Kako pomoći djeci da se suoče sa životom u karanteni?

Kako pomoći djeci da se suoče sa životom u karanteni?
Foto: 123rf

DJECA širom svijeta neće ići u škole u idućem razdoblju zbog koronavirusa. Neka od njih će biti anksiozna i nervozna i mnogi roditelji se pitaju kako im pomoći, prenosi BBC.

Škole su zatvorene na neodređeno razdoblje, nema testova i ispita, klubovi su, također, zatvoreni.

Milijuni djece veselit će se proljeću, a vjerojatno i ljetu, bez odgovornosti i rutine na koju su navikli. Ipak, ovo nisu normalne okolnosti i vjerojatno će morati provesti to vrijeme zatvoreni s roditeljima ili skrbnicima.

Neće imati mnogo osobnog kontakta sa svojim prijateljima, a tinejdžerima će otkazivanje testova donijeti samo još više brige.

"Ovo je savršena oluja za roditelje i djecu", kaže Sam Cartwright-Hatton, profesorica kliničke dječje psihologije na Sveučilištu u Sussexu.

"Nije u pitanju samo činjenica da će morati biti zatvoreni zajedno. Emocije će, također, biti izuzetno stresne jer, povrh svega što mladi osjećaju, roditelji su zabrinuti zbog posla, zaliha hrane, plaćanja računa", dodaje Sam.

Dosljedna rutina

Dok brojna kućanstva počinju s ovim prisilnim životom u zatvorenom, profesorica Cartwright-Hatton se zalaže za postavljanje jasne rutine, osobito za mlađu djecu. Ta rutina sastojala bi se od nekoliko sati rada za školu ujutru ili od posebnog vremena za kreativan rad poslijepodne.

Ona tvrdi da se djeca u predtinejdžerskoj dobi povlače u sebe ako provode sami previše vremena.

Roditelji bi se trebali igrati s njima i poticati avanturističku prirodu u njima, kako bi ovu, novonastalu, situaciju shvatili kao "avanturu". Ovakav pristup neće djelovati na osjetljiviju djecu, kojoj će trebati dosta više uvjeravanja.

Profesorica Sam preporučuje da djeca održavaju kontakt s prijateljima iz razreda, iz nogometnih ekipa ili glazbenih grupa, putem Skypea, FaceTimea, Zooma ili drugih servisa. To im može pomoći razgovarati o tome kako su proveli dan i igrati igrice zajedno.

"Zabrinula bih se za dijete koje se nema s kim igrati šest mjeseci. Morat ćemo biti kreativni i nastaviti povezivati djecu s njihovim vršnjacima nekako", kaže ona.

Izađite ako možete

Izlazak nije lagan kao i obično, što može izazvati osjećaj klaustrofobije. Oni koji imaju dvorište, trebali bi ga koristiti kako bi uhvatili svjež zrak i vježbali.

"Treba uspostaviti ravnotežu između mentalnog i tjelesnog zdravlja, ovisno o tome što je sljedeće službeno priopćenje", kaže Eva Lloyd, profesorica na Sveučilištu u Istočnom Londonu.

"Sigurno je otići u park i ljudi bi trebali to učiniti", dodaje ona.

Ograničite djeci sumornost i propast

Nemoguće je zaštititi svu djecu od priča o koronavirusu. Ali profesorica Cartwright-Hatton predlaže da djecu mlađu od 10 godina ne izlažete nikakvim vijestima, osim onima koje su im prilagođene i u kojima se izvještava tako da se uzima u obzir psihološko stanje djece.

Tinejdžeri su bolje pripremljeni za donošenje vlastitih zaključaka, ali ne bi im trebalo dopustiti da budu zatvoreni u svojoj sobi satima, pretražujući internet i društvene mreže, bez nadzora.

Kako Lloyd kaže, drugi potencijalni ishod tolikih informacija koje dolaze do djece, s mnogim ograničenjima, poput toga da ne prilaze baki i djedu bliže od dva metra, je "krivnja".

"Brinem se da će se oni možda pitati događa li se ovo zbog nečega što su oni učinili. Ovo je veoma čudna situacija za njih. Moramo im pokazati da ništa od ovoga nije njihova krivnja i da djeca širom svijeta prolaze kroz isto iskustvo", dodaje Lloyd.

Vijesti o koronavirusu su mračne za ljude svih godina, ali roditelji djeci mogu ponuditi drugu perspektivu.

"Umanjite njihove strahove, ali budite realistični. Ne obećavajte stvari za koje niste sigurni jesu li točne. Ako postoje dezinformacije o broju smrtnih slučajeva od koronavirusa, možete se suprotstaviti tome", kaže Sam Cartwright-Hatton.

"Ali kad god razgovarate o koronavirusu, nastavite pričati, kako djeca ne bi trošila previše vremena na razmišljanje o tome", dodaje ona.

Strah od ispita

Dosta ispita koje su studenti i učenici trebali imati, otkazani su. Nije poznato kada i gdje će se održati.

Brojni tinejdžeri se mogu pitati kako će sada steći određene kvalifikacije.

"Slušam ih i suosjećam s njima. Kakve god emocije izazvali, recite im da razumijete koliko grozno mora biti sve to", savjetuje profesorica Sam.

"Ali dajte im do znanja da ne možete riješiti situaciju umjesto njih. Ako su zaista prestravljeni time da možda neće moći upisati fakultet i naći posao, ispravite ih, jer to nije točno", dodaje ona.

Budite spremni na promjene

Situacija s kojom se svijet suočava nova je i za roditelje i za djecu.

Profesorica Lloyd kaže da bi obitelji trebale održavati "pregled" na kraju svakog tjedna i razgovarati o načinu na koji situacija napreduje.

"To će biti izazovno. Ako ne bude funkcioniralo, ljudi će morati promijeniti to. Trebali bismo uključiti djecu u razgovore. Od uzrasta od dvije godine, oni imaju želju biti uključeni", dodaje Lloyd.

Razgovor između roditeljima, o njihovoj brizi vezanoj za koronavirus, može pričekati dok djeca ne odu u krevet, savjet je profesorice Lloyd.

Kada će završiti?

Djeca će vas sigurno pitati: "Jesmo li blizu kraja?" ili "Hoće li uskoro završiti?" Ako kažete da je sve "neodređeno", to bi mogao biti problem.

"Za malu djecu, to je novi izraz. Navedite ih da zamisle ljetne praznike i recite da će ovo biti isto tako dugo, ali ne baš tako zabavno", savjetuje Lloyd.

Naopačke

Za roditelje je ovo prilično zastrašujuća perspektiva: preuzimaju ono što je država nudila stoljećima – obrazovanje i brigu o djeci tijekom dana. Ali može li postojati drugi način gledanja na sve ovo, koji bi naredne tjedne i mjesece učinio podnošljivijim?

"Često govorimo o uspostavljanju ravnoteže između posla i privatnog života i roditelji ne mogu provesti dovoljno vremena sa svojom djecom. Zato to sada neće biti problem mnogim roditeljima, tražimo svijetlu točku u svemu ovome", završava Sam Cartwright-Hatton.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara