"Jukić"-novi naslov u izabranim Lovrenovićevim djelima
Tekst se nastavlja ispod oglasa
TREĆE izdanje romana "Putovanje Ivana Frane Jukića", hrvatskog književnika Ivana Lovrenovića (60), pojavilo se iz tiska u nakladi Durieuxa iz Zagreba uz šezdesetu godinu autorova života.
Roman predstavlja drugu knjigu u nizu izabranih djela toga autora, koje će imati osam a možda i deset svezaka, od kojih bi se posljednji trebao pojaviti 2004. Od toga su dva romana, dvije knjige kulturno-povijesnih eseja, jedna knjiga putopisa te tri knjige članaka, reportaža, feljtona i rasprava, kazao je urednik Nenad Popović.
Isti izdavač do sada je tiskao tri naklade knjige "Bosanski Hrvati", dvije naklade "Unutarnje zemlje" dok se roman "Liber memorabilium" pojavio u jednokratnom izdanju.
Lovrenović je postao vrlo čitan; u Bosni i Hercegovini ga se smatra vodećim piscem i čovjekom koji formulira duhovne horizonte suvremene Bosne. Njegova kulturna povijest Bosne u inozemstvu je doživljena kao važan prilog poznavanja naših prilika. Knjige su mu prevođene na njemački, engleski i češki.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Međutim, u Hrvatskoj je njegova recepcija sužena, možda i zbog činjenice da za Lovrenovićeva djela treba poznavati kulturno povijesni kontekst zbivanja, kazao je Popović.
"Jukić" je prvi biografski roman u povijesti BiH, a napisan je o osobi koja je pokrenula prvi književni časopis u povijesti BiH te napravila prvu povijesno-zemljopisnu monografiju o Bosni i Hercegovini. Po "Jukiću" je izvođena radio drama, snimljen film i postavljena kazališna predstava.
Jedini spomenik Jukiću nalazi se u Banjoj Luci u maloj ulici Ivana Frane Jukića-Banjalučanina, podignut 1957. o stogodišnjici smrti, napisao je Lovrenović uz novo izdanje.
Ivan Lovrenović (Zagreb, 18. travnja 1943.) prozaik, esejist, scenarist i urednik, odrastao je u Mrkonjić Gradu ("Varcaru"), a gimnaziju i studij književnosti i etnologije završio na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zapošljava se kao nastavnik u Mrkonjić Gradu, kojeg napušta nakon što je zatvoren zbog afere u kojoj je optužen "kao ustaša". Potom cijeli svoj radni vijek radi kao urednik u Sarajevu, osim ratnih izbivanja 1992.-1997.
Posljednjih godina izazvao je brojne polemike o položaju i sudbini Hrvata u BiH tvrdeći da je "bosanska baština veća od svih naših današnjih nacionalizama".
Pišući o pojavi Lovrenovićeve knjige "Bosna, kraj stoljeća", Glas koncila (1996.) zaključuje kako Lovrenović poziva "da se hrvatstvu i hrvatskoj Bosni i Hercegovini nikada ne pristupa kvantitativnim mjerilima otada dotada ili odavde dovde, već kvalitetom tisućljetne povijesti u kojoj je Bosna i Hercegovina hrvatska sva i oduvijek, usprkos (ili baš zato!) tome što je Hrvati dijele s drugim narodima."
Roman predstavlja drugu knjigu u nizu izabranih djela toga autora, koje će imati osam a možda i deset svezaka, od kojih bi se posljednji trebao pojaviti 2004. Od toga su dva romana, dvije knjige kulturno-povijesnih eseja, jedna knjiga putopisa te tri knjige članaka, reportaža, feljtona i rasprava, kazao je urednik Nenad Popović.
Isti izdavač do sada je tiskao tri naklade knjige "Bosanski Hrvati", dvije naklade "Unutarnje zemlje" dok se roman "Liber memorabilium" pojavio u jednokratnom izdanju.
Lovrenović je postao vrlo čitan; u Bosni i Hercegovini ga se smatra vodećim piscem i čovjekom koji formulira duhovne horizonte suvremene Bosne. Njegova kulturna povijest Bosne u inozemstvu je doživljena kao važan prilog poznavanja naših prilika. Knjige su mu prevođene na njemački, engleski i češki.
"Jukić" je prvi biografski roman u povijesti BiH, a napisan je o osobi koja je pokrenula prvi književni časopis u povijesti BiH te napravila prvu povijesno-zemljopisnu monografiju o Bosni i Hercegovini. Po "Jukiću" je izvođena radio drama, snimljen film i postavljena kazališna predstava.
Jedini spomenik Jukiću nalazi se u Banjoj Luci u maloj ulici Ivana Frane Jukića-Banjalučanina, podignut 1957. o stogodišnjici smrti, napisao je Lovrenović uz novo izdanje.
Ivan Lovrenović (Zagreb, 18. travnja 1943.) prozaik, esejist, scenarist i urednik, odrastao je u Mrkonjić Gradu ("Varcaru"), a gimnaziju i studij književnosti i etnologije završio na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zapošljava se kao nastavnik u Mrkonjić Gradu, kojeg napušta nakon što je zatvoren zbog afere u kojoj je optužen "kao ustaša". Potom cijeli svoj radni vijek radi kao urednik u Sarajevu, osim ratnih izbivanja 1992.-1997.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Posljednjih godina izazvao je brojne polemike o položaju i sudbini Hrvata u BiH tvrdeći da je "bosanska baština veća od svih naših današnjih nacionalizama".
Pišući o pojavi Lovrenovićeve knjige "Bosna, kraj stoljeća", Glas koncila (1996.) zaključuje kako Lovrenović poziva "da se hrvatstvu i hrvatskoj Bosni i Hercegovini nikada ne pristupa kvantitativnim mjerilima otada dotada ili odavde dovde, već kvalitetom tisućljetne povijesti u kojoj je Bosna i Hercegovina hrvatska sva i oduvijek, usprkos (ili baš zato!) tome što je Hrvati dijele s drugim narodima."
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati