a druge još nisu skroz svoje, ali se drže. Nedavno su dobili tele. Mnogi stočari doživjeli su to da su im krave pobacile telad, ali Boltužići su imali sreće. 
Isto je i s bunarom. Mnogi su zagađeni, ali ovaj njihov funkcionira. 

"Iz početka je voda imala okus kao da je nešto gorjelo, čula se po sumporu. Onda par dana nismo pili, nego sam dovozio vodu za nas i za krave. Sad smo ubacili malo klora unutra pa je bunar u redu", govori nam Josip. 

Kao i mnogima s ovog područja i prije potresa život je bio težak, a sad je nezamisliv. Ako se nešto dogodi kravicama, ne mogu ni pojmiti od čega bi trebali preživljavati. 

Josip ne zna što je sve potrebno da bi se na mjestu ove sagradila nova štala. Puno bi mu značilo makar materijal da dobije. Barem limeni crijep, drvene letve, cigle za zidove i vezivni materijal. Krovište za štalu ima 180 metara kvadratnih. Toliko bi im lima trebalo. 

Kako pomoći? 

Josipu i Marici će uvijek nečeg nedostajati, no za sad je najporebniji građevinski materijal ili donacije u novcu kako bi se skupilo dovoljno da kupe sve što im treba. 

ŽELJE JOSIPA I MARICE

- 180 m2 lima za krovište za štalu 

- razne konzerve s hranom, trajni pekarski proizvodi (tost, kruh u vrećici...) higijenske potrepštine (WC papir, šamponi, sapuni, vlažne maramice...)

Boltužići nisu tražili novac, ali bi im sigurno dobro došao. I za kupnju materijala i za svakodnevne obaveze. Novac možete poslati poštanskom uputnicom ili donijeti osobno. Za detalje nam se javite na mail.

ŽELITE POMOĆI?

Index će nastojati koordinirati pomoć svima kojima je pomoć potrebna, jedan po jedan slučaj.

Naši kapaciteti su ograničeni i u slučaju puno mailova, kojima se nadamo, nećemo moći odgovoriti svima.

Javite nam se ISKLJUČIVO ako ste u mogućnosti ispuniti neku želju u potpunosti. 

Ako želite pomoći Josipu i Marici, javite nam se na indexzelja@index.hr sa subjectom Pomoć za Josipa i Maricu.

U poruci kratko i jasno napišite što želite donirati s popisa želja. Ako želja još nije ispunjena, javit ćemo vam se i poslati upute. 

Naglašavamo, nadamo se da ćemo dobiti puno mailova i da nećemo moći odgovoriti na sve. Molimo vas da nam to ne uzmete za zlo i da vas to ne spriječi da se javite i pokušate pomoći nekom drugom.