HRVATSKI državljanin V.B. nalazi se u doista teškoj situaciji. On je jedan od petorice optuženih na suđenju u odmetnutoj ukrajinskoj pokrajini koja se proglasila Narodnom Republikom Donjeck (DNR).

"Istraga kaznenog predmeta protiv švedskog državljanina, hrvatskog državljanina i trojice britanskih državljana je završena, slučaj je predan sudu", priopćila je služba za medije tužiteljstva DNR-a.

Optužnica: Plaćenici koji provode terorističke aktivnosti

>> Rusi Hrvata zarobljenog u Ukrajini žele ubiti ili poslati na doživotnu robiju

"Šveđanin M.T., Hrvat V.B. i Britanac J.H. optuženi su za obuku u svrhu provođenja terorističkih aktivnosti te da su kao plaćenici sudjelovali u oružanim sukobima. Počinili su radnje usmjerene na nasilno preuzimanje vlasti i promjenu ustavnog poretka Narodne Republike Donjeck. Britanac A.H. optužen je za plaćeništvo, a Britanac D.H. optužen je za pomaganje u regrutiranju plaćenika za oružane sukobe", naveo je DNR.

Služba za tisak glavnog tužitelja DNR-a priopćila je da za navedene zločine zakon predviđa kaznu doživotnog zatvora ili smrtnu kaznu.

Zarobljeni hrvatski državljanin je u međuvremenu izjavio da nije kriv za ono za što ga se tereti.

>> Hrvat zarobljen u Ukrajini na sudu se izjasnio da nije kriv i da se nije borio

"Izjavio je da su njegove dužnosti na bojnom polju bile ograničene na praćenje neprijateljskih položaja i da nije sudjelovao u oružanim sukobima protiv ruskih snaga. Posljednji put je pucao prije početka rata u Ukrajini, navode ruski mediji koji su mogli pratiti suđenje", prenijela je slovenska novinska agencija STA u utorak.

Propagandne svrhe

Cijela stvar se od početka koristi i u propagandne svrhe. Tako je u svibnju ove godine srpski novinar Miodrag Zarković, koji prilično otvoreno zagovara rusku stranu u ratu u Ukrajini, objavio razgovor s tada friško zarobljenim Hrvatom. 

>> Rusi dali Srbinu da intervjuira zarobljenog Hrvata

Nije jasno pod kojim okolnostima su Rusi dali Zarkoviću da obavi intervju s 40-godišnjim Hrvatom koji se borio na strani Ukrajine.

Hrvat je pred kamerom ispričao da je u službi od svibnja 2020. Navodi da je u Ukrajini htio ostati živjeti jer je ondje upoznao suprugu. U videu tvrdi da se nakon tri godine službe može dobiti ukrajinsko državljanstvo. Ranije je služio u Oružanim snagama RH, izjavio je pred kamerom.

Hrvatski državljanin je Zarkoviću ispričao da tijekom prve rotacije nije bilo djelovanja vojske. Kaže da su ljeti kopali i kosili dok su zimi čistili snijeg. Od ruske invazije na Ukrajinu se sve promijenilo. 

Rekao je Zarkoviću da nije stekao dojam da je ukrajinska vojska dobro opremljena. Imao je, naravno, samo riječi hvale za to kako ga Rusi tretiraju. Hrvat tvrdi da je, s obzirom na to da je stranac, odveden pred jednog ruskog generala kojem je zahvalio pred kamerama. Rekao je da ga je taj general nahranio, naredio da mu se omogući da se okupa i dao mu čisto rublje. 

Tišina sa Zrinjevca

Otkako je Hrvat zarobljen 24. travnja, sa Zrinjevca se ne može čuti mnogo o tom slučaju. To je i bolje, s obzirom na sposobnosti ministra Gordana Grlića Radmana, ali i činjenicu da u ovom slučaju javno dizanje dreke najmanje može pomoći. 

Vrijeme je za tihu diplomaciju, ali i više od toga, smatraju upućeni u ovu tematiku.

>> Analitičar o zarobljenom Hrvatu: Može se očekivati da će mu Rusi suditi

General Slavko Barić izjavio je za HTV da je i u ovakvim okolnostima zarobljenika moguće osloboditi preko razmjene. Rusija i Ukrajina su već provodile razmjenu zarobljenika, a iako su Hrvatska i Rusija zahladile odnose, nisu pokidane sve veze. 

"Pa čak se to radi i putem određenih privatnih veza i dobrih odnosa. Ako ih netko u sustavu ima i to je jedini način da pokušamo ubrzati njegovo izručenje", rekao je general Barić.

Božo Kovačević: Mogu se koristiti usluge privatnih osoba

Index se za komentar situacije obratio bivšem hrvatskom veleposlaniku u Moskvi Boži Kovačeviću te Vesni Pusić, koja je vodila Ministarstvo vanjskih poslova.

"Riječ je o suđenju na teritoriju nepriznate države i nije moguće osloniti se na regularne diplomatske kanale i međunarodne institucije. Ono što klasična diplomacija koristi u ovim situacijama su tzv. dobre usluge. Oslanja se na državu koja ima kontakt s tim entitetom, a u ovom slučaju to je jedino Ruska Federacija", kaže Kovačević.

Ovaj diplomat ističe da se nije nužno osloniti na kontakte s državom. "Mogu se koristiti usluge privatnih osoba. Utoliko je još važnije da sve to ostane u punoj diskreciji", kaže.

Opcija je i razmjena zarobljenika, no to je onda definitivno izvan hrvatskih ruku.

"Ako je riječ o razmjeni, trebali bi se dogovoriti Ukrajina i vlasti tih entiteta. Riječ je o čovjeku koji je radio za ukrajinsku vojsku, primao je njihovu plaću. Ukrajina ima obavezu prema njemu", naglašava Kovačević.

Što se tiče stranih boraca u Ukrajini, Kovačević kaže da postoje različiti motivi za odlazak u rusko-ukrajinski rat.

"Motiv je zarada, motiv je avanturizam, motiv su velike simpatije za stranu za koju se bore. Ruska strana ima Wagner i utoliko bi trebala imati razumijevanja za plaćenike s ukrajinske strane, no Rusija njih tretira kao pripadnike organiziranog kriminala, a ne pripadnike vojske", dodaje.

"Treba zainteresirati Rusiju za sudbinu našeg državljanina"

Označavanje trojice zarobljenih boraca kao "plaćenika" od strane separatista imalo je implikacije na zaštitu koja im je pružena, stavljajući ih izvan djelokruga Ženevskih konvencija o ratnim zarobljenicima.

Smrtna kazna je, nažalost, realna mogućnost u ovom slučaju. "U samoj Ruskoj Federaciji nema smrtne kazne, ali u tim pokrajinama Donjeck i Luhansk očito ima", kaže Kovačević.

On ističe da za sudbinu našeg državljanina treba zainteresirati Rusiju. "Najgora opcija je smrtna kazna i njeno izvršenje, što nije sasvim isključeno, a najbolja opcija je razmjena zarobljenika", kaže.

Može li Srbija pomoći?

Hrvatska i Srbija imaju loše odnose, no da su bolji, bi li se moglo intervenirati preko Srbije, pitamo Kovačevića.

"Ne vjerujem da Srbija ima direktne kontakte s tim pokrajinama, jer ih nije priznala. Treba procijeniti kojim načinom se može najviše ostvariti, ne treba isključiti ni posredovanje Srbije. To bi trebalo izvesti krajnje diskretno, kako oni koji ne žele dobre odnose Zagreba i Beograda ne bi to sabotirali", upozorava Kovačević.

Vesna Pusić: Turska je dobra adresa

Vesna Pusić je imala i iskustvo otmice hrvatskog državljanina Tomislava Salopeka u Egiptu, kojega je na kraju smaknuo ISIL. 

Unatoč velikim diplomatskim naporima, u toj situaciji nije bilo moguće spasiti život našeg državljanima jer teroristi iz ISIL-a zapravo i nisu htjeli pregovarati. Njima je bilo važnije smaknuće koristiti u svrhu svoje propagande.

Pitanje je, donekle, i koliko je odmetnuti Donjeck bolji od ISIL-a i je li uopće.

"U ovakvim situacijama država ne može baš mnogo, naročito ne javno", kaže Vesna Pusić.

"Nisam vidjela što su rekli iz MVEP-a, ali ako imaju namjeru bilo što pokušati, morali bi se suzdržati od izjava, naročito bombastičnih. Ako su dali neku tvrdu izjavu, to znači da ne namjeravaju ništa poduzimati", dodaje.

Prisjeća se slučaja Tomislava Salopeka.

"Kad je ISIL oteo našeg dečka 2015. u Egiptu, ja sam odletjela tamo. Pomagali su mi egipatski MVP, naše i njihove službe i zamolila sam u diskreciji turskog ministra vanjskih poslova (i danas je isti). On se zaista potrudio, ali nažalost nismo ništa uspjeli i dečka su ubili", kaže.

Pusić smatra da bi i u ovom slučaju Turska mogla biti dobra adresa. 

"Možda ima netko kod nas s vezama u Rusiji ili Bjelorusiji, bilo pojedinci bilo firme, tko bi mogao pokušati. Ali sve to, naravno, bez javnosti, u diskreciji i s određenim garancijama da se, ako ga poštede, neće ništa o tome stavljati na velika zvona", ističe.

Najvažnije je izbjeći smrtnu kaznu

Bivša ministrica vanjskih poslova se nada da će se izbjeći smrtna kazna.

"S obzirom na atmosferu, male su vjerojatnosti. No već bi bilo nešto ako ga osude na robiju, a ne na smrt. Jer oko trajanja robije se onda može dalje pregovarati, eventualno ga uključiti u neku razmjenu ili nešto slično", zaključuje Vesna Pusić.

Nema sumnje da u Donjecku zasad nemaju previše milosti za strane državljane koji se bore na strani Ukrajine.

U lipnju je sud DNR-a osudio na smrt 48-godišnjeg Britanca Seana Pinnera i 28-godišnjeg Britanca Aidena Aslina, kao i marokanskog državljanina, 21-godišnjeg Brahima Saadouna. Proglašeni su krivima za plaćeništvo, nasilno preuzimanje vlasti, počinjenje kaznenog djela od strane skupine osoba te obučavanje za provođenje terorističkih aktivnosti.

Pučka pravobraniteljica DNR-a Daria Morozova izjavila je 15. srpnja da je britanski državljanin Paul Ury, optužen za plaćeništvo, umro u zatočeništvu 10. srpnja. Prema njezinim riječima, umro je od kronične bolesti i stresa. Prema Morozovoj, Paul Uri je primio liječničku pomoć unatoč težini navodnog zločina.

Hrvatska treba učiniti sve da pomogne svojemu državljaninu, naročito da izbjegne smrtnu kaznu. Najbolje je da to čini u tišini, koja je zapravo u ovakvim situacijama preduvjet mogućeg sretnog kraja.