GLAVNI problem Ivana Turudića, glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, je u tome što je, kako bi braća Srbi lijepo rekli, lažov. Turudić je naime lagao o odnosu s Josipom Rimac, pa zašto bismo mu vjerovali u bilo čemu drugome?

Prisjetimo se. Dva dana nakon uhićenja HDZ-ove dužnosnice i tada jedne od perjanica stranke, Josipe Rimac, 2. lipnja 2020., Turudić je gostovao u studiju N1 televizije. Postavljeno mu je pitanje je li u prijateljskim odnosima s netom uhićenom državnom tajnicom. Turudić je rekao: "Ma ne. Mislim, da sam prijatelj, ja bih i danas rekao da smo prijatelji."

Galerija

Glavni državni odvjetnik godinama lagao javnosti o odnosu s optuženicom

Nadalje, Turudić je, gostujući u travnju 2023. u emisiji Nedjeljom u 2 na HRT-u, morao priznati da se s Rimac nije sastao samo na jednoj kavi, suočen s izravnim pitanjem Aleksandra Stankovića je li točno da ga je posjetila na sudu. Posebno je zanimljivo Stankovićevo pitanje ima li u mobitelu Josipe Rimac prepiske i poruka koje bi ga mogle iznenaditi. Turudić odgovara: "Išao sam jednom prilikom u Vrliku i Kijevo s ekipom, ne motorom nego autom, i napisao sam joj: ‘Evo idem kroz tvoj kraj.‘ To je bio takav nivo poruka, koje su bile rijetke. Bilo ih je vrlo malo."

A onda su se pojavile poruke s mobitela Josipe Rimac. Ivan Turudić i Josipa Rimac razmjenjivali su stotine poruka. Sjećate se toga - "Di si radosti?", "Di si lipa?"

Turudić je lagao o odnosu s Josipom Rimac - zašto bismo mu išta drugo vjerovali

S obzirom na to da je glavni državni odvjetnik osvjedočeni lažov, uzimamo si slobodu uopće mu ne vjerovati, ni njemu, a ni organizaciji kojoj je na čelu, DORH-u. Naime, za razliku od sudstva, u kojem je svaki sudac neovisan u donošenju odluke, državno odvjetništvo djeluje hijerarhijski: viši državni odvjetnik može nižem dati obveznu uputu za postupanje u konkretnom predmetu, a može mu predmet i preuzeti. Turudić dakle, u DORH-u ima ovlasti prema nižim državnim odvjetnicima kakve nijedan predsjednik suda nema prema sucima toga suda.

Stoga kada je Ivan Turudić predložen i imenovan za glavnog državnog odvjetnika, mnogi su opravdano primijetili kako imamo, da prostite, zajeb. Jer kada se pojavi prvi problematičan slučaj - nitko neće vjerovati ni Turudiću ni DORH-u. 

Ako je čovjek spreman lagati i lagao je pred kamerama o prirodi kontakta s bivšom državnom tajnicom, to znači upravo da je spreman lagati! Štoviše, to otvara sumnju da je izabran ne zato što je dobar u svom poslu, nego upravo zato što postoje okolnosti kojima ga se može ucjenjivati.

Država je postavljanjem Turudića uništila vjerodostojnost DORH-a

Postavljanjem Turudića za glavnog državnog odvjetnika država je uništila pretpostavku vjerodostojnosti vlastitoga kaznenog progona. Neovisnost državnog odvjetništva ne ovisi samo o tome postupa li ono zakonito, nego i vjeruje li javnost da postupa zakonito, nepristrano i bez političkih računa. A kako smo vidjeli u anketama, javnost ne vjeruje. Ni slova.

Vratimo se u jučerašnji dan. Ranom zorom policija je, po nalogu USKOK-a, pretražila dom i ured gradonačelnika Oroslavlja Viktora Šimunića te mu oduzela mobitele, računala i dokumente. Pretrage su povezane sa sumnjama da je unaprijed dogovorio dodjelu poslova za Advent 2024. dvojici njemu poznatih poduzetnika, mimo odgovarajućeg postupka nabave (iznosi su, koliko se vidi, ispod pragova postupka javne nabave, pa je trebalo provoditi takozvanu malu nabavu).

Sam Šimunić nije uhićen ni priveden, a tvrdi da gradski proračun nije oštećen i da ništa ne skriva. 

Šimunića su kazneno prijavili sami vijećnici Oroslavlja, i to HDZ-a i SDP-a, tako da sama kaznena prijava nije bila ništa novo niti je bila nešto tajno. Posebno je stoga veselo kazališno upadanje u 6:30 u njegov stan. 

Predstava u Oroslavju

Državno odvjetništvo pod Turudićem voli predstavu. Voli ranojutarnje sate, policijske jakne, zapljenu mobitela i računala, pa da cijela zemlja prije prve kave dobije dojam kako je upravo razbijena balkanska Cosa Nostra. A onda čovjeka ne uhite. Ne privedu ga. Ne zatraže istražni zatvor (vrlo moguće svjesni da ga sudac ne bi ni odredio). Uzmu mu elektroniku, prekopaju ured i odu.

Stvarno mislite da je opravdano upadati čovjeku u stan?

Šimunić, dakle, već dugo zna da je protiv njega podnesena kaznena prijava. Nije živio pod lažnim imenom u paragvajskoj prašumi, nije spremao bijeg privatnim zrakoplovom niti je godinu i pol čekao znak da računalo baci u peć. Riječ je o gradonačelniku koji svakoga jutra dolazi na radno mjesto i čiji su službeni dokumenti u gradskoj upravi. Ako je godinu i pol znao za prijavu, teško je objasniti koja se to iznenadna opasnost od uništenja dokaza pojavila baš jučer u 6:30.

Da se razumijemo: mala nabava nije mala odgovornost. Ako je propisano pribavljanje triju ponuda, onda trebaju postojati tri ponude. Ne dvije, ne jedna i ne ona treća koja će se naknadno pojaviti iz ladice. Ali između provjere dokumentacije za adventsko klizalište i desanta u rano jutro ipak postoji pokoji međukorak. Kad bi USKOK na svaku sumnju u nepravilno provedenu malu nabavu reagirao pretragom doma u 6:30, polovica hrvatskih načelnika spavala bi odjevena, a druga polovica uopće ne bi spavala.

DORH se naglo probudio radi adventskog klizališta kada je Šimunić postao nezgodan

Upravo je razmjer postupanja ono što ovdje bode oči. Predmet je očito toliko opasan da Šimunić nije uhićen. Toliko je opasan da se nakon pretrage vratio svome poslu. Očito ni tužitelji nisu smatrali da će pobjeći, ponoviti kazneno djelo ili utjecati na svjedoke u mjeri koja bi opravdala istražni zatvor. Ali su zato morali u njegov dom u 6:30 ujutro i odnijeti računala i mobitele i dokumentaciju koja bi mogla biti nezgodna za neke sportske saveze.

I sve to godinu i pol nakon sporne nabave. Baš sada. Baš u trenutku kada Šimunić počinje javno iznositi neugodne podatke o trošenju novca u sportskim savezima. Naravno, podudarnost vremena sama po sebi nije dokaz političkog progona. Možda se hrvatsko državno odvjetništvo jednostavno nakon osamnaest mjeseci naglo sjetilo treće ponude. Možda je fascikl dugo putovao hodnicima. Možda im nedostaje koji kazališni show za ispuniti normu u lipnju.

Demonstracija sile nad čovjekom koji objavljuje dokumente o krađi u sportu

Državno odvjetništvo kojemu je Ivan Turudić na čelu poručuje nam da se nakon godinu i pol moralo probuditi u zoru zbog adventskog klizališta. Sve to neugodno nalikuje demonstraciji sile protiv čovjeka koji je upravo počeo objavljivati dokumente o mogućim ozbiljnim nepravilnostima u sportskim savezima.

Možda za pretragu postoje dobri razlozi koje javnost još ne zna. Možda je postupanje potpuno zakonito. Ali problem je upravo u tome što DORH vodi čovjek koji je javnosti već govorio neistinu o odnosu s Josipom Rimac.

Ivan Turudić, čovjek kojeg je Josipa Rimac zvala "Radosti", lagao je kada mu je istina bila politički neugodna. Zato danas imamo puno pravo ne vjerovati ni njemu ni predstavi DORH-a s policijskim rotacijama koja počinje u 6:30 ujutro.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala