SABORSKI zastupnik Ivan Pernar posljednjih dana vodi novi rat protiv zavjere velikih korporacija i državnih regulatornih tijela - ovaj put protiv DuPontovih teflonskih tava i američke EPA-e.

Njegova nova bitka, za razliku od onih protiv antidepresiva i cjepiva, ima nekih temelja. No ipak, panika koju diže, kao i dojam koji nastoji stvoriti, i ovaj se put temelje na fake newsu, odnosno na kolažu poluinformacija i dezinformacija. U čemu je stvar?

Ukratko, Pernar u nekoliko svojih posljednjih objava uporno upozorava na to da su izjave regulatornih tijela o sigurnosti teflona zapravo propaganda koju su naručili proizvođači. U ovom slučaju to se odnosi na Američku agenciju za zaštitu okoliša (EPA).

"PFOA (kemikalija koju oslobađa teflon) je štetna i uzrokuje rak bubrega, testisa, ulcerozni kolitis, bolesti štitnjače i neplodnost", tvrdi na svojem profilu na Facebooku Pernar i poziva svoje sljedbenike da, ako mu ne vjeruju, pogledaju dva filma na tu temu: Dark Waters (2019.) i The Devil We Know (2018.).

Kao jedan od argumenata u prilog tezi o opasnosti teflonskih tava ističe činjenicu da je DuPont suočen s brojnim tužbama u Americi morao isplatiti stotine milijuna dolara odštete.

Koliko se trebamo bojati teflonskih tava?

Prije svega važno je znati da se za oblaganje tava koristi PTFE, a ne PFOA. Spoj PFOA (perfluoroktanska kiselina) koristi se u sintezi PTFE-a (politetrafluoretilena, odnosno teflona), koji je stabilan i netoksičan. PFOA se iz teflona oslobađa samo pri vrlo visokim temperaturama, uglavnom iznad 350°C. Istina je da je PFOA povezan s nekim oblicima raka i nekim hormonskim bolestima, ali tu opet treba imati na umu nekoliko važnih stvari, prije svega o kojim je razinama kemikalije riječ.

Šunka i prženje opasniji su od teflonske tave

International Agency for Research on Cancer (IARC), koja je sastavni dio Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), na temelju dosadašnjih istraživanja svrstala je PFOA u skupinu 2B kao potencijalno karcinogenu tvar. Za usporedbu, isparavanja prilikom prženja na visokim temperaturama nalaze se u višoj kategoriji vjerojatno karcinogenih tvari 2A, a suhomesnati proizvodi u najvišoj skupini potvrđeno karcinogenih 1.

PFOA je u malim razinama pronađen kod 98% Amerikanaca. No ne postoje istraživanja koja bi pokazala da u tim razinama može imati neko štetno djelovanje na zdravlje. Naprotiv, postoje studije koje pokazuju da se vrlo niske razine spoja ne mogu povezati s tumorskim bolestima ili s hormonalnim poremećajima te da ponekad čak mogu imati pozitivan učinak (što može biti statistička pogreška).

Prije ćemo se otrovati vodom nego tavom

PFOA se može naći u mnogim predmetima i tvarima kao što su voda, sagovi, odjeća, vrećice za hranu, sredstva za čišćenje, izolacije žica, dijelovi automobila, kućna prašina i sl.

Istraživanja su pokazala da su količine PFOA koje se iz teflona u tavi mogu prenijeti u hranu vrlo malene, znatno manje od količina koje su dozvoljene u odgovarajućim količinama vode. Budući da su vrlo male, dugo ih je bilo nemoguće pouzdano detektirati.

Primjerice, EPA preporučuje da razine PFOA trebaju biti niže od 70 nanograma po litri pitke vode, dok nizozemski Institut za javno zdravlje tu granicu postavlja na 48 nanograma po litri. No neka nova, vrlo precizna istraživanja masenim spektrometrom pokazala su da su količine PFOA koje se s tave prenesu u hranu višestruko niže od dozvoljenih za vodu.

Konačno, treba imati na umu da na dnevnoj bazi jedemo značajno manje hrane pripremljene u teflonskim tavama nego što pijemo vode.

PFOA se ionako ne koristi u teflonu od 2013.

Budući da dugoročno djelovanje PFOA na zdravlje nije sasvim jasno, EPA i druge agencije provode istraživanja koja bi to trebala riješiti. Unatč tome, EPA je 2006. postigla sporazum s osam velikih proizvođača te kemikalije da smanje njihove razine u proizvodima za 95% do 2010. te da kemikaliju potpuno eliminiraju do kraja 2015., što su one učinile.

Brojne kompanije, uključujući DuPont, Gore-Tex i druge, već su odavno krenule u eliminaciju spoja PFOA iz svojih proizvoda.

PFOA se u proizvodnji teflona ne koristi još od 2013. Spoj je 2012. zamijenjen drugim, koji se zove GenX. Njegov utjecaj na zdravlje za sada nije poznat, no za očekivati je da će biti pod povećalom.

Tužbe nisu podignute zbog tava

U skladu s navedenim, tužbe protiv DuPonta u Americi nisu podigli kupci teflonskih tava, nego radnici DuPontovih pogona i stanovnici koji žive u blizini njegovih postrojenja, a koji su pili vodu s vrlo visokim razinama PFOA. Oni su u organizmu imali mnogostruko više razine PFOA od prosječnih Amerikanaca, među kojima su mnogi desetljećima koristili teflon.

Ipak, među potrošačima je zavladalo nepovjerenje prema spoju PFOA pa su razne agencije krenule u njegovu eliminaciju u svim mogućim proizvodima. Takva je odluka dobra i važna jer se PFOA zadržava u okolišu (poluraspad u ljudskom tijelu je oko tri godine), tako da preko vode može ući u prehrambeni lanac čak i ako ne šteti izravno ribama i drugim vodenim organizmima. A kada uđe u prehrambeni lanac, može se nakupljati u tijelu.

Europska komisija odredila je nacrtom POP Regulation da se od 04. srpnja 2020. zabranjuju proizvodnja, stavljanje na tržište i korištenje bilo kakvih proizvoda koji sadrže PFOA, osim ako spadaju u neke posebne izuzetke.

Ne bacajte tave uzalud

Iz svega navedenog možemo zaključiti nekoliko važnih stvari. Prije svega trebamo imati na umu da ćemo si život, kad je riječ o kuhinji, prije skratiti suhomesnatim proizvodima i raznim vrstama prženja na visokoj temperaturi nego teflonskim tavama. Drugim riječima, ako povremeno na teflonskoj tavi ispečemo palačinke, nemamo razloga za paniku.

Osim toga, ako vaša teflonska tava nije neko obiteljsko nasljeđe iz prošlog stoljeća, u njoj najvjerojatnije uopće nema problematičnog spoja PFOA. Ako kupujete novu, provjerite deklaraciju. Pernar je sa svojim ratom protiv tava pošteno zakasnio.

Konačno, trebamo se pomiriti s time da sve škodi zdravlju, samo je pitanje u kojim količinama. Čak je i čista voda opasna ako je pijemo previše, a da ne govorimo o raznim tavama koje se rade od različitih materijala, od keramike preko raznih slitina metala do nehrđajućeg čelika. Svima su pronađene neke zamjerke i sve mogu nešto ispuštati. Primjerice, istraživanja pokazuju da nehrđajući čelik u hranu može ispuštati nikal i krom, koji uzrokuju alergijski kontaktni dermatitis. Dakle, ključne su količine.

Naravno, to ne znači da treba obustaviti pritiske na industrije koje koriste tvari štetne za zdravlje i okoliš, naprotiv. Treba samo znati da nije točna slika koju nastoje stvoriti populistički promotori teorija zavjera prema kojima se znanstvenim institucijama i regulatornim tijelima ne može vjerovati jer su svi stručnjaci koji rade u njima plaćenici korporacijskih lobija. Da nije znanstvenika, ne bismo imali pojma koje su tvari koliko i u kojim količinama štetne za zdravlje. DuPont je bio prisiljen na isplaćivanje velikih odšteta upravo zbog znanstvenih studija i kvalitetnih analiza, a ne zbog ratova poluinformiranih populista.