PANDEMIJA covida-19 poremetila je život i poslovanje diljem svijeta, prisiljavajući kompanije i ljude da se prilagode novim uvjetima u kratkom roku. Svaka država se na svoj način borila protiv pandemije, uvodeći zabrane, ograničenja i pravila svojim stanovnicima i kompanijama da bi se usporilo širenje zaraze.

Neke države su se primarno orijentirale na borbu protiv covida-19, bez previše brige za nacionalno gospodarstvo, dok su druge bile umjerene u svom pristupu i balansirale između mjera za usporavanje širenja zaraze i održavanja ekonomske aktivnosti.

Globalna povezanost

No nacionalne ekonomije danas ne funkcioniraju odvojeno od ostatka svijeta, dapače, jednoj zemlji je nemoguće ne osjetiti efekte usporavanja gospodarske aktivnosti u susjednoj zemlji, pa čak i onoj na drugoj strani svijeta. Zbog toga konačni ekonomski rezultat na kraju godine često nije bio toliko rezultat domaćih ekonomskih politika koliko ukupnog efekta različitih ekonomskih politika u susjedstvu, regiji, pa i svijetu.

Primjerice, ako sve zemlje u susjedstvu i glavni trgovinski partneri neke države uvedu strogi lockdown te ograničenja na kretanja roba i ljudi, i ta zemlja će osjetiti gospodarske efekte tih politika, pa makar ona sama izabrala sasvim drugačiji put prolaska kroz pandemiju.

Svijet je prebrodio krizu

Gospodarski pad 2020. ipak nije bio toliko velik koliko se očekivalo, uglavnom zbog fiskalnih i monetarnih politika koje su države usvojile da bi sanirale gospodarske probleme. U većini zemalja gospodarski je rast naglo pao u drugom tromjesečju 2020., brzo se oporavio u zadnjem tromjesečju, a od tada je uglavnom pozitivan.

Svjetski BDP se smanjio za 3.36%, što je daleko veći pad i od zadnje globalne krize 2009., kada je pad svjetskog gospodarstva iznosio 1.31%. Svjetska trgovina robama je pala za 8%, što je pak daleko manje nego u zadnjoj krizi, kada se vrijednost svjetske trgovine roba smanjila za 22% izraženo u dolarima.

Hrvatskoj nije dobro krenulo

Hrvatska je 2020. imala jedan od najvećih padova BDP-a u EU, od čak 8.40%. Kako su lockdowni, restrikcije na putovanja među državama, strah od zaraze i karantene na povratku s putovanja najviše naštetili zanimanjima u uslužnom sektoru, poglavito u turizmu, turističke države poput Hrvatske su imale najveći pad ekonomske aktivnosti te godine. To uključuje Grčku, Španjolsku, Italiju i Portugal.

Upravo zbog toga što je kao turistička država imala jedan od većih padova BDP-a, a istodobno je druga najnerazvijenija država EU, Hrvatska će dobiti najviše sredstava po stanovniku iz Fonda za oporavak EU. To je dobra vijest, ali nije nešto za hvaliti se jer to nije ostvareno zbog toga što je Hrvatska dobra u nečem, nego upravo suprotno.

Snažan ekonomski oporavak Hrvatske

Sasvim je očekivano da će godinu nakon velikog gospodarskog pada uslijediti snažan oporavak dok se gospodarstvo vraća u normalu. Hrvatsko gospodarstvo se snažno oporavljalo kroz 2021., pa je u trećem kvartalu BDP narastao za više od 15% u odnosu na isti kvartal 2020., kada je bio veliki pad zbog katastrofalne turističke sezone zbog toga što je većina država EU imala oštre restrikcije na putovanja, što je najteže pogodilo upravo turistički sektor.

Hrvatsko gospodarstvo raste brže od kineskog

Za cijelu 2021. se očekuje dosta snažan rast BDP-a od cca 10%, ali to samo znači da Hrvatska ulazi u 2022. na istoj gospodarskoj razini kao 2019.

Ipak, s obzirom na ostale turističke države koje su također među onima s najvećim padom BDP-a u EU, Hrvatska se oporavlja znatno bolje. BDP Španjolske će 2021. narasti tek 4.5%, premalo da se nadoknadi pad iz 2021. Grčki rast od prognoziranih 5.5-6% u 2021. također nije dovoljan da se nadoknadi gubitak od 8.20% iz 2020., kao što ni rast Italije od 6.3% i Portugala od 4.5% nisu dovoljni za povratak gospodarstava tih država na razine iz 2019.

 Posebno pozitivna vijest je to da se oporavak među ostalim bazira na rastu izvoza, pa se pokrivenost uvoza izvozom popela na čak 65%. Zadnjih desetljeća je pokrivenost bila tek oko 55%.

> Zašto Hrvatska premalo uvozi?

Borba država svijeta s ekonomskim učincima pandemije

S ciljem da očuvaju što više gospodarstva od propadanja i nadomjeste izgubljene dohotke radnika, vlade diljem svijeta su uvodile različite fiskalne stimulanse; direktne novčane transfere stanovništvu i kompanijama, subvencioniranja plaća radnika kojima je zabranjen rad ili smanjen broj radnih sati, porezne olakšice za stanovništvo i kompanije, odgode plaćanja poreza, zamrzavanje dugova itd. Monetarne vlasti tj. centralne banke su vodile ekspanzivnu monetarnu politiku da bi očuvale likvidnost financijskih institucija otkupom obveznica, smanjivanjem referentnih kamatnih stopa i drugim politikama.

One zemlje koje nisu imale financijskih, institucionalnih i političkih sredstava da provode ekspanzivne fiskalne i monetarne politike su podjednako teško pogođene krizom kao i bogate države koje su si mogle priuštiti da saniraju udarac pandemije na svoju ekonomiju, pa se njihove ekonomije sporije oporavljaju. Posebno to vrijedi za jako siromašne zemlje, kao što je većina država Afrike, u kojima su se i stanovništvo i gospodarstvo morali sami, bez pomoći državnih ekonomskih politika, nositi s pandemijom i državnim restrikcijama na život, rad i poslovanje.

Svijet je stao

Sve države su prisilno zaustavljale cijele industrije i općenito ograničavale gospodarsku aktivnost, ali su bogatije svojim građanima i kompanijama kao kompenzaciju nudile brojne pomoći kroz fiskalne i monetarne politike, koje nisu mogle sasvim nadomjestiti zaustavljanje cijelog gospodarstva, ali su mogle sanirati neke štete. Siromašne zemlje nisu imale sredstava za ponuditi takve kompenzacijske mjere, pa će se njihova gospodarstva sporije oporavljati.

Sve se poremetilo

To je dovelo do toga da će 2021. rast BDP-a EU i SAD-a biti veći nego rast BDP-a Afrike, što se protivi ekonomskom zakonu da nerazvijenije države imaju veći rast BDP-a od razvijenih zbog efekta dostizanja tj. konvergencije, što se i događalo zadnjih desetljeća. Ali u 2021. će rast BDP-a EU biti oko 5%, SAD-a oko 5.6%, a Afrike tek 3.4%.

Nakon desetljeća konvergencije, tj. sustizanja najbogatijih kod najsiromašnijih, pandemija i politike borbe protiv pandemije dovele su do prve godine u kojoj razvijeni svijet gospodarski raste brže od nerazvijenog.

Koliko je situacija alarmantna, pokazuje procjena Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i Svjetske banke (WB) da je pandemija dovela do ili pogoršala siromaštvo 500 milijuna ljudi na svijetu. Pad cijena sirovina 2020., a većina gospodarstava siromašnih zemalja se bazira na sirovinama, dodatno je pogoršao situaciju i stanovništvo tih zemalja dodatno osiromašio.

>> Pandemija je dodatno osiromašila pola milijarde najsiromašnijih 

Trgovina na rubu sloma, nestašice

Pandemija je posebno veliki stres za svjetsku trgovinu, koja je prisiljena funkcionirati u iznimno kaotičnom okruženju. Svaka država svijeta je uvodila svoja pravila, restrikcije na prijevoz roba, karantene, pravila o cijepljenju i propise, što je stvorilo puno problema u održavanju globalne trgovinske mreže. Skoro dvije godine se svjetska trgovina nalazi na rubu pucanja, a događaji kao čak dvije blokade Sueskog kanala u 2021. su dodatno otežali cijelu situaciju.

To je dovelo do nestašice ključnih komponentni u industriji, pri čemu je najteže pogođena nabava mikročipova za automobilsku industriju, i potpuna obnova proizvodnje je bila onemogućena. Iz toga razloga, ali i zbog naglih gašenja pa ponovnih pokretanja industrije, cijene sirovina kao što su čelik, aluminij, bakar i drvo su drastično varirale od velikog pada 2020. do naglog skoka 2021. Planirati bilo kakvu poslovnu aktivnost, posebno u građevinarstvu i industriji, pri tome je bilo jako teško.

Rast cijena, konačni udarac

Kao konačni rezultat svih problema, ali i pokušaja rješavanja tih problema, pojavila se inflacija. Nakon svih problema u svjetskoj trgovini, cikličnih zaustavljanja i pokretanja gospodarstava, lockdowna, velikih varijacija cijena sirovina, gašenja i propadanja mnogih kompanija, valova otkaza i valova velikog zapošljavanja, ekspanzivnih državnih fiskalnih politika i "stvaranja" novca u središnjim bankama, inflacija je logičan rezultat svega što se u ekonomiji događalo.

Doduše, sve do prije par mjeseci su glavne središnje banke na svijetu imale stav da je inflacija prolazna i da neće biti problem, ali krajem 2021. su praktički svi priznali da će inflacija biti dugoročniji i veći problem nego što se to predviđalo sredinom prošle godine.

Stope inflacije koje se nisu vidjele desetljećima, kao 6.8% u SAD-u, 5% u eurozoni i 5.1% u UK-u, definitivno su razlog za brigu, a središnje banke su već uvele ili najavile uvođenje mjera za borbu protiv inflacije. No te stope inflacije su još i male u donosu na one s kojima se suočavaju primjerice zemlje Latinske Amerike, kao 10.67% u Brazilu, 7.37% u Meksiku, 7.2% u Čileu ili čak više od 50% u Argentini.

> Rekordan rast cijena širi se na Hrvatsku. Kako se zaštititi?

Hrvatska može biti zadovoljna

S obzirom na sve Hrvatska je relativno dobro prebrodila zadnje dvije godine pandemije. BDP je krajem 2021. došao na pretpandemijske razine, rast 2022. će biti snažan, ukupno zaposlenih je više nego 2019., izvoz je snažno rastao i pokrivenost uvoza izvozom raste, turizam se dobro oporavlja.

Hrvatska je u dobroj poziciji i da iskoristi probleme u svjetskoj trgovini. Zadnjih desetljeća je trend u svijetu bio da kompanije iz SAD-a i EU sele proizvodnju u države s jeftinijom radnom snagom, poglavito Kinu.

Pandemija je dovela do suprotnog trenda, povratka industrije u matične države kompanija i države koje su geografski bliže. Što su dobavni lanci veći, to je veći i rizik trgovine, koji je dramatično narastao zadnje dvije godine. Zbog toga se razmišlja o skraćivanju dobavnih lanaca u zemlje koje su dovoljno blizu glavnim tržištima EU i SAD-a, ali ipak imaju jeftiniju radnu snagu. U te zemlje spada i Hrvatska.

Da bi iskoristila te trendove i produžila trenutni snažni ekonomski rast, Hrvatska se ipak mora strukturno mijenjati. Ovaj val gospodarskog rasta će se ispuhati već 2024., a za njegovo održavanje su potrebne strukturne reforme. Javni sektor mora postati efikasniji, pravosuđe i politika manje korumpirani, mirovinski sustav održiv, a zdravstveni sustav racionalniji.