MEM KOJI se ovih dana i mjeseci provlači po društvenim mrežama kaže da će pandemija prestati kad se prestanete testirati. Ideja u pozadini je već poznata: problem nije u virusu, problem je u našoj reakciji na virus. Do onih koji dijele taj mem možda još nije stigla vijest, no taj recept je već isproban... u Tanzaniji. I nije baš dobro prošlo.

Slijedi skraćena kronologija jedne tragedije.

16. ožujka 2020. zabilježen je prvi slučaj infekcije virusom SARS-CoV-2 u Tanzaniji.

8. travnja predsjednik Tanzanije John Magufuli poziva vjernike na molitvu, vjerujući da će ih to zaštititi. Koronavirus je vrag, rekao je, i stoga "ne može preživjeti u tijelu Isusa Krista, izgorjet će".

2. svibnja oporbeni čelnik Freeman Mbowe traži prekid rada parlamenta na najmanje tri tjedna nakon što su tri zastupnika preminula od nepoznatog uzroka. Za smrt je optužio covid-19 i zatražio testiranje svih zaposlenika u parlamentu, kao i članova obitelji.

Predsjednik na testiranje predao uzorke papaje, prepelice i koze. Tvrdio da su bili pozitivni

4. svibnja predsjednik John Magufuli suspendirao je odgovornog za testiranja u nacionalnom zdravstvenom laboratoriju i otpustio njegovog upravitelja nakon što je laboratorij navodno isporučio lažno pozitivne rezultate testiranja. Magafuli je ismijavao smisao testiranja rekavši da je namjerno predao biološke uzorke papaje, prepelice i koze kako bi testirao točnost testiranja, a laboratorij je, po njegovim riječima, dijagnosticirao ove uzorke kao pozitivne na koronavirus.

13. svibnja američko veleposlanstvo u Tanzaniji upozorava da je rizik od zaraze covidom u Dar es Salaamu izuzetno velik. Vjerovalo se da slučajevi tamo eksponencijalno rastu te da će bolnički kapaciteti biti nedovoljni. Vlasti zabranjuju rad privatne televizijske postaje Kwanza Online TV zato što je na svom Instagram računu objavila upozorenje američkog veleposlanstva.

U svibnju tanzanijske vlasti prestaju prijavljivati brojeve slučajeva zaraze virusom.

21. svibnja predsjednik Magafuli najavljuje ponovno otvaranje sveučilišta te nastavak sportskih aktivnosti. "Prema dostupnoj literaturi, imunitet se poboljšava kada se ljudi okupe. Ako nekoga zatvorite u kuću, kada ga oslobodite, imunitet njegovog tijela smanjit će se i do 30 posto", izjavio je Magafuli. Međunarodni letovi se također trebaju nastaviti, zaključeno je, i to bez karantene za one koji ulaze u zemlju. "Neki charter-letovi su potpuno bukirani turistima sve do kolovoza. Ne možemo propustiti ovu priliku", rekao je.

Aktivisti optužuju vladu da prikriva prave razmjere pandemije, tvrdeći da je, iako je službena statistika ostala na 509 potvrđenih slučajeva zaraze i na 21 potvrđenom smrtnom slučaju, najmanje 412 osoba preminulo samo u Dar es Salaamu, najvećem gradu Tanzanije, te da je u cijeloj zemlji zaraženo od 16.000 do 20.000 ljudi.

Proglasio pobjedu nad koronom

8. lipnja predsjednik Magufuli proglašava pobjedu nad koronavirusom pripisujući ovaj povoljni epidemiološki razvoj molitvama njezinih građana. Pacijentima koji pokazuju simptome uskraćuje se testiranje s objašnjenjem da u Tanzaniji nema virusa.

16. lipnja predsjednik najavljuje otvaranje škola na svim razinama.

U srpnju vlada usvaja novi podzakonski akt kojim se uvodi obavezna registracija blogera, internetskih foruma za raspravu, radijskih i televizijskih internetskih postaja, kao i kriminaliziranje objavljivanja "informacija u vezi s izbijanjem smrtonosnih ili zaraznih bolesti u zemlji ili drugdje bez odobrenja nadležnih vlasti".

U kolovozu vlada usvaja novi zakon kojim zabranjuje svim lokalnim medijima emitiranje stranih sadržaja bez prethodnog odobrenja vlade.

"Naš živi Bog će nas zaštititi, i parna terapija"

27. siječnja 2021. predsjednik Magufuli izražava sumnju u vezi cjepiva: "Da je bijeli čovjek mogao izumiti cjepivo (za covid-19), tada bi izumio cijepljenje protiv AIDS-a, tuberkuloza bi bila stvar prošlosti, pronađena bi bila cjepiva za malariju i rak", izjavio je. Također je odbacio mjere lockdowna, rekavši: "Ne očekujem da ću uvesti lockdown jer će nas naš živi Bog zaštititi. Nastavit ćemo poduzimati druge zdravstvene mjere predostrožnosti, uključujući parnu terapiju."

