Autor je neovisni vojni analitičar i pisac nekoliko stručnih knjiga iz domene naoružanja i vojne opreme.

OD VRHOVNOG zapovjednika ukrajinskih oružanih snaga, generala Valerija Zalužnog do borca na crti dodira ukrajinskog bojišta uvijek se čuje ista tvrdnja – Rusi pobjeđuju isključivo zahvaljujući nadmoći svoje artiljerije. Konkretno, ruska artiljerija u danima intenzivnog djelovanja ispali više od 20 tisuća granata i raketa. Ukrajinska može odgovoriti s tek 7 tisuća.

Sa Zapada u Ukrajinu dolaze novi topnički i raketni sustavi, ali nedovoljno brzo da bi se kvantiteta paljbene moći uskoro znatno povećala. Jedino je rješenje povećanje kvalitete.

Nadmoć ruske artiljerije isključivo je posljedica kvantitete. Godišnjak The Military Balance, koji izdaje International Institute for Strategic Studies i smatra se standardom za tu vrstu stručne literature, za 2021. godinu navodi da je ruska vojska imala više od 4680 komada artiljerijskog oružja u operativnoj upotrebi.

Istovremeno, ukrajinska vojska imala je tek 1818. Međutim, pravi problem je u zagradama koje označavaju broj oružja u pričuvi. Kod ukrajinske vojske zagrada gotovo i nema. Jedino 83 komada samovoznih haubica 2S7 Pion kalibra 203 mm. Za usporedbu, ruska vojska je 2021. godine u skladištima imala 260 Piona.

Uz aktivnih više od 4680 komada artiljerijskog oružja, ruska vojska je u rezervi imala 4260 samovoznih haubica, 12.415 tegljenih haubica i 3220 samovoznih višecijevnih lansera. Po ruskim vojnim skladištima i magazinima u trenutku ruske invazije na Ukrajinu bilo je 19.895 komada artiljerijskog oružja. Teoretski ruska vojska može u Ukrajini rasporediti više od 24 tisuće topova, haubica i višecijevnih lansera raketa. Kad bi sve članice NATO saveza Ukrajini donirale svoje kompletne artiljerijske snage, ukrajinska vojska još uvijek ne bi kvantitetom nadmašila rusku.

Dobra i loša vijest za Ukrajince

Dobra vijest za Ukrajince je što ruska vojska bez masovne mobilizacije nema dovoljno posada da iskoristi svu tu artiljeriju. Loša vijest je što bez obzira koliko toga Ukrajinci uspiju uništiti, ruska vojska bez problema može sve nadoknaditi iz rezervi. Očito je da ukrajinska artiljerija kvantitetom nikad neće moći nadmašiti rusku.

Stoga je neophodan drukčiji pristup. Ako ne ide na masu, mora ići na kvalitetu. No i tu nije baš sve na strani Ukrajine. Ujedinjeno Kraljevstvo isporučilo je 36 lakih haubica L118 (neki izvori navode oznaku L119). S obzirom na to da su u kalibru 105 mm, koji NATO članice uglavnom više ne koriste, za njih ima stotine tisuća granata po skladištima.

No problem je što haubice L118 imaju dužinu cijevi od samo 37 kalibara. Zbog toga im je krajnji domet s običnom granatom tek malo veći od 17 kilometara. S raketiziranom granatom domet se povećava na 20.5 km. To je usporedivo sa sovjetskom haubicom D-30, koja s raketiziranom granatom OF20 ima maksimalan domet od 21.9 km. 

Nešto veću kvalitetu donijele su američke lake haubice M777. U kalibru 155 mm, ali dužine cijevi samo 39 kalibara, najveći im je domet s granatom M795E1 tek 30 kilometara. Za usporedbu, najveći domet sovjetske tegljene haubice u naoružanju ruske vojske 2A65 Msta-B s granatom 3VOF91 je 28.9 km. Problem nastaje kad se koriste obične granate. Tako M777 s granatom M795 ima krajnji domet od 22.5 km. Msta-B s običnim granatama ima maksimalni domet od 24.7 km. 

Oružje koje bi moglo činiti razliku

Ono što bi moglo činiti razliku su haubice M777A2, koje su namijenjene za ispaljivanje vođenih projektila M982 Excalibur. Ispaljen iz ove haubice, Excalibur ima najveći domet 40 km. No još je važnije što mu, zahvaljujući sustavu za upravljanje letom, preciznost ne opada povećanjem dometa.

Da bi kombinacija M777A2 haubica i projektila Excalibur omogućila preokretanje odnosa snaga u korist ukrajinske artiljerije, Ukrajinci bi trebali dobiti nekoliko stotina haubica i tisuće projektila. To baš i nije izgledno jer američka vojska ima tek 518 M777A2.

Očito je da ukrajinska vojska nikad neće moći kvalitativno, a posebno ne kvantitativno nadmašiti rusko tegljeno topništvo. Jedan od razloga je to što su NATO članice nakon raspada SSSR-a prestale razvijati tu vrstu oružja te su se okrenule razvoju samovozne artiljerije. Rijetka iznimka je već spominjana haubica M777. No ona je razvijena kao laka haubica namijenjena prijevozu podvješena pod helikopter za specifične uvjete djelovanja kakvi su bili u Afganistanu.

NATO ima jednu ogromnu prednost nad Rusijom

Međutim, NATO države imaju ogromnu prednost nad Rusijom na području suvremenih samovoznih haubica. Na sreću Ukrajinaca, najnovija ruska samovozna haubica 2S35 Koalitsiya-SV, koja se po svojim borbenim odlikama može nositi sa zapadnim, još uvijek je u razvoju. Glavna samovozna haubica ruske vojske je 2S19 Msta-S kalibra 152 mm i dužine cijevi 47 kalibara. Zbog toga joj domet nije odveć velik.

S klasičnom granatom 24.7 km, a s raketiziranom 29 km. Dobra vijest za Ukrajince je što je ruska vojska, uz 820 operativnih 2S19, u trenutku napada na Ukrajinu imala njih samo 150 u rezervi. Taj je samovozni topnički sustav jako dobro poznat Ukrajincima jer su i sami imali 35 primjeraka. U međuvremenu su nekoliko i zarobili.

Popis samovoznih topničkih sustava koje je ukrajinska vojska do sada dobila već je prilično impresivan. Osim slovačkih Dana, koje su kalibra 152 mm, svi ostali su 155 mm. Češka je kao hitnu mjeru pomoći Ukrajini donirala 20 Dana M2. No kako je Ukrajincima uskoro počelo nestajati granata kalibra 152 mm, donesena je odluka da ih se prenaoruža na haubice kalibra 155 mm jer se smatralo da će se tako lakše osigurati dostatna količina granata. Stoga nisu uslijedile nove isporuke Dana.

Ukrajinska artiljerija nije se previše usrećila ni sa samovoznim haubicama M109. Do sada je dobila nešto više od 40 primjeraka i već ih je nekoliko uništeno. To ne čudi jer s dužinom cijevi od 39 kalibara, maksimalni domet je skromnih 23.5 km. Zbog toga su tijekom borbenog djelovanja unutar dometa ruskih haubica i višecijevnih lansera raketa.

Samovozni topnički sustavi

Zato su svi ostali samovozni topnički sustavi daleko bolji od onog što imaju Rusi, počevši od britanskih AS90 (isporučeno je 20 primjeraka), poljskih AHS Krab (do sada je isporučeno najmanje 18 primjeraka), slovačke Zuzane 2 (isporučena prva četiri primjerka), njemačke Panzerhaubitze 2000 (isporučeno 12 primjeraka) do francuskih CAESAR-a (isporučeno najmanje 6 primjeraka). Svi osim AS90 imaju cijevi dužine 52 kalibra.

Zašto je to važno? Zato što kombinacija kalibra i što veće dužine cijevi osigurava veći domet. Krauss-Maffei Wegmann tvrdi da njihova haubica PzH 2000 ima maksimalni domet 54 km, uključujući i projektil M982 Excalibur. Nexter tvrdi da njihov CAESAR ima maksimalni domet od 55 km. U siječnju 2022. iz CAESAR-a je na demonstraciji sposobnosti Excalibur ispaljen na udaljenost od 46 km. Međutim, primjerci isporučeni Ukrajini nisu prilagođeni za njegovu upotrebu.

Uz velike brzine i preciznost paljbe, ovi topnički sustavi mogu bez problema nadvladati ruske. Jedini je problem što ih ukrajinska vojska trenutno ima premalo da bi se osjetio njihov utjecaj na bojištu.

HIMARS

No zato se utjecaj jednog drugog artiljerijskog oružja itekako osjeća, iako je malobrojno. Samovozni višecijevni raketni sustav M142 High Mobility Artillery Rocket System, poznatiji kao HIMARS, nakon samo nekoliko tjedana borbene uporabe pokazao je da je sposoban preokrenuti odnos snaga.

Najčešće se spominje da je Ukrajina do sada dobila 16 HIMARS-a, no to ne mora biti točno. Tom se broju mora pridodati i najmanje tri M270 Multiple Launch Rocket Systema (MLRS) donirana iz Ujedinjenog Kraljevstva i tri njemačka M270A1 Mittleres Artillerieraketensystema, poznatija kao MARS II. 

Tajna uspjeha sustava HIMARS i MLRS u Ukrajini krije se u vođenim projektilima M31 Guided Multiple Launch Rocket System, poznatijim kao GMLRS. Kombinacija inercijalnog i GPS navođenja otpornog na ometanje te sustava za upravljanje letom s dva krilca omogućuje ovom projektilu točkastu preciznost na krajnjem dometu (CEP je dva metra). Brzina leta je 2.5 Machova ili 3000 km/h pa cilj na službeno deklariranom dometu od 70 km pogodi za 84 sekunde nakon lansiranja. Ili 96 sekundi za cilj udaljen 80 km. 

I ono najbolje, zbog velike brzine leta i promjera tijela od samo 227 mm, Rusi nemaju PZO sustav kojim mogu zaustaviti napade GMRLS-a. Jedini PZO raketni sustav koji bi mogao zaustaviti te projektile izraelski je Iron Dome, koji je namjenski razvijen za rušenje raketa lansiranih iz višecijevnih lansera.

Dva nedostatka GMRLS projektila

Najveća dva nedostatka GMRLS projektila su mala bojna glava i mali domet. Bojna glava mase 90 kilograma nije dovoljna da ozbiljnije ošteti tvrde ciljeve. Zbog toga Ukrajinci tjednima napadaju cestovni most preko Dnjepra kod Hersona; svaki ga put pogode, ali most ostane stajati s relativno malim oštećenjima koje Rusi vrlo brzo saniraju pa se napadi moraju ponoviti.
Problem malog dometa bio bi riješen da Amerika isporuči Ukrajini projektile ER-GMRLS dometa 150 km.

Službeno objašnjenje je da se Washington boji kako bi ukrajinska vojska projektile tog dometa upotrijebila za napade na ciljeve u Rusiji. Međutim, činjenica je da je uspostavljen stalan američki nadzor nad svim ukrajinskim HIMARS-ima i MLRS-ima te se njima mogu napadati samo ciljevi koje Amerikanci odobre. Prava istina o neisporuci ER-GMRLS-a je da će serijska proizvodnja tih projektila započeti u američkoj fiskalnoj godini 2023., koja počinje 1. listopada 2022.

Za uništavanje mostova Ukrajincima bi jako dobro došao projektil Army Tactical Missile System ili ATMS. Izvedenica MGM-168A/M57E1 ima domet 300 kilometara i bojnu glavu mase 268 kg. Jedan pogodak ovog projektila onesposobio bi i najveći most (recimo onaj preko tjesnaca Kreč, koji spaja Rusiju s Krimom) na jako dugo vrijeme. Međutim, Washington se boji reakcije Putina. O projektilima Precision Strike Missile (PrSM) Ukrajinci mogu samo sanjati. S dometom od 500 km mogli bi iz Odese potapati brodove ruske Crnomorske flote dok su na vezu u Sevastopolju.

Logistika - presudno područje

Još jedno presudno područje je logistika ili kako osigurati tisuće tona topničkih granata i raketa dnevno. Nakon početnih logističkih problema ruska vojska je uspostavila kanale dobave koji osiguravaju svakodnevnu dopremu desetaka tisuća granata i raketa. No kako se ruske snage prvenstveno oslanjaju na masovne artiljerijske napade, tako se te zalihe jednakom brzinom prazne.

To su najbolje pokazali udari ukrajinskih HIMARS-a na logističke baze u okupiranom dijelu Ukrajine. Nakon nekoliko takvih udara djelovanje ruske artiljerije u Donbasu praktički je prestalo na nekoliko dana. Nakon što je ruska logistika uspostavila nove baze udaljene više od 90 kilometara od crte dodira i opet ih napunila, razina djelovanja artiljerije ponovno je vraćena na stanje prije napada HIMARS-a. Očekuje se da će ruska logistika izdržati trenutnu razinu potrošnje artiljerijskog streljiva do kasne jeseni i zime, kad bi se razina borbenih djelovanja trebala bitno smanjiti. Jesenske i zimske mjesece ruska će vojska iskoristiti za popunu zaliha.

Jesensko-zimska stanka još će bolje doći ukrajinskoj vojsci. Iako je dnevna potrošnja ukrajinske artiljerije višestruko manja od ruske (skoro tri puta), ipak je na samom rubu logističkih mogućnosti država koje aktivno pomažu ukrajinsku obranu. Nedavna objava da će SAD pomoći Ukrajini s dosad najvećim paketom pomoći vrijednim milijardu dolara, obuhvaća, između ostalog, i 75 tisuća granata kalibra 155 mm. Na prvi pogled reklo bi se ogromna količina. Međutim, to je ukrajinskoj artiljeriji jedva dovoljno za osam dana intenzivnog djelovanja. I to u defenzivnom modu.

Prosječnoj masi granate 155 mm od recimo 45 kg treba dodati masu barutnog punjenja (recimo 5 kg) i zaštitne ambalaže i dobije se ukupna masa od oko 60 kg. A to znači da američka logistika mora 4500 tona dopremiti do istočne Poljske, a potom Ukrajinci taj isti teret moraju prevesti do istočne i južne Ukrajine. I onda ga ukrajinska artiljerija potroši za osam dana.

Vođeni projektili i granate

Zato su europske države odlučile da će dio od 1.5 milijardi eura vojne pomoći Ukrajini usmjeriti Poljskoj, Češkoj i Slovačkoj. One će za taj novac dijelom ubrzati proizvodnju samovoznih haubica Krab i Zuzana 2, a dijelom povećati proizvodnju topničkog streljiva od 152 i 155 mm. Sve tri države intenzivno vojno pomažu Ukrajini pa je Slovačka ukrajinskoj vojsci već isporučila poveću količinu granata 155 mm OFd MKM, koje je prvotno naručila Poljska. Ako se ispali iz samovozne haubice Krab, ova granata ima domet od 40 km.

Umjesto da troši tisuće tona granata, ukrajinska bi artiljerija isti ili bolji učinak mogla postići upotrebom vođenih projektila i granata. Sve isporučene samovozne haubice CAESAR opremljene su za ispaljivanje vođenih granata BONUS i SPACIDO. Haubice PzH 2000 mogu ispaljivati vođeni projektil Excalibur i Vulcano. Tako Vulcano 155 GL ispaljen iz PzH 2000 ima domet od čak 70 km. Zahvaljujući GPS navođenju ima i vrlo veliku preciznost.

Još jedno od oružja koje će bitno smanjiti efikasnost ruske artiljerije je proturadarski projektil AGM-88. Izvorno ovaj je projektil razvijen za neutralizaciju radara PZO sustava. Međutim, Ukrajincima malo znači neutralizirati ruske PZO sustave jer je utjecaj ukrajinskog ratnog zrakoplovstva na borbena djelovanja vrlo malen te se zbog gubitaka stalno smanjuje.

Uništavanje ruskih radara

Puno konkretniji utjecaj na tijek borbi imat će uništavanje ruskih radara za navođenje artiljerijske paljbe. Ruska se artiljerija snažno oslanja na radare za kontrabatiranje. Ne samo za brzo pozicioniranje ukrajinskih artiljerijskih položaja već i za upravljanje vlastitom paljbom. Da bi smanjilo mogućnosti kontrabatiranja, rusko (i ukrajinsko) topništvo u pravilu djeluje na krajnjim dometima. A to znači ogromno rasipanje granata. Ukrajinci za navođenje topničke paljbe uglavnom koriste izvidničke bespilotne letjelice. No Rusi se oslanjaju na radare za kontrabatiranje.

Projektili AGM-88 mogu se prilagoditi širokom rasponu radarskih frekvencija, pa tako i za napade na radare za kontrabatiranje. Domet projektila AGM-88 kad ga se lansira iz zraka je 150 km pa može pogađati ciljeve u dubini neprijateljskog teritorija. Za usporedbu, ruski radar za kontrabatiranje granate 1L260-E kalibra 155 mm otkriva na najvećoj udaljenosti od 23 km. Navođenje paljbe haubica 152 mm može izvoditi do 25 km. A to znači unutar zone djelovanja AGM-88, pa čak ako se, kako tvrde neki izvori, lansira s lansera na kamionu.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Index.hr