INDEX je razgovarao s Jelenom Jindrom, novinarkom koja je autorica serijala Sustav za zaštitu ili za zlostavljanje djece?, koji je objavljivan na portalu H-alter, a kojem je sud zabranio da objavljuje tekstove o Gordani Buljan Flander, ravnateljici Poliklinike za djecu i mlade Grada Zagreba.

Naime, Jindra je istraživala kako se u hrvatskom sustavu socijalne skrbi i pravosuđu primjenjuje koncept otuđenja od roditelja, temeljem kojeg se donose brojne sudske odluke na preporuku Poliklinike. Buljan Flander je kao ravnateljica Poliklinike tužila H-alter, a sudac Andrija Krivak s Općinskog građanskog suda donio je rješenje po kojem de facto cenzurira medije, i to tako što je H-alteru privremeno zabranio da objavljuje išta o Poliklinici i Buljan Flander.

>> Ovo su tekstovi zbog kojih je Sud zabranio pisati o Buljan Flander

Uslijedile su burne reakcije javnosti, a odluku suca Krivaka kritizirali su i premijer Andrej Plenković, ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, kao i HND.

Također su ponovno u prvi plan vraćeni tekstovi iz serijala Sustav za zaštitu ili za zlostavljanje djece?, pa smo razgovarali s Jelenom Jindrom da vidimo kako je cijela priča započela.

Prije nego si počela istraživati temu, kakva je bila tvoja slika o Gordani Buljan Flander?

Prije nego sam počela raditi ovu priču, nisam uopće poznavala ravnateljicu Poliklinike Gordanu Buljan Flander, već sam je godinama znala iz medija, u kojima je često govorila alarmantne statističke podatke o djeci u Hrvatskoj, kao i svi drugi. S time da ja nisam krenula istraživati Gordanu Buljan Flander, već drugu temu, a to je istraživanje priča mnogih roditelja koji tvrde da su žrtve sustava za zaštitu djece i obitelji, a u kojem Buljan Flander i Poliklinika imaju monopol na temu zlostavljanja. Nisam radila nikakav detektivski posao, već sam se bavila javno dostupnim podacima. Napisala sam ono što svi gledamo 20 godina, a u prilog tome govori i činjenica da su tekstovi ovršeni, jer je to slika i prilika naše zemlje, kao što je i društveni uspon Buljan Flander metafora za mnoge druge. 

Vratimo se početku priče. Kako si se zainteresirala za temu?

Upoznala sam se s brojnim majkama koje su tvrdile da su im oduzeta djeca privremenim sudskim odlukama temeljem koncepta teorije otuđenja djeteta, a ta djeca su ili dodijeljena roditeljima zlostavljačima ili odvedena u domove za nezbrinutu djecu. Počela sam istraživati tu temu, pa sam otkrila da se u svijetu spominje koncept otuđenje od roditelja, ali da ga ne priznaje Svjetska zdravstvena organizacija. U Hrvatsku su taj koncept uvele Buljan Flander, Lana Peto Kujundžić i Marina Ajduković, koje državni sustav smatra najvećim stručnjakinjama u području zaštite djece.

Što je koncept otuđenja od roditelja?

To je psihološko-pravosudni koncept koji podrazumijeva hitno odvajanje djeteta od roditelja, koje se može provesti samo na preporuku stručnjaka za otuđenje, koji, pak, u Hrvatskoj postoje samo u Poliklinici. Ja nisam psihologinja, no postoji mnogo psihologa u Hrvatskoj i svijetu koji se ne slažu s primjenom tog koncepta. Priče mnogih žrtava se ponavljaju i preslikavaju, a uvijek se pokaže da roditelj koji ima veći status ili financijsku moć može kroz koncept otuđenja kroz sustav utjecati na odluke. 

Što si još otkrila u svojem istraživanju?

Prošle godine je u Zagrebu održana konferencija o otuđenju, koju je organizirala Poliklinika. Na njoj je govorio i bračni par Woodall, britanski zagovornici otuđenja, koji u britanskom zdravstvu nemaju nikakvu formalnu ulogu i koji nemaju ni svoju kliniku, nego nude terapiju samo preko Skypea. Oni su s Buljan Flander osnovali neformalno, neregistrirano Europsko udruženje praktičara otuđenja, koje nije registrirano ni kod nas ni u Velikoj Britaniji. Većina zaposlenih u Poliklinici su članovi te udruge, a edukacije koje su Woodallovi držali zaposlenicima Poliklinike plaćale su se javnim novcem. Onda je prošle godine organizirana konferencija s bračnim parom Woodall, na kojoj su bili svi, od sudaca do državnih odvjetnika. Nakon toga je Poliklinika izdala upute kako se cijeli sustav treba ponašati. Žrtvama se onda događa ista stvar, one nisu ni svjesne da su dio nekog nepriznatog psihološkog koncepta.

Zašto Poliklinika određuje sudsku praksu?

U EU istraživanja pokazuju da građani RH imaju najmanje povjerenja u pravosuđe, ne zaboravimo to. Nadalje, Poliklinika 20 godina osobno educira cijeli sustav, od centara za socijalnu skrb do sudova, a onda su još licencirani vještaci na županijskom sudu. Zahvaljujući tim mrežama i vezama koje je Gordana Buljan Flander stvorila kroz Polikliniku, ona ima evidentan utjecaj na sudu. To pokazuje ova privremena mjera za zabranu nastavka tekstova, jer ako se može privremenom mjerom oduzeti dijete, onda je ovo ipak manji skandal.

Kako je došlo do suradnje s H-alterom? Ti si zaposlena na HTV-u…

Uz dozvolu poslodavca, prijavila sam se na natječaj za kvalitetno novinarstvo Agencije za elektroničke medije te sam prošla. Neprofitni portal H-alter je odolijevao svim pritiscima Poliklinike i Buljan Flander, koji su krenuli dan prije objavljivanja prvog teksta, dakle 12. srpnja ove godine. Mislim da smo urednik H-altera Toni Gabrić i ja naš posao napravili. Ja sam napisala 10 tekstova, kako je bio plan, on ih je objavio. Zahvalna sam H-alteru i Gabriću na podršci.

Jedan od tekstova u serijalu bio je i veliki intervju sa Severinom, o kojem su svi pričali. Kako je do toga došlo?

Severina Vučković je jedna od žrtava koncepta otuđenja i pokazatelja nemoći ljudi unutar sustava. Kao majka žrtve pratila je serijal, na društvenim mrežama je promovirala tekstove i onda mi se javila i ponudila intervju. To sam objeručke prihvatila i jako sam joj zahvalna na tome. Njen intervju je na H-alteru u samo dva dana imao sto tisuća čitanja, cijeli serijal je tako dobio više pažnje javnosti. 

>> Severina: Došla sam Bandiću, počeo je vikati da će Milan dati gradu 50 milijuna kuna

Što očekuješ, kako će se stvari sada razvijati?

Nemam nikakvih očekivanja, ali mislim da se treba evaluirati rad Poliklinike, kao i sve sudske presude u kojima su djeca oduzeta majkama i očevima na temelju koncepta otuđenja. To je ključno. Najvažnije je da više nijedna majka ne plače zbog Poliklinike i centara za socijalnu skrb.