NAŠ PLANET ima neujednačenu temperaturu "tijela". Jedna njegova polovica brže od druge gubi svoju unutrašnju toplinu, i to kontinuirano zadnjih 400 milijuna godina.

Neravnomjeran gubitak topline vjerojatno je ostavština davno nestalih superkontinenata, kada su sve kopnene mase bile spojene u jednu te se nalazile na samo jednoj strani planeta.

Pangea je naziv za superkontinent koji je postojao tijekom paleozoika i mezozoika prije nego što su se kontinenti odvojili i poprimili sadašnji izgled (video dolje). Nastao je od ranijih kontinentalnih dijelova prije otprilike 335 milijuna godina, a počeo se razilaziti prije 175 milijuna godina.

Pacifička strana planeta brže gubi toplinu

Unutrašnjost Zemlje se hladi jer ona gubi toplinu brže nego što ju proizvode njeni unutarnji procesi. Do gubitka topline dolazi na površini, a zbiva se neravnomjerno jer debele kore kontinenata pružaju snažnu izolaciju dok tanko morsko dno omogućuje brži prijenos topline.

Znanstvenici sa Sveučilišta Oslo koristili su modele pomicanja kontinenata i oceanskih ploča u posljednjih 400 milijuna godina i rekonstruirali povijest gubitka topline iz Zemljine unutrašnjosti.

Uočili su da je gubitak topline u prošlosti bio u prosjeku za 25% veći nego danas. Također su otkrili da je "pacifička" strana svijeta, odnosno ona koja je smještena na području Tihog oceana, mnogo brže gubila toplinu od "afričke".

Pacifička strana je ipak još uvijek toplija?

"Razlog tom gubitku topline na jednoj strani planeta je dijelom položaj kontinentalnih kopnenih masa na afričkoj strani svijeta tijekom većeg dijela posljednjih 400 milijuna godina, uključujući i superkontinent Pangeu. Suprotno tome, oceani s pacifičke strane imali su lošu izolaciju zbog čega je tihooceanski dio plašta izgubio za oko 50°C više topline od afričkog", napisali su znanstvenici u studiji.

No, tihooceanski dio plašta je danas još uvijek topliji od afričkog, mada je u zadnjih nekoliko stotina milijuna godina izgubio mnogo više topline. Razlog tome je što je on zarobio ogromnu količinu toplinske energije u još drevnijem i dugotrajnijem razdoblju, kada se nad njime nalazio superkontinent Rodinija.

Rodinija je najstariji poznati superkontinent. Stručnjaci smatraju da se on oblikovao prije 1 milijardu godina i da je u sebi imao većinu ili svu Zemljinu postojeću kontinentalnu koru. Rodinija se razlomila na osam kontinenata prije nekih 750 milijuna godina.

Istraživanje naziva Spatiotemporal Variations in Surface Heat Loss Imply a Heterogeneous Mantle Cooling History objavljeno je u časopisu Geophysical Research Letters.