Stadion slučaj i Tuđmanovo ruglo od 120 milijuna eura
PREKJUČERAŠNJIM prihvaćanjem arhitektonsko-urbanističkog rješenja napravljen je novi korak prema rušenju starog i gradnji novog stadiona Maksimir. Novi stadion trebao bi stajati najmanje 175 milijuna eura, trošak bi u jednakim dijelovima snosili Grad Zagreb i država, a završetak je planiran do 2029. godine. Pobjedničko rješenje izazvalo je lavinu negativnih reakcija u javnosti, no ovo je tek najnoviji čin u kompleksnoj kronologiji o maksimirskom stadionu.
Projekt novog Maksimira dolazi nakon gotovo tri desetljeća tijekom kojih je u postojeći stadion već uloženo više od 120 milijuna eura javnog novca, bez uračunate inflacije. Izmjenjivali su se projekti, rokovi, natječaji i velika obećanja, a stadion nikada nije dovršen. Jučer su javni novac trošili u tandemu Milan Bandić i Zdravko Mamić, a danas Tomislav Tomašević i Zvonimir Boban uz asistenciju Andreja Plenkovića.
Od obnove se definitivno odustalo. Stari Maksimir trebao bi biti srušen, a na njegovu mjestu izgrađen potpuno novi stadion novcem poreznih obveznika.
Kako je Maksimir postao financijska rupa bez dna
Rekonstrukcija Maksimira počela je krajem 1997., u vrijeme predsjednika Franje Tuđmana i NK Croatije, na čijem je čelu bio Mirko Novosel. Najprije su postavljena sjedala na istočnoj i južnoj tribini, a 1998. srušena je sjeverna tribina.
Radovi su trebali završiti 2000. godine. Do tog roka bile su dovršene samo sjeverna i zapadna tribina, a račun je već dosegnuo 360 milijuna kuna. Zbog financiranja obnove Novosel, Tomislav Horvatinčić i Damir Vrbanović završili su na optuženičkoj klupi. Teretilo ih se za utaju 80 milijuna kuna poreza i prireza te nezakonit povrat 40 milijuna kuna poreza. Petnaestak godina poslije oslobođeni su optužbi.
Bandić, novi rokovi i novi milijuni
Dolaskom Milana Bandića na čelo Zagreba nastavili su se i radovi i obećanja. Bandić je najavljivao završetak zapadne tribine za 15 do 20 milijuna tadašnjih njemačkih maraka, no u sljedeće četiri godine potrošeno je dodatnih 255 milijuna kuna.
Grad je 2002., nakon stečaja Dinama, preuzeo njegove obveze povezane s rekonstrukcijom. Iz proračuna je osigurano još 66,5 milijuna kuna. Samo 2003. Grad je platio 56,7 milijuna kuna, uz 2,4 milijuna za opremanje VIP lože te 23,7 milijuna kuna za kredite koje je Dinamo podignuo za stadion.
U listopadu 2004. Gradska skupština odobrila je novih 73,6 milijuna kuna. Rok završetka pomaknut je najprije na 2006., a zatim na kraj 2008. godine. Stadion ni tada nije dovršen.
Propali projekt koji bi Zagreb stajao gotovo pet milijardi kuna
Bandić je 2007. pokrenuo još ambiciozniji plan: dovršetak Maksimira, gradnju alternativnog stadiona na Kajzerici i atletskog stadiona na Sveticama. Na natječaju po modelu javno-privatnog partnerstva pobijedio je Alpine Bau s ponudom vrijednom 250 milijuna eura. No to nije bio ukupni predviđeni trošak.
Prema tadašnjem modelu, Zagreb bi tijekom 24 godine platio gotovo pet milijardi kuna, uključujući mjesečno 13,2 milijuna kuna za održavanje Maksimira. Projekt nikada nije realiziran, pa se tih gotovo pet milijardi kuna odnosi na planiranu, a ne stvarno potrošenu svotu.
U godinama koje su slijedile postalo je sve teže pratiti koliko su za Maksimir izdvajali Grad, Zagrebački holding, gradske tvrtke i pojedini gradski uredi. Novac je odlazio na održavanje, radove, financiranje Dinama, sudske sporove i projektnu dokumentaciju za projekte koji nikada nisu ostvareni.
Grad je raspisao četiri natječaja za obnovu Maksimira, ali realiziran je samo prvi, onaj iz 1997. Za pripremnu dokumentaciju godinama se u proračunu ostavljalo između pet i sedam milijuna kuna.
Od 200 milijuna eura do Plavog vulkana
Godine 2011. ponovno se govorilo o investiciji vrijednoj oko 200 milijuna eura. Dvije godine poslije najavljena je obnova do 2015., dok je samo natkrivanje dviju tribina trebalo stajati oko 40 milijuna eura. Ni taj plan nije realiziran.
Navijači Dinama Bad Blue Boysi godinama su upozoravali da ne postoji troškovnik obnove i izgradnje stadiona. Grad Zagreb davao je stotine milijuna kuna za obnovu stadiona, a za to vrijeme, naglasili su navijači, "na stadionu nisu radila ni dva WC-a". Potom se pojavio Plavi vulkan, projekt nacionalnog stadiona za 35.000 gledatelja na Kajzerici, procijenjen na 100 do 120 milijuna eura. I on je ostao samo projekt.
