Foto: Index/123rf

"POČELO je to 2013. godine", priča nam hercegovački ugostitelj koji je želio ostati anoniman. "Prvo su se počeli pojavljivati muški u štiklama, mislio sam da je to nešto oko maškara, ali nikako zaozbiljno. A onda se počelo muško šminkati i dolaziti na zabave u minicama i suknjama…"

Nije dugo trebalo, kaže naš sugovornik, da je morao sagraditi i treći WC za goste, koji su se smatrali aseksualnim i bunili se ići u muški ili ženski WC. Kaže, sam, što tamo rade – "ne želim ni gledati, uđem samo kada nema nikoga".

Nešto sjevernije, u Republici Srpskoj, jedan bolji poznavatelj birtijske scene kaže: "Počelo je to prije neku godinu, kada je BiH rafikovala onu, kako se zove, je li Carigradsku konvenciju? Mislio ja, papir k'o papir, kada ono gore nego Dayton! Više ne znaš je li muško ili žensko. Evo, prijatelj mi, još se iz vojske znamo, nađe djevojku u kafani, popili oni, gleda, i taman me pitao ključeve stana, kada mala ide, da prostiš, popišat se, ide i on, a ona uz njega, stojećki, u muški WC!"

Treći nam primjer dolazi isto iz hercegovačkog krša, gdje je cijelo društvo što je pjevalo gangu zaključilo da je to seksistički i da će sada biti klapa, i to ženska, pa počelo uzimati hormone da im glas postane sopran i alt, izgubili brade, neki i prsa dobili, kažu dodatno je pivski trbuh nestao…

Zaista, što se promijenilo u BIH otkada su ratificirali Istanbulsku?

Gornja tri primjera, naravno – potpuno su izmišljena. Jedino istinito je – susjedna nam Bosna i Hercegovina ratificirala je Istanbulsku konvenciju 7. studenog 2013. godine. Bez ikakvih rezervi. Konvencija je stupila na snagu, i time obvezuje Bosnu i Hercegovinu od 1. kolovoza 2014. godine.

Zaista, nismo primijetili da je Konvencija u Posušje donijela rodnu ideologiju, da je u Ljubuškom zatrebao treći WC za one neutralnog spola, da se u Mostaru masovno izjašnjavaju drugim spolom, a da u Banja Luci muškarci idu na operacije kako bi postali ono što na Tajlandu zovu ladyboy. Teško da je Konvencija, već evo skoro pune četiri godine na snazi, dovela do toga da na hercegovačkom kršu muški više voze kakav francuski kabriolet, a manje Mercedes, teško da su se drugdje u BiH "rodne uloge" bitno promijenile.

Ama baš nikakve rodne promjene, ikakve masovne transrodne pojave nisu primijećene u susjednoj državi. Tko ne vjeruje – nije teško naći prvog poznanika iz BiH i pitati ga kako je Istanbulska konvencija utjecala na njegov život i koliko je unijela "rodne ideologije".

Istina je sasvim drugačija – više je "rodne ideologije" bilo u onom starom serijalu 'Allo-'Allo nego što ga je mogla donijeti cijela Konvencija, da su je isprintali i predali svakom građaninu.

Da, postoje mane Istanbulske konvencije

Mogu li se u Istanbulskoj konvenciji naći mane? Mogu, svakako, posebno u dijelu nadnacionalnih nadležnosti koje ima posebno tijelo. Možda i nije sve najbolje prevedeno. Sasvim je opravdano reći i da Konvencija sama po sebi neće nikoga zaštititi – puno je koraka od Konvencije do stvarne primjene na terenu. No, Konvencija daje određenu političku poruku, poruku da obiteljsko nasilje nije prihvatljivo i stoga je dobar početan korak. No, oko političkih i financijskih implikacija Konvencije cijelo ovo vrijeme gotovo i nema govora.

Raspravlja se isključivo o ideološkoj priči o "rodnoj ideologiji" koje u Konvenciji jednostavno nema, a i čak da ima – ona se jednom narodu ne može nametnuti. Nametala je bivša država svašta 45 godina, pa nije uspjela gotovo ništa ideološki nametnuti građanima. Rodna ideologija jednostavno nije problem Hrvatske, masovna nesigurnost u biološki spol nije nešto što se događa u Hrvatskoj, izjašnjavanje nekim trećim spolom još manje. Nismo takvo društvo.

U pozadini je politička borba

Iza ovih prosvjeda krije se nešto drugo – razni desni pokreti i male stranke su sasvim svjesni da ih HDZ više neće staviti na liste, kako se dogodilo prošlog puta, a to neminovno vodi gubitku političke moći tih pokreta i stranaka. Kako desni pokreti jasno znaju da sami neće proći 5 % i ući u sabor – pokušavaju se pritiscima održati na površini. Pojavljuju se kroz niz udruga koje onda tvrde "narod misli" ili "narod želi", pri čemu se zaboravlja da udrugu mogu formirati tri čovjeka i da se politička volja građana ipak primarno ostvaruje na izborima.

HDZ je, uostalom, ratifikaciju Istanbulske konvencije stavio u svoj predizborni program. "U potpunosti ćemo ispuniti obveze prema Istanbulskoj konvenciji koja je za Republiku Hrvatsku stupila na snagu 2014. Konvencija sadrži područja prevencije, zaštite od progona, kao i temeljne mjere nadzora provođenja propisa", piše na 94. stranici Izbornog programa pod sloganom "Vjerodostojno".

Kako vjerujemo da su glasači HDZ-a pismeni i razumni ljudi, koji prije zaokruživanja pročitaju program vlastite stranke, vjerujemo da su povjerenje HDZ-u dali i upravo radi ratificiranja Istanbulske konvencije. Tim prije čudi sada pozivanje HDZ-a da glasa protiv, jer glasanjem protiv HDZ-ovci bi iznevjerili vlastiti program temeljem kojeg su dobili izbore. Čudi jedino što se čini da neki zastupnici HDZ-a nisu čitali vlastiti predizborni program. No, to je njihov problem.

Što se svih ovih pokreta, udruga i sličnih koji su protiv tiče – za dvije godine su parlamentarni izbori, svakome je slobodno kandidirati se i svoju političku volju, pa i temeljem Istanbulske konvencije, ostvariti u saboru. A svima ostalima, Konvenciju je ratificirala BiH, Albanija, Danska, Finska, Njemačka, Italija, Crna Gora, Nizozemska, Norveška, pa čak i Poljska. Nismo primijetili da je time na ikakav način u tim zemljama promovirana neka "rodna ideologija", Konvencija se bavi onime što joj i naziv govori: "Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji".

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala