ROBERY DOYLE, psihoterapeut iz Irske, imao je 28 godina kad je od svoje majke saznao da je rimokatolički svećenik, za kojeg je oduvijek mislio da je njegov kum, zapravo njegov biološki otac. Ovo otkriće ponukalo ga je da pokrene globalni grupu podrške drugoj djeci svećenika, koja poput njega pate zbog sramote koja proizlazi iz rođenja u crkvenom skandalu. Kad je od biskupa zatražio da priznaju tu djecu, neki su mu crkveni lideri rekli kako je plod najrjeđeg prijestupa, piše The New York Times.

Međutim, jedan mu je nadbiskup napokon pokazao ono što je tražio – vatikanske smjernice za postupanje prema svećenicima koji imaju djecu – te što ukazuje kako nema govora da se radi o rijetkoj pojavi. ”Oh Bože, to je odgovor”, pomislio je Doyle nakon što dobio dokument. Odmah je pitao može li ga kopirati, no nadbiskup je to odbio, rekavši kako se radi o tajni.

Vatikan je tako prvi put potvrdio da njegov odjel koji nadzire svećenike širom svijeta ima opće smjernice o tome što učiniti kad klerici prekrše celibat i postanu očevi. ”Mogu potvrditi da te smjernice postoje. Radi se o internom dokumentu”, odgovorio je Alessandro Gisotti, glasnogovornik Vatikana, na upit New York Timesa.

”Ovo će biti sljedeći skandal. Ove djece ima posvuda”

Ovaj problem postaje sve teže ignorirati. ”Ovo će biti sljedeći skandal. Ove djece ima posvuda”, kaže Doyle. Dok se Vatikan ovog tjedna priprema za sastanak bez presedana s biskupima zbog krize oko seksualnog zlostavljanja djece, mnogi ljudi koji smatraju da im je naudila crkvena kultura tajnovitosti i nesklonost skandalima doći će u Rim kako bi se založiti svoje ciljeve. Tamo će biti žrtve svećeničkog zlostavljanja djece, tamo će biti redovnice koje su bile žrtve seksualnih napada svećenika, a doći će i djeca svećenika, uključujući i Doyla, koji će se u Rimu sastati s nekoliko istaknutih prelata.

Priče poput Doyleove privlače po Crkvu neželjenu pažnju na kršenje celibata od strane svećenika. Za neke klerike i liberale u crkvenim redovima, pak, prilika je to da se pokrene pitanje treba li celibat postati neobavezan, kao u ostalim kršćanskim crkvama. Djeca su ponekad plod intimnih odnosa svećenika s redovnicama ili ženama izvan Crkve, a neka su posljedica silovanja i zlostavljanja. Postoje i neki, izuzetno rijetki slučajevi koji su dobro poznati, no velika većina slučajeva ostaje daleko od očiju javnosti.

Tradicija celibata među rimokatoličkim svećenstvom kodificirana je u 12. stoljeću, no nije nužno zaživjela i na najvišim razinama. Prije nego je postao papa Aleksandar VI, Rodrigo Borgia je kao svećenik imao četvero djece sa svojom ljubavnicom. Među ostalim, taj je slučaj potaknuo Martina Luthera da pokrene protestantsku reformaciju.

Nema podataka koliko djece postoji

Nema podataka koliko takve djece postoji, ali Doyle kaže kako njegova grupa podrške Coping International ima 50.000 korisnika iz 175 zemalja. Kaže kako mu je smjernice Vatikana u listopadu 2017. godine prvi pokazao slovenski prelat Ivan Jurkovič, stalni promatrač Svete Stolice pri Uredu UN-a u Ženevi i naslovni nadbiskup davno ugašene Krbavske biskupije u Lici. ”Zapravo vas zovu djeca zaređenih”, prisjeća se Doyle Jurkovičevih rijeći.

Vatikanski glasnogovornik Gisotti rekao je kako interni dokument iz 2017. sintetizira postupke koji su trajali desetljećima i da je njihovo temeljno načelo zaštita djece. Rekao je da smjernice od očeva traže da napuste svećeništvo i preuzmu svoje roditeljske obaveze tako što će se posvetiti djetetu. No, drugi vatikanski dužnosnik kaže kako je taj zahtjev puka formalnost. 

Monsinjor Andrea Ripa, podtajnik Kongregacije za kler, koja nadzire više od 400.000 svećenika, rekao je u kratkom razgovoru da je ”nemoguće nametnuti” otpuštanje svećenika nego da svećenik jedino može sam zatražiti otpust. Dodao je kako na svećenikovo propuštanje da zatraži otpust može uslijediti odgovor Crkve: ”Ako sami ne zatražite otpust, bit ćete otpušteni.”

Irski biskupi imaju svoje vlastite smjernice i objavili su ih 2017. godine. Doyle se svojedobno školovao za svećenika i zatražio je suradnju crkvenih vođa, te imao ulogu u razvoju smjernica, otkriva Martin Long, glasnogovornik Irske biskupske konferencije. Načela irske crkve ne traže izričito od klerika da napuste svećeništvo, ali u njima stoji: ”Kao i svaki novi otac, svećenik bi se trebao suočiti s odgovornostima, osobnim, pravnim, moralnim i financijskim.”

"Nema temelja za otpust"

Primjedbe pape Franje po ovom pitanju prilično su šture. U svojoj knjizi iz 2010. ”O nebu i zemlji”, koju je napisao zajedno s rabinom Abrahamom Skorkom dok je bio nadbiskup Buenos Airesa, piše kako bi svećenik koji u trenutku strasti prekrši celibat eventualno može ostati u službi, ali ne i onaj koji postane otac djeteta. ”Prirodni zakon dolazi ispred njegova prava kao svećenika”, piše papa Franjo, dodajući da je svećenikova prva odgovornost prema njegovu djetetu i da mora ”napustiti svećeničku službu i brinuti se za svoje dijete”.

Kanonski pravnici kažu da u crkvenim zakonima nema ničega što bi svećenike prisililo da napuste službu nakon što postanu očevi. ”Budući da to nije kanonski zločin, nema temelja za otpust”, kaže Laura Sgro, kanonska pravnica iz Rima.

Zajedno s drugom svećeničkom djecom i nekim bivšim svećenicima Doyle kaže kako nije siguran da je otpuštanje iz službe uvijek u najboljem djetetovom interesu, jer ponekad to može obitelj ostaviti bez prihoda. ”Ne vjerujem da je nezaposlenost odgovor na očinstvo”, rekao je Doyle. S druge strane, neka svećenička djeca žele da njihovi očevi budu istjerani iz službe.

Slučaj Pietra Tosija

Svećenik Pietro Tosi imao je 54 godine kad je silovao majku Erik Zattonija, kojoj je tada bilo 14. Njena je obitelj pokušala prisiliti svećenika da prizna njihova sina, ali on je to odbio. Obitelj je potom izbačena iz stana u vlasništvu župe u malom mjestu u okolici Ferrare u Italiji, gdje su se često susretali. ”Nikad nije rekao ni riječi”, rekao je danas 37-godišnji Zattoni.

Prije 10 godina Zattoni je tužio Tosija, zahtijevajući ga da prizna očistvo. Sud je naložio DNK testiranje koje je pokazalo da je Zattoni svećenikov sin. Vatikan je naposljetku uputio nadležnog biskupa da opomene Tosija i podsjeti ga na njegovu odgovornost kao oca, ali nije tražio njegovo napuštanje službe. Nakon što je nacionalna televizija objavila cijeli slučaj, stotine su Talijana došle na glavni gradski trg 2013. godine kako bi podržale Zattonija i zatražili od pape Franje da intervenira. Tosi je umro kao svećenik 2014.

”Pravda koju sam uspio izboriti došla je putem sudske presude temeljene na DNK analizi”, rekao je Zattoni. Djeca svećenika sve češće traže DNK testove kako bi dokazali da su njihovi roditelji svećenici ili redovnice. ”To je ipak nešto novo i svatko to može učiniti”, kaže 56-godišnja Linda Lawless, rodoslovka-amaterska iz Australije, koje i sama kći svećenika, a pomogla je članovima Coping Internationala.

Njena je majka čuvala tajnu očinstva, ali Linda je još kao dijete primijetila da bi njena majka bila prestravljena svaki put kad bi u kuću ušao svećenik. Prošle je godine zahvaljujući DNK testu i sveobuhvatnim bazama podataka i obiteljskim stablima na rodoslovnoj web stranici Ancestry.com uspjela potvrditi da je njen biološki otac bio svećenik. ”Tad je i tajna izašla na vidjelo”, rekla je Linda za New York Times.