Jedan Imotski neće zaustaviti gejeve niti im oduzeti ljudskost

Jedan Imotski neće zaustaviti gejeve niti im oduzeti ljudskost
Foto: Index, Radio Imotski/Youtube

GODINU DANA nakon što je na karnevalu u Kaštelima spaljen krnjo koji je simbolizirao slikovnicu o duginim obiteljima, u Imotskom je napravljen logičan korak dalje pa su na jučerašnjem karnevalu simbolički spalili lutke koje predstavljaju duginu obitelj. 

“Ostali smo konzervativni, držimo se tradicije”, izjavio je za Slobodnu Dalmaciju u povodu toga stanoviti Milivoj Đuka, predsjednik Kulturnog društva Bakove svečanosti koje je organiziralo imotski karneval.

Osvježavajuće je od Đuke što nije muljao s objašnjenjem nego je bio iskren u svojoj dijagnozi kakvu tradiciju zastupaju. To dokazuje i fotka s njegova Facebooka na kojoj se ponosno slikao pored kukastog križa.

Prvo se spaljuju knjige, onda na red dođu ljudi. Zvuči poznato?

Ustaše su u Jasenovcu klali djecu roditelja pogrešne nacionalnosti

Spaljivanje djeteta nepoćudnih roditelja zapravo nije ništa novo u domoljubnoj tradiciji Hrvata; nekad su ustaše u Jasenovcu klali djecu jer su im roditelji pogrešne nacionalnosti, danas njihovi ideološki i duhovni nasljednici simbolično spaljuju djecu kojoj su roditelji pogrešne seksualne orijentacije. Lomaču za gej par i njihovo dijete zapalio je hrvatski klerofašizam koji pobornici te ideologije od milja nazivaju domoljublje. Oko toga uopće ne treba biti rasprave, sve je jasno.

Paljenje knjiga, pedera i djece na karnevalima u hrvatskoj konzervativnoj provinciji ništa je doli izražavanje kolektivnog (pod)svjesnog tih krajeva zemlje, ostvarivanje krvoločne nacionalističke fantazije koju sada ipak ne smiju izražavati nad pravim knjigama i živim ljudima pa spaljuju lutke. Hrvati katolici na djelu.

Folklorno kazalište

Naravno, u desnim i klerikalnim medijima i na društvenim mrežama je već krenulo opravdavanje ovog homofobnog čina s raznim objašnjenjima: “umjetnička sloboda”, “to je samo karneval”, “ako oni u Rijeci smiju postaviti petokraku…” itd. U pitanju je standardna sofistička taktika koja se svaki put koristi u ovakvim situacijama te bi bilo uzaludno trošiti vrijeme argumentirati protiv hinjenih argumenata čija je svrha razvodniti raspravu i dovesti u pitanje monstruoznost najnovije manifestacija domoljublja.

Stoga pogledajmo spaljivanje krnji istospolnog para i njihova djeteta baš u tradiciji takvih karnevala. Krnjo simbolizira nekoga tko je “kriv za sve” i kojega se spaljuje (ili utapa u moru) kako bi se obilježila pobjeda proljeća nad zimom, a sve zajedno je, kažu stručnjaci, folklorno kazalište.

U Imotskom je simbolički spaljeno heteroseksualno dijete

To znači da su organizatori karnevala u Imotskom zaključili da su im istospolni parovi i njihova djeca krivi za sve loše u životu i da ih treba spaliti kako bi došlo proljeće. Jasnije od toga fakat ne može biti. Znakovito je da se spalilo krnju djeteta, kojemu je još stavljena crvena petokraka na glavu. Beba gej komunist. Navodno je dijete predstavljalo i saborskog zastupnika SDP-a Nenada Stazića, no zar je u redu spaliti dječaka Nenada? S obzirom na nivo homofobije u Hrvata katolika, čovjek baš i nije iznenađen spaljivanjem gej para, spaljivanjem odraslih, ali simbolično spaljivanje djeteta definitivno je novi nivo bešćutnosti i brutalnosti.

Time se poručuje da su djeca koja sada žive u duginim obiteljima u Hrvatskoj, a ima ih na stotine, te djeca koju će istospolni parovi u sljedećim godinama udomiti i posvojiti, nekako nepovratno kontaminirana, da njima iz hrvatsko-katoličke perspektive nema spasa, da su nepovratno okaljani svojim odrastanjem s dvije mame ili dva tate, pa i njih treba uništiti kao opasnost tradicionalnom poretku. Čak se ne sugerira da su ta djeca postala gej uz svoje gej roditelje, da su ih oni zarazili svojom homoseksualnošću, nego su ta djeca i dalje heteroseksualna, ali zagađena blizinom i utjecajem neheteroseksualnosti. 

Lutka djeteta koje je spaljeno u Imotskom je predstavljala heteroseksualno dijete, to je važno primijetiti.

Djeca iz vrtića odjevena u ovce

Da bi stvar bila gora, iza krnje istospolnog para i njihova djeteta, bebe Nenada, hodala su djeca iz vrtića, inače svi u kostimima ovaca. I ovaj put je karneval bio doslovan u svojoj simbolici, taman u skladu s umjetničkim dosezima hrvatskog domoljublja, te je djeci Imotskog jasno poručio da su oni stado, ovce koje poslušno slijede. Budući glasači HDZ, najkraće rečeno.

Snimke jasno pokazuju da je spaljivanje krnje gledalo i mnogo djece. Njima je poslana poruka da su gej ljudi i dugine obitelji nešto strašno i opasno, nešto što je krivo za sve i toliko prijeteće da ih treba spaliti te nema sumnje da će je mnogi od njih i usvojiti, pa će sutra sami tući pedere. Riječ je o najodvratnijem trovanju vlastite djece mržnjom i strahom, punjenjem dječjih umova nasiljem i lažima. Jednostavno neoprostivo.

Hrvati katolici kažu da im je na prvom mjestu interes djece. No, kako je u interesu djece da gledaje simboličko spaljivanje djece iz različite obitelji?

U ovakvim situacijama javnog izljeva homofobne mržnje često se zaboravlja na one prema kojima je ta mržnje usmjerena - LGBT ljude. U svim osudama i opravdanjima heteroseksualne većine zna se oduzeti prostor konkretnoj LGBT perspektivi i iskustvu, a kako sam ja peder, imam priliku u ovom tekstu ispraviti taj propust.

Kako se danas osjećaju LGBT djeca u Imotskom i Hrvatskoj?

Naime, od svega što se dogodilo jučer u Imotskom na karnevalu najgore je što su to gledala i LGBT djeca. Zar Imoćani doista misle da su sva djeca i svi mladi koji u ovom trenutku žive u Imotskom heteroseksualni? 

Pa to je samozavaravanje himalajskih razmjera, to je da umreš od smijeha. Mi smo svuda. Ako je povijest išta dokazala, onda da LGBT ljude proizvode heteroseksualni roditelji i heteroseksualne obitelji, baš onaj nepogrešivi katolički ideal mama + tata. Imotski je, dakle, savršeno mjesto za rađanje gej beba te nema baš nikakve sumnje da danas u Imotskom žive djeca koja su LGBT.

Znam točno kako se ta djeca danas osjećaju jer svaka LGBT osoba je tijekom svojeg odrastanja bila suočena s izljevom homofobije i netolerancije prema LGBT ljudima, često baš iz usta mame ili tate, što je u kombinaciji sa spoznajom o vlastitoj različitosti vrlo traumatično iskustvo. Imoćani svoju LGBT djecu uvjeravaju da su opasni, nenormalni, bolesni, poremećeni, da ih treba spaliti, da ih treba ubiti. Neopisiv je strah koji je toj djeci utjeran u srce, neopisiva je bol koja je njima nanesena i koja će im se svaki dan nanositi odrastanjem u homofobnoj okolini, u kojoj se moraju skrivati da bi preživjeli, u kojoj možda ni sami sebi godinama neće smjeti priznati istinu o vlastitoj seksualnoj orijentaciji. Strašna je okrutnost koja se provodi na LGBT djecom u Imotskom i u cijeloj Hrvatskoj.

Oduzimanje ljudskosti LGBT ljudima

Zbog činjenice da pripadaju seksualnoj ili rodnoj manjini, LGBT djeci i ljudima uopće se oduzima ljudskost jer tako je lakše opravdati heteropatrijarhalno nasilje koje se provodi nad nama. Na sreću, sve više heteroseksualnih sugrađana uviđa kakva je to nepravda te se pridružuju pokretu za LGBT ravnopravnost, što je dobra vijest jer da bi se u hrvatskom društvu ukinula homofobija, nije potrebno da se promijeni LGBT zajednica već heteroseksualna većina. To ne znači da ćemo čekati da se to dogodi i da se nećemo boriti za svoja prava, dapače.

Hrvati katolici trebaju znati da ćemo svih sredstvima braniti našu djecu od njihova zla i homofobne krvoločnosti, da neće biti aranžiranja s njihovim klerofašizmom. Naš cilj je pobjeda, u koju uopće ne sumnjam.

Jer povijest nas je naučila još jednu stvar: unatoč diskriminaciji, LGBT ljudi su kroz povijest čovječanstva uvijek postojali na ovaj ili onaj način, i kroz milenije su živjeli najbolje kako umiju, stvarali genijalnu umjetnost (Leonardo, Michelangelo itd.), osmišljavali nove oblike obitelji, dolazili do velikih znanstvenih otkrića (Isaac Newton, Nikola Tesla, Alan Turing itd.), voljeli se, jebali se, vodili ljubav, bili sretni, napredovali, borili se, preživljavali unatoč svemu. Nije slučajno “I Will Survive” jedna od gej himni.

Preživjet ćemo

Tako da nas jedan Imotski u tome neće zaustaviti, a ni Hrvati katolici. Ni spaljivanjem gej krnja, ni referendumima.

Baš obratno, lako je predvidjeti budućnost: kada jednog dana ne bude više Imotskog, kada se svi isele iz njega, kada više ne bude ni Željke Markić, kada možda više ne bude ni Hrvatske ni Hrvata katolika, kada konačno s povijesne pozornice nestane i Katolička crkva, bit će pedera, lezbi, bipsića i trans ljudi. I oni će odgajati djecu ako žele, oni će raditi, oni će napredovati, oni će živjeti slobodno i otvoreno, oni će se boriti i oni će se smijati na grobu hrvatske homofobije.

Tko se zadnji smije, najslađe se smije. We shall overcome.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara