ŽENA koju je u višesatnoj talačkoj krizi u Zagrebu s djecom u stanu zarobio bivši partner prije nekoliko dana - progovorila je za Dnevnik Nove TV. Kriza je završila bez ozlijeđenih, sad strahuje od njegova izlaska iz istražnog zatvora. Upozorila je i na niz propusta institucija koje je nisu zaštitile.

Koliko dugo imate problem s bivšim partnerom?

Problem traje već godinu i pol, zapravo. Otkad sam se vratila iz sigurne kuće s djecom. Bivši suprug mi je u nekom trenu prijetio pištoljem. Poslije toga je pokušao samoozljeđivanje ispred moje zgrade istim tim pištoljem. Zatim sam ga prijavila za ugradnju GPS uređaja u auto, radi čega je opet priveden. Nakon dva mjeseca je opet pušten i tad je konstantno kršio mjere zabrane približavanja.

Jesu li uvijek pravodobno postupali?

Ne nisu, pogotovo ne 3. 1. kad mi je rečeno... Da ako nema tragova provale u stan, da sam ga vjerojatno ja pustila. Ako nisam ja, da su ga vjerojatno djeca pustila. Iako smo mi spavali u sobi, a on je bio u stanu. Nakon toga, s obzirom na to da je prijetio da će odvrnuti plinsku bocu, molila sam policiju da dođe sa mnom u stan provjeriti je li sve u redu u stanu, pa su mi rekli da pošaljem mamu od 75 godina da provjeri je li sve u redu s plinskom bocom i je li možda postavio bombu ili nešto slično.

Vi niste znali da je on pušten na slobodu u prosincu?

Ne, nisam znala, nitko me o tome nije obavijestio. Da sam znala, vjerojatno bih poduzela neke druge mjere, sklonila bih se sama kao što sam i cijelo ljeto provela kod rodbine, jer sam isto igrom slučaja saznala da je pušten u sedmom mjesecu, o tome nisam bila obaviještena.

Što se dogodilo 15. siječnja?

15. 1. sam ponovno zvala policiju jer sam dobila informaciju da je viđen u ulazu, ali inspektor koji je preuzeo slučaj nije bio na poslu, pa mi je rečeno da nazovem drugi dan.

Je li vas bilo strah čekati drugi dan?

Pa cijelo vrijeme me strah, ali jednostavno sam se već navikla na to da mogu računati samo na sebe. Idući dan je bio pred vratima i čim sam ja otvorila vrata, on je upao u stan.

Je li vam policija ikako objasnila zašto vas nisu obavijestili?"

Ne, to nije nitko spominjao, a na prigovor od 3. siječnja nije nitko odgovorio.

Koje ste sve prigovore slali?

U zadnjih godinu i pol slala sam prigovore policijskoj postaji, MUP-u, na ruke ministru Božinoviću, Poliklinici, Centru za socijalnu skrb, sudovima...

Što su vam odgovarali?

Odgovori su uvijek isti, da nije bilo propusta, da je sve rađeno prema zakonu.

Vjerujete li institucijama?

Od institucija nema nikakve pomoći i u ovakvim situacijama svojim postupanjem samo puno otežavaju žrtvi.

Koliko ima postupaka vaš bivši partner koji se vode protiv njega?

Sad trenutno vodimo pet postupaka.

Je li bila i u jednom slučaju presuda?

Ne. Prvi postupak traje godinu i 4 mjeseca i ne vidi se kraj, a drugi postupci još nisu ni započeli.

Što je poduzeo Centar za socijalnu skrb?

Normalno, Centar za socijalnu skrb je upoznat apsolutno sa svime. Ako je moguće, ovim putem bih ih zamolila da mi odgovore na pitanje zašto se ne pojavljuju na ročištima i zašto su na sudu tražili za njega ukidanje mjera zabrane približavanja, uz obrazloženje da bi mu trebalo ukinuti mjere zabrane prilaska u odnosu na djecu jer su djeca navikla živjeti u poremećenim odnosima.

Jesu li vam pomogli u Centru ikako?

Ne, nisam dobila njihovu pomoć... Oni uvijek isto kažu, da nisu dobili od policije, da ne znaju ništa, oni ne znaju jer njima nije sud javio... Zapravo, nitko nikom nije javio, nitko ništa ne zna.

Vi dakle ne vjerujete sad više institucijama da vas mogu zaštititi?

Ne, čak ih molim da mi više ne pomažu.