DANA 14. travnja 1881. u El Pasu je izbio jedan od najpoznatijih obračuna Divljeg zapada, kasnije prozvan "Four Dead in Five Seconds", odnosno "Četiri mrtva u pet sekundi". Dogodio se usred grada, na El Paso Streetu, i ušao je u američku legendu ne samo zbog brzine kojom je završio nego i zbog kaosa koji mu je prethodio. U nekoliko trenutaka na tlu su ostala četiri mrtva čovjeka, a ime grada postalo je sinonim za brutalni, neobuzdani Zapad.

Sve je počelo krađom stoke i dvostrukim ubojstvom

Pozadina obračuna bila je napeta i krvava. Skupina američkih stočara i krijumčara povezivala se s krađom tridesetak grla stoke u Meksiku. U potrazi za ukradenim blagom nestala su dvojica Meksikanaca, Sanchez i Juarique, a uskoro je otkriveno da su ubijeni. To je izazvalo veliki bijes s druge strane granice pa je više od 75 naoružanih Meksikanaca stiglo u El Paso tražeći istragu i pravdu. U gradu, koji je i inače imao reputaciju nasilnog pograničnog mjesta, atmosfera je bila eksplozivna.

Istraga je održana upravo tog dana. Važnu ulogu imao je lokalac Gus Krempkau, čovjek koji je govorio španjolski i prevodio iskaze meksičkih svjedoka. U blizini su se motali i ljudi povezani s krađom stoke, među njima rančer John Hale te bivši gradski maršal George Campbell.

Pet sekundi koje su postale legenda

Nakon završetka istrage Krempkau je otišao do obližnjeg saluna preuzeti svoje oružje. Tamo je izbila svađa, a pijani Hale u jednom je trenutku zgrabio Campbellov pištolj i zapucao na Krempkaua. Ranjen, ali još pri svijesti, Krempkau je pao uz vrata saluna. U tom trenutku na scenu je stupio novi gradski maršal Dallas Stoudenmire, koji je na dužnosti bio tek nekoliko dana. Izvukao je revolvere i otvorio vatru.

Prvi hitac promašio je metu i pogodio nedužnog meksičkog prolaznika. Drugi je ubio Halea. U isto vrijeme ranjeni Krempkau uspio je zapucati prema Campbellu, uvjeren da je i on sudjelovao u napadu. Stoudenmire se potom okrenuo i pucao na Campbella, koji je ubrzo pao smrtno ranjen.

Kada se dim razišao, mrtvi ili na samrti bili su Krempkau, Hale, Campbell i slučajni prolaznik. Sve je, prema svjedocima i kasnijoj predaji, trajalo oko pet sekundi, iako neki kasniji prikazi spominju nešto dulje trajanje. Upravo zato naziv obračuna danas ima i dozu legende, ne samo dokumentirane činjenice.

El Paso kao simbol "divljeg" Zapada

Obračun nije bio tek izolirani incident. El Paso je početkom 1880-ih bio grad na granici svjetova, između SAD-a i Meksika, trgovine i kriminala, zakona i otvorenog bezvlašća. Povjesničari ističu da je grad imao izrazito nasilnu reputaciju, a i kasniji povijesni spomenik na mjestu pucnjave naglasio je da je tadašnji El Paso slovio kao jedan od najopasnijih gradova američkog Zapada.

Upravo zato ova pucnjava nije ostala zapamćena samo kao krvavi obračun nego i kao prizor koji je savršeno utjelovio mit o Divljem zapadu: salun, pijani revolveraši, granična napetost i zakon koji se provodi iz cijevi pištolja.

Pobjednik nije dugo uživao u slavi

Iako je Dallas Stoudenmire nakon obračuna stekao gotovo mitski status, taj događaj nije donio mir. Naprotiv, otvorio je nova neprijateljstva. Već nekoliko dana poslije uslijedio je pokušaj njegova ubojstva, a sukobi s političarima, lokalnim moćnicima i protivnicima nastavili su se mjesecima. Stoudenmire je ubijen već 1882., manje od godinu i pol nakon pucnjave koja ga je proslavila. Time je i njegova priča postala dio šire legende o ljudima Divljeg zapada koji su živjeli brzo, pucali još brže i rijetko dočekali starost.

Obračun u El Pasu tako je ostao više od lokalne kronike. Bio je to događaj koji je pretvorio stvarni granični kaos u trajni američki mit. I danas, gotovo stoljeće i pol kasnije, tih nekoliko sekundi iz travnja 1881. ostaje jedna od najpoznatijih scena iz krvave povijesti Zapada.