Tako je Maksimir tijekom godina postao kronika potrošenih stotina milijuna kuna i planiranih milijardi. Od Tuđmanove Croatije preko Bandićevih rokova i propalih projekata došlo se do stadiona u koji je uloženo više od 120 milijuna eura, ali koji nikada nije dovršen. Danas ga se više ne planira popravljati. Plan je srušiti ga.
Kako se od privatnog investitora došlo do toga da Grad i država plate stadion
Promjenom gradske vlasti promijenio se i pristup novom Maksimiru. Tomislav Tomašević ranije je naglašavao da gradnja novog stadiona ne bi trebala opteretiti gradski proračun. Govorio je o modelu u kojem bi stadion izgradio privatni investitor, dok bi Grad sudjelovao zemljištem i drugim oblicima potpore.
Od toga se na kraju odustalo. Tomašević je promjenu modela objašnjavao studijom prema kojoj bi privatnom investitoru za povrat ulaganja trebalo između 40 i 50 godina. Međutim, studija koju su Index Istrage dobile putem prava na pristup informacijama ne podudara se potpuno s tim obrazloženjem.
Dokument vrijedan 15.912 eura, koji je izradila tvrtka UHY Savjetovanje, analizirao je tri modela stadiona s 32.000 do 35.000 mjesta i između 35.100 i 42.120 četvornih metara komercijalnih sadržaja. Model je predviđao da privatnik uloži 20 posto vlastitog novca, a ostatak osigura kreditom. Grad bi dao zemljište, procijenjeno na 15 milijuna eura, i platio rušenje postojećeg stadiona, procijenjeno na 13 milijuna eura.
Prema studiji, investitor bi od pete do sedme godine poslovanja ostvarivao godišnju neto dobit. Sva tri analizirana scenarija ocijenjena su profitabilnima za privatnog investitora, uz procijenjeni povrat kredita za 35 do 38 godina. Procijenjena vrijednost projekata kretala se od 280,8 do 302,8 milijuna eura.
Drugim riječima, brojke iz studije ne odgovaraju u potpunosti javno iznesenoj tvrdnji o povratu ulaganja tek nakon 40 do 50 godina.
Novi model: Grad i država plaćaju pola-pola
Od privatnog financiranja, kako smo napisali, u međuvremenu se odustalo. Dogovoreno je da će novi stadion u Maksimiru zajednički financirati Grad Zagreb i Republika Hrvatska, svaki s 50 posto troška. Procijenjena vrijednost projekta trenutačno iznosi oko 175 milijuna eura.
Grad je već dodijelio posao izrade projekta rušenja postojećeg stadiona zajednici ponuditelja EURCO d.d. iz Vinkovaca i RESPECT-ING d.o.o. iz Osijeka. Vrijednost ugovora iznosi 27.777,78 eura s PDV-om, gotovo četiri puta manje od procijenjene vrijednosti nabave od 100.000 eura bez PDV-a.
Rušenje Maksimira planira se za ljeto 2027., nakon što u potpunosti završi rekonstrukcija stadiona u Kranjčevićevoj.
Novi stadion već izazvao kontroverze
I prije početka gradnje novi Maksimir je izazvao velike reakcije. Na međunarodnom arhitektonsko-urbanističkom natječaju pobijedio je milanski VG13 Architects Studio Associato, iza kojeg stoje arhitekti Tommaso Fantini i Alberto Rossi. Njihov rad izabran je između 88 prijedloga pristiglih iz više od 20 država, a autorima pripada nagrada od 390.400 eura.
U povjerenstvu koje je biralo pobjedničko rješenje bili su, među ostalima, zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević, ministar turizma i sporta Tonči Glavina te predsjednik Dinama Zvonimir Boban. Odmah nakon predstavljanja projekta počele su kritike.
Dijelu javnosti nisu se svidjele odvojene tribine, veliki otvori u kutovima stadiona, masivan krov i pravokutan oblik. U Indexovoj anketi 80 posto od više od 120 tisuća sudionika izjasnilo se protiv odabranog rješenja.
Pokrenute su i dvije peticije kojima se traže njegovo povlačenje, javna rasprava te revizija ili ponavljanje natječaja. Vlada i Grad teoretski mogu odustati od odabranog rješenja i pokrenuti novi postupak, ali zasad nema naznaka da to namjeravaju učiniti. Zvonimir Boban javno je stao iza projekta i poručio da ne namjerava popustiti pod pritiskom javnosti.
Više od 120 milijuna eura za stari, još 175 milijuna za novi stadion
Gotovo tri desetljeća nakon početka rekonstrukcije Maksimira, Zagreb se tako ponovno nalazi na početku velikog stadionskog projekta. Stari stadion trebao bi biti srušen 2027., novi bi trebao biti dovršen do 2029., a njegovu bi gradnju s oko 175 milijuna eura trebali financirati Grad Zagreb i država.
Prije toga je u sadašnji Maksimir već uloženo više od 120 milijuna eura javnog novca, bez uračunate inflacije. Stadion za sav taj novac nikada nije dovršen.