1. veljače ministrica zdravstva rekla je da Tanzanija nema namjeru sudjelovati u programu cijepljenja, unatoč poticanju Svjetske zdravstvene organizacije da to učini. Umjesto toga ponovila je praksu higijene koju je promicala vlast, koja uključuje ispijanje puno vode i uzimanje lokalnog bilja.

12. veljače stižu izvještaji o bolnicama u Dar es Salaamu preplavljenim pacijentima sa simptomima covida-19. Jedinice za intenzivnu njegu bile su pune, a kreveta, kisika i respiratora bilo je nedovoljno.

10. ožujka kenijske novine izvještavaju da se jedan afrički čelnik liječi od covida u bolnici glavnog grada Kenije, što je rezultiralo nagađanjem da se radi o predsjedniku Tanzanije Magufuliju koji nije viđen u javnosti od veljače.

Predsjednik koji je negirao koronu umro

17. ožujka potpredsjednica objavljuje da je predsjednik Magufuli umro od srčanih komplikacija. Politička opozicija tvrdi da je preminuo od posljedica covida-19.

1. travnja čelnik afričke zdravstvene agencije Africa CDC rekao je da je u Angoli među putnicima iz Tanzanije pronađena nova varijanta virusa s 40 mutacija.

Sloboda i njezina ograničenja

Iako još čekamo vijesti o pravim razmjerima epidemije u Tanzaniji, već sada možemo izvući neke pouke iz njihovog primjera.

Za početak, granice između slobode i neslobode nejasnije su od onoga što pretpostavljaju oni koji se rado pozivaju na slobodu. Slučaj Tanzanije je u određenom smislu ostvarenje idealnog pristupa pandemiji koji su neki promicali. Bez panike, molim! Bez pretjerane medijske histerije! Manje testiranja! "Slobodarski" pristup epidemiji kakav su zauzele tamošnje vlasti zahtijevao je, kao što vidimo, ozbiljno ograničavanje medijskih i drugih - sloboda.

Danas znamo da mnoge zemlje koje su postale oličenje "neslobodarskog" pristupa uživaju više slobode nego one koje su se ponosile svojim navodnim "liberalnim" pristupom.

A da je odnos između slobode i ograničenja mnogo kompleksniji, znamo još od starih Grka: je li Odisej ograničio svoju slobodu time što se vezao za jarbol kako bi odolio zovu sirena? Možda jest, ali je time izbjegao vječno porobljavanje. Vizija "slobode" nekih liberala je toliko kratkovidna da bi oni na Odisejevom mjestu indignirano protestirali protiv vezanja. Ono što se na početku činilo kao ograničenje "slobode" pokazuje se kao nešto što je "slobodu" zapravo omogućavalo. Jer je sprječavalo još veće ograničavanje slobode.

Pojedina zemlja ne može sama odlučiti ne poduzeti ništa

Individualna sloboda i osobna odgovornost imaju najviše smisla kada akteri imaju dovoljno informacija o sebi i svojoj okolini, a upravo su epidemije ovakve vrste slučaj kada to pada u vodu. Ljudi nisu dovoljno informirani ni o sebi (jesu li zarazni), ni o drugima, a drugi snose trošak njihovog ponašanja. To vrijedi kako među pojedincima tako i na razini zemalja. Pojedina zemlja ne može sama odlučiti ne poduzeti ništa jer time dozvoljava virusu da dostigne populacijsku veličinu na kojoj adaptivna evolucija virusa ubrzava. Jedna zemlja tako može "uzgojiti" novi soj virusa - kao što se, uostalom, i dogodilo u Tanzaniji - koji može, ako dospije u drugu zemlju, poništiti sav ili dio truda procjepljivanja populacije.

Ili ako baš hoćemo: pojedina zemlja može odlučiti ne poduzeti ništa, ali onda neka i prihvati mogućnost da će druge zemlje prekinuti veze s njom. Njena unutarnja sloboda rezultirat će ograničenjima izvana.

Razuman liberal prepoznaje da u određenim uvjetima treba smanjiti prioritet koji stavlja na vrijednost slobode i osobne odgovornosti. Prepoznaje da su to vrijednosti koje cvjetaju samo u određenim uvjetima. I prepoznaje da trenutne okolnosti ne zadovoljavaju takve uvjete. Ako vas vaš svjetonazor obvezuje da u svim okolnostima zagovarate iste stvari i ponašate se na isti način, možda biste trebali razmotriti mogućnost da taj vaš svjetonazor ne vrijedi puno.

Tko će koga?

Nakon što se neko društveno pitanje definiralo u određenim terminima, npr. "za slobodu" i "protiv slobode", brojke i činjenice postaju od sporednog značaja jer sada narativ određuje pogled na brojke i činjenice. Stav postaje signal pripadnosti i odanosti određenom taboru. Narativ privlači ljude određenog stava da se pozicioniraju za određenu stranu ili ih tjera da prilagođavaju stavove kako bi izbjegli pogrešnu "klasifikaciju". Ova dinamika objašnjava užarenu atmosferu na društvenim mrežama, gdje se raspiruju niske strasti, manipulira, karakterno likvidiraju, javno sramote i "kanceliraju" neistomišljenici.

Nakon što je vjerovanje postalo signal, ukazivanje na neistinitost vjerovanja slabije utječe na preispitivanje i reviziju vjerovanja jer vjerovanje ne gubi signalizacijski potencijal time što je postalo neistinito. Štoviše, oni najpravovjerniji mogu dokazivati svoju pravovjernost upravo u mjeri u kojoj se opiru dokazima koji proturječe onim vjerovanjima koja su postala signal pripadnosti i odanosti taboru.

Tako npr. tanzanijsko ministarstvo zdravstva borbu protiv epidemije nije promoviralo cijepljenjem državnih dužnosnika - to je ionako izum bijelog čovjeka - nego tako što su ti dužnosnici pred kamerama ponosno ispijali tradicionalne domaće biljne pripravke. Ako nekog zanima, tajni sastojak navodno sadrži limun, đumbir i češnjak.

Potreba da se dokaže odanost "našoj strani" potiče radikaliziranje početnih stavova: ako je na početku lockdown bio sporan, sada su to maske i cijepljenje. Čak i ako se laž pripadnika istog tabora prepozna kao laž, predviđanje kao promašeno proročanstvo, smjesta se racionalizira u ime nekog višeg cilja: "Možda jest u krivu, ali barem je na pravoj strani!", "Toliko je hrabar da je spreman za nas lagati", "Pa i vi ste lagali, pa zašto ne bismo i mi?", "Sloboda je vrijedna toga!"

No kada istina postane irelevantna, preostaje samo jedno: tko će koga?

Utrka u naoružanju

Virus ne mari za ljudske racionalizacije, framinge i narative. To tanzanijski slučaj zorno pokazuje. Zbog netestiranja virus neće nestati - samo će se odraziti u povećanoj potražnji za ljesovima. Virus postoji i djeluje neovisno o dnevno-političkim sukobima kroz koje promatramo svijet. To što je "naša strana" osvojila više lajkova u nekoj "raspravi" na društvenim mrežama neće ublažiti njegove posljedice.

Ljudi nisu razumjeli da se mogu pretvarati da virusa nema ili da nije problem samo do određene točke. Nakon toga radiš ono što si trebao učiniti puno ranije. Tako je i nova predsjednica Tanzanije Samia Suluhu Hassan obznanila zaokret u odnosu na svog prethodnika iskazivanjem volje za znanstvenijim pristupom epidemiji i za redovnim objavljivanjem epidemioloških podataka.

Većinu vremena mnoge naše teorije nemaju izravnih praktičnih posljedica ili posljedice stižu dovoljno daleko raštrkane u vremenu da je teško prepoznati čega su one posljedice i odlučiti kakve implikacije te posljedice imaju po istinitost teorija. Epidemije su pak primjer u kojem glupost i nekompetencija imaju svoju cijenu - i relativno brzo dolazi na naplatu. Negdje ljudi upravljaju epidemijom, a negdje epidemija upravlja ljudima.

Situaciju u kojoj se nalazimo možemo opisati kao "utrku u naoružanju": utrka između patogena (virusa) i domaćina (nas). Na potez virusa ljudi odgovaraju protupotezom koji treba neutralizirati strategiju virusa, a virus odgovara protu-protupotezom i tako dalje.

Virus koristi ljude za transmisiju - ljudi odgovaraju suzdržavanjem od aktivnosti koje omogućuju transmisiju virusa, razvijanjem lijekova i paralelnom "utrkom" između različitih proizvođača u tome tko će prvi proizvesti cjepivo. Mi testiramo (na) virus, virus testira nas.

Ako smo nešto naučili iz cijele ove pandemije, to je da je brzina važna. Budući da virus testira kompetenciju sustava u cjelini, kompetentnije zemlje, koje brže i odlučnije reagiraju, bolje prolaze. Čekanje savršenog znanja ondje gdje je brzina presudna i gdje greška činjenja i greška nečinjenja imaju različit trošak ne čini se suviše racionalnom strategijom.

U uvjetima u kojima evolucija virusa ubrzava pojava nekog novog soja potencijalno prijeti poništavanjem (dijela) ostvarenog napretka u borbi s virusom, a selekcija mutacija za pojačanu transmisiju virusa stvara potrebu i pritisak za bržim procjepljivanjem populacije. Tim više što se početna pretpostavka da virus evoluira prema smanjenoj virulentnosti i smrtnosti pokazala kao iluzija: bila je to još jedna racionalizacija koja je trebala opravdati priželjkivano rješenje nečinjenja.

U slučaju da virus dovoljno mutira da učini cjepivo manje učinkovitim, ljudi će morati odgovoriti apdejtanjem cjepiva. I tako dalje.

Utrka u naoružanju ubrzava.

*Autor teksta Aleksandar Joksić je filozof i psiholog, urednik online magazina Horizonti

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala