Foto: 123rf

OVOGODIŠNJI PISA testovi bili su fokusirani na prirodoslovlje, koje igra sve veću ulogu u našim ekonomskim i društvenim životima. Od odabira tablete do odluke o uravnoteženom obroku, kupiti li ili ne kupiti hibridni auto, prirodoslovlje je posvuda. To nisu samo epruvete i periodni sustav, već je to baza gotovo svakog alata koji koristimo, piše Andreas Schleicher za CNN.

13% najboljih učenika iz 68 zemalja došlo je samo iz četiri kineske provincije: Pekinga, Jiangsua, Guangdonga i Šangaja. Svijet će se stoga nastaviti ugledati na Kinu kao na globalnog igrača u obrazovanju.

Ključ društvene mobilnosti

Dok za ovu generaciju, na primjer, američkih učenika, društvena mobilnost ostaje samo san, u većini istočne Azije postaje stvarnost. Učenici istočne Azije s manjkom sredstava za obrazovanje jednako su uspješni na PISA testovima kao i učenici u Estoniji i Finskoj. Znanje sadržaja je važno, ali jednako je važno moći ''misliti kao znanstvenik'', a na tom području su kineski učenici bili slabiji od kolega.

Amerikanci više znanstveno nastrojeni?

Američki su učenici više znanