NOGOMETNI klub Dinamo od 2007. godine do danas, u vrijeme dok je klub vodio Zdravko Mamić, a Grad Zagreb Milan Bandić, dobio je izravno na račun više od 350 milijuna kuna našeg novca.

Kada se tom iznosu pribroji i proračunski novac koji je otišao za sanaciju maksimirskog stadiona od 1997. godine do danas, dobije se iznos veći od milijardu kuna. Najskuplji stadion, koji je ujedno jedan od najružnijih stadiona u Europi, ostaje tako vjerojatno najveći spomenik korupciji u Hrvatskoj. No krenimo redom.

> Spomenik korupciji: Kako su na maksimirsko ruglo spiskali 900 milijuna naših kuna

U jučerašnjoj analizi ulaganja u maksimirski stadion od 1997. godine do danas došli smo do zaključka kako je pokojni gradonačelnik Zagreba Milan Bandić preko raznih gradskih ureda više od 15 godina slao Zdravku Mamiću stotine milijuna kuna, dok se od 1997. godine do danas vrijednost ulaganja u obnovu Maksimira procjenjuje na više od 900 milijuna kuna. Stadion, ponovimo to još jednom, nije ni blizu završen, dok niz kandidata za zagrebačkog gradonačelnika, od HDZ-ovca Davora Filipovića do Miroslava Škore, obećava izgradnju novog stadiona u Maksimiru. Tu ideju zagovara i Jelena Pavičević Vukičević, desna ruka Milana Bandića koja je godinama bila na čelu gradskog Povjerenstva za dovršenje izgradnje stadiona Maksimir.

Za "programsko korištenje stadiona" uzeli su nam 116.3 milijuna kuna

No osim tog novca, koji je izravno išao za stadion Maksimir, na stotine milijuna kuna išlo je direktno na račun kluba Zdravka Mamića. Prema službenoj specifikaciji troškova Gradskog ureda za sport i mlade, od 2006. do 2017. godine izravno je na račun Dinama otišlo 273.7 milijuna kuna. U tom periodu najveći iznos tog novca išao je za stavku "programsko korištenje sportskog objekta", i to ukupno 116.3 milijuna kuna. Najveći iznos za "korištenje objekta" bio je 2007. godine kada je izdvojeno 18.9 milijuna kuna, a godinu prije 14.9 milijuna kuna.

Prema specifikaciji troška, to je bio strogo namjenski novac za održavanje stadiona u koji se ne ubrajaju plaće djelatnika koji rade na održavanju. Riječ je, kako stoji u obrazloženju ove stavke, o "prilagođavanju stadionske infrastrukture u pogledu sigurnosti i udobnosti gledatelja, poglavito osoba s invaliditetom". Naglasimo kako je i prije dva zagrebačka potresa postalo jasno da je narušena statika tribina stadiona Maksimir te da je građevina postala stalna prijetnja posjetiteljima.

Za investicijsko održavanje dodatna 3.3 milijuna kuna

Osim tog novca Dinamo je primao novac i po stavci, pazite sada, "Investicijsko održavanje", i to ukupno 3.3 milijuna kuna, od čega je najviše bilo 2017. godine kada im je uplaćeno 2.3 milijuna kuna. Podsjetimo, uz sve to Grad Zagreb, koji je primio prava i obaveze od Dinama za održavanje i rekonstrukciju stadiona, plaćao je penale po izvansudskim nagodbama, izravno financirao radove na održavanju stadiona te trošio na desetke milijuna kuna na pripremu projektne dokumentacije po čak tri raspisana natječaja, od kojih je svaki na koncu poništen. 

Dinamo je dobivao novac i po ostalim stavkama, od stavke "stručni rad" 30.7 milijuna kuna, za pripreme sportaša 8.2 milijuna kuna, za razvojni program mladih nogometaša 39.6 milijuna kuna te za potporu vrhunskom sportu koja je iznosila 37.9 milijuna kuna. Sve skupa iz jednog Bandićevog ureda primili su 273.7 milijuna kuna u 11 godina.

Kraj milijarde naših kuna Dinamo tvrdi da je platio još 100 milijuna kuna radova na stadionu koji se raspada

No to nije jedini iznos koji je društvo iz GNK Dinama dobilo izravno iz gradskog proračuna. Naime, našli smo stavke kada je Gradski ured za prostorno uređenje platio milijun kuna za zamjenu travnjaka, i to u vrijeme ekonomske krize 2011. godine. Ironija je da je Dinamu u godini kada je imao rekordne transfere Luke Modrića, Vedrana Ćorluke i Eduarda da Silve, u ukupnom iznosu od gotovo 60 milijuna eura, Grad Zagreb iz stavke "neprofitne organizacije" isplatio gotovo milijun kuna kako bi nabavio stolice!? Takvih "manjih stavaka" postoji više. Takvo je primjerice sufinanciranje Grada Zagreba od 250 tisuća kuna za uređenje stadiona iz 2018. godine zajedno s Hrvatskim nogometnim savezom i drugo.

Zato gotovo nevjerojatno zvuči izjava člana Uprave Dinama Krešimira Antolića koji je rekao da je klub od 2008. do 2020. godine uložio nešto manje od 100 milijuna kuna!? Iz više je razloga nejasno je li to moguće i kako.

> Otkrivamo kako posluje Dinamo: Stolice za milijun kuna nabavlja od firme klupskog direktora

Poznat je slučaj iz 2011. godine kada je rađena adaptacija stadiona, koji je postao jedna od većih afera kada je otkriveno da su, primjerice, stolice nabavljene od firme klupskog direktora te da nema specifikacije troškova. Druga, veća adaptacija je ona iz prošle godine kada su iz GNK Dinama tvrdili da su u nju uložili 13 milijuna kuna. Tu adaptaciju osporavaju navijači tvrdeći da dio najavljenih radova uopće nije odrađen. I na kraju, ako je zaista klub, kako tvrdi, uložio stotinu milijuna kuna i ako se taj iznos pribroji svemu što je do sada iz gradskih i državnih proračuna uloženo u Maksimir, kako je moguće da se stadion raspada naočigled građana Zagreba?

Jedino vidljivo Dinamovo ulaganje iznosi - milijun kuna

U službenim dokumentima zagrebačke Gradske skupštine vidljivo je jedino ulaganje NK Dinama od oko milijun kuna u stadion budući da su tada tražili dozvole za izvođenje radova jer je stadion u vlasništvu Grada, a u najmu GNK Dinama. 

Valja naglasiti da je Grad Zagreb financirao i ostale "vrhunske" klubove, no njihovi iznosi ne mogu se mjeriti s onima zagrebačkog Dinama. Vaterpolski klub Mladost i Rukometni klub Zagreb nizali su europske uspjehe nasuprot Dinama koji se u tim godinama, najblaže rečeno, blamirao u Europi, no njihovi iznosi bili su sitniš u odnosu na ono što je išlo na račun Mamićevog Dinama.

Još i Holding pa Turistička zajednica...

Ni tu nije kraj iznosima kojima smo financirali Mamićev klub. Naime, i Zagrebački holding izdašno je financirao Dinamo. Prema dostupnoj dokumentaciji od 2006. do 2010. godine, od Holdinga je Dinamo dobio 30 milijuna kuna, odnosno 7.5 milijuna kuna po godini. Bez PDV-a.

Dinamo je dobivao novac i od Turističke zajednice Grada Zagreba. Prema onom što je do sada poznato, Turistička zajednica isplatila je Dinamu 2006. godine 6 milijuna kuna, a sljedeće godine 3.5 milijuna kuna. Od 2010. do 2012. godine isplaćeno je 4.8 milijuna kuna, dok je 2015. godine plaćeno 2.4 milijuna kuna. A to je samo ono što je do sada poznato.

Valja naglasiti kako je spregu Bandić-Mamić, točnije izdašno financiranje jednog nogometnog kluba iz proračuna istraživala i Agencija za tržišno natjecanje. Uz ulaganja Grada Zagreba te Zagrebačkog saveza sportova ispitivala su se i ulaganja, odnosno sponzoriranja državnih tvrtki, kao ona monopolista HEP-a i tada još državnog Croatia osiguranja.

No ta agencija, baš kao i u mnogim slučajevima kada su se ispitivali monopol Agrokora i poslovanje Ivice Todorića, nije našla ništa sporno. Tadašnja čelnica Agencije Olgica Spevec objašnjavala je da se financiranje Dinama, kao i drugih sportskih klubova u Hrvatskoj, iz javnih proračunskih sredstava obavlja temeljem programa javnih potreba sporta, sukladno Zakonu o sportu i Statutu Grada Zagreba koji donosi Gradska skupština. Zakon o državnim potporama ne dotiče se pitanja u sportu pa je AZTN jednostavno morao primijeniti Zakon o sportu, prema kojem je Dinamo legalno financiran novcem poreznih obveznika. 

Mamići na kraju osuđeni da su oštetili Dinamo za 80 milijuna kuna

U Hrvatskoj nikada nije utvrđena jasna granica između profesionalnog i amaterskog sporta. Nikada nije napravljeno ništa u sprečavanju financiranja privatnih projekata javnim novcem, kao što je bio slučaj kod Dinama.

Podsjetimo, Vrhovni sud potvrdio je prije nekoliko tjedana nepravomoćnu osuđujuću presudu protiv Zdravka i Zorana Mamića te bivšeg direktora Dinama Damira Vrbanovića. Zdravko Mamić je tako i pravomoćno osuđen na šest i pol godina zatvora, a njegov brat Zoran na četiri godine i osam mjeseci. Prema presudi, Dinamo je oštećen za 80 milijuna kuna.