LJUDSKI mozak teško može dokučiti kakvi su umni napori doveli Andreja Plenkovića, premijera i šefa HDZ-a po funkciji, a Poirota u duši, do senzacionalnog zaključka da se iza objava niza tekstova o propustima, greškama i promašajima njegovih bliskih suradnika, objavljenih i na našem portalu, kriju mangupi u vlastitim redovima, pripadnici suprotstavljene partijske frakcije, teški HDZ-ovi desničari. Suočen s informacijama da su mu kadrovske uzdanice Milan Kujundžić i Damir Krstičević u imovinskim karticama smanjivale površine i umanjivale vrijednosti svojih nekretnina, da je otac ministra Butkovića od ministra Cappellija lani dobio 110 tisuća proračunskih kuna, da njegov čovjek na čelu Hrvatske elektroprivrede ignorira Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa i pod nejasnim okolnostima angažira jednog HDZ-ova generala, Plenković je, ingeniozan kakav već jest, novinarima povjerio kako mu je "jasno kao dan" da se "češlja" one koji ga podržavaju na unutarstranačkim izborima.

Tko je smijenio Kujundžića?

I hrabro nastavio: "Kujundžić da potporu u Imotskom i više nije ministar, Krstičević, Butković, Filipović, Barbarić, vjerojatno će slijediti još. Ako do 15. ožujka ne bude još barem dvadeset takvih, onda ću tim grupacijama i stožerima dati kritiku da je to malo", mudro je zapazio Plenković. Valjda je zaboravio da Kujundžić više nije ministar zato što ga je on smijenio, ali nema veze. To je Plenković.

Nego, koji je vrag 15. ožujka, upitat će se površniji čitatelj nakon što još jednom pročita premijerove riječi. Pa izbori u HDZ-u. Aktualni bi lider to rado bio još malo, sviđa mu se voditi stranku koja stoji iza sistemske pljačke i mnogih ratnih zločina, ali konkurira mu Miro Kovač. I sad je, eto, u Plenkovićevoj glavi sve podređeno njihovim ratovima. Svijet se vrti oko Andreja Plenkovića, Mira Kovača i satelita.

Je li Plenković lažljivac ili paranoik?

Teško je shvatiti što je veći razlog za brigu – ako premijer zaista vjeruje u to što govori ili ako svjesno laže. Mi mirne savjesti možemo napisati da je Plenković lažljivac. Laže i njegova bivša, a možda i sadašnja ili buduća dvorska pudlica kada maskirana u političkog analitičara opaža kako Krstičević "nije slučajno odabran kao meta. Bit će i drugi koji podrže Plenkovića."

Kao autor tekstova o Krstičeviću i Butkoviću mogu još jednom, iz najdubljeg uvjerenja, napisati da je HDZ najštetnija politička stranka u novijoj hrvatskoj povijesti, da u njihovim internim sukobima nema nevinih i da je sasvim svejedno kako će završiti rat između napuhanog Plenkovića i nesuvislog Kovača. Osim ako epilog ne bude potpuno političko uništenje HDZ-a. To bi bio dobar rasplet. Sve ostalo je više ili manje loše. Njihove spletke i podmetanja nisu građa za ozbiljne tekstove, njihov poluobavještajni ološ zanimljiv je samo kao tema, ne kao izvor.

Zakoni, sukobi interesa i zijevanje ministara

Nije nikakvo otkriće da su hrvatski ministri nerijetko ljudi bez osobita senzibiliteta prema poštovanju propisa. Sve te priče o zakonima, služenju općem dobru, čistim računima, sukobima interesa, natječajima, imovinskim karticama njima su suvišno zanovijetanje, zijeva im se kad ih slušaju. Ministrom se postane da bi se moglo trošiti, zapošljavati obitelj i prijatelje, pokazivati utjecaj pred zavidnima u selu.

I to je nepisano pravilo. Otud Plenkovićevo snebivanje nad tekstovima o Krstičeviću ili Butkoviću. Šta ima veze da je čovjek zatajio površinu okućnice i umanjio vrijednost nekretnina? Šta ima veze da jedan ministar odobrava javni novac ocu drugog ministra, svoga prijatelja? Otkud nam pravo baviti se tim temama kada Kovač, Stier i Penava prijete pobjedom u HDZ-u i postavljanjem svojih ljudi koji bi lagali o vlastitoj imovini i javni novac dodjeljivali obiteljima prijatelja?

Ukratko, neka Plenković, pudlica i ostali svjedoci ministarske čestitosti i dalje lažu, šta bi drugo radili, ali neka pošten svijet ne povezuju ni s jednom HDZ-ovom frakcijom. Nije lijepo.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala