VJEROJATNOST da postoji život na Mjesecu povećala se u posljednjih nekoliko mjeseci. No, to nije zbog toga što smo otkrili tragove vanzemaljskog života, već zbog toga što smo, čini se, na naš prirodni satelit prenijeli jednu neobičnu vrstu zanimljivog izgleda – dugoživce.

Dugoživci su na Mjesec stigli izraelskom letjelicom Beresheet koja se u travnju srušila na njega prilikom neuspješnog spuštanja.

Letjelica je nazvana "Beresheet", što su na hebrejskom prve riječi u Bibliji: "U početku...", a prevozila je biološki teret: nekoliko tisuća sićušnih dugoživaca, najotpornijih životinja na Zemlji, piše The Guardian.

Vodeni medvjedići na Mjesecu

Američka zaklada Arch Mission koja je pri toj misiji surađivala s izraelskom privatnom kompanijom SpaceIL, glavnim pokroviteljem projekta Beresheet, smatra kako su ti organizmi možda preživjeli neuspješno spuštanje.

“Postoji mogućnost da je naš teret preživio sudar“, rekao je poduzetnik Nova Spivack, osnivač te zaklade.

Naime, dugoživci (Tardigrada) očaravaju znanstvenike još od 18. stoljeća kada ih je otkrio njemački zoolog i pastor Johann August Ephraim Goeze. Samo nekoliko milimetara dugačka bića, poznata i pod nazivom vodeni medvjedići, izgledaju kao vesela osmeronožna debela stvorenja s izrazito upečatljivim licem.

Mogu preživjeti u mrzlom tekućem heliju

No, među znanstvenom zajednicom nisu poznati zbog svog izgleda. Ta bića se smatraju najotpornijima na Zemlji. Pronađena su na planinskim vrhovima, u pustinjama, a vrebaju i u jezerima koja se nalaze ispod ledenjaka na Antarktiku. Znanstvenici smatraju da te životinje mogu preživjeti boravak u tekućem heliju koji ima temperaturu od -271°C, ali i užarene temperature od 149°C.

Naime, dugoživci imaju sposobnost obamrlosti te pri lošim vremenskim uvjetima izbace svu tekućinu iz svojih tijela, osuše se i u takvom stanju čekaju bolje životne uvjete. Dok su u toj obamrloj fazi, mogu preživjeti i snažna zračenja te vakuum svemirskog putovanja. Zbog te sposobnosti preživljavanja su i dobili hrvatski naziv dugoživci jer, eto, dugo žive.

Imaju četiri para kratkih nožica koje završavaju malenim pandžicama. Hrane se biljem, ali i drugim malim životinjicama. Kada uhvate neke vrste oblića ili kolnjaka, ubodu ih i isišu.

“Mogli bi uskrsnuti“

Astrobiolog Lukasz Kaczmarek sa Sveučilišta Adam Mickiewicz u Poznanju smatra kako su ove životinjice mogle preživjeti neuspješno slijetanje na Mjesec.

"Dugoživci mogu preživjeti izuzetno visok tlak, tako da ova nezgoda nije ništa za njih. Mogli bi na Mjesecu preživjeti godinama“, rekao je Kaczmarek .

Naime, dehidrirani dugoživci mogu ponovno oživjeti ako ih se nakon nekoliko godina neaktivnog stanja uroni ponovno u vodu. Kada se rehidriraju, ove životinje ponovo postaju aktivne te se hrane i razmnožavaju kao i prije neaktivnog stanja.

Međutim, smatra Kaczmarek, mala je šansa da će oni ponovno oživjeti na Mjesecu.

"Dugoživci ne mogu kolonizirati Mjesec jer on nema atmosfere i nema tekuće vode. Ali mogli bismo ih ponovno vratiti na Zemlju i dati im vode. Tada bi trebali uskrsnuti", objasnio je astrobiolog.

I prije je na Mjesecu bilo života

Dugoživci nisu jedina bića koja su nastanjivala naš prirodni satelit. Opet, ne pričamo o vanzemaljcima, već o prvim biljkama sa Zemlje koje su proklijale na Mjesecu.

Naime, sjemenke pamuka koje je kineska misija Chang'e-4 ponijela na Mjesec u prosincu 2018. proklijale su u aluminijskom spremniku mini staklenika koji je Kinu koštao 10 milijuna juana (oko 1,25 milijuna eura). No vrlo brzo nakon toga je na takozvanoj tamnoj strani Mjeseca pala noć i temperature su postale preniske za malene biljke.

Eksperiment s biljkama se provodio kako bi se potvrdilo da bi astronauti u budućnosti mogli u svemiru koristiti hranu iz vlastitog uzgoja, smanjujući time potrebu da se vrate na Zemlju kako bi se ponovno opskrbili namirnicama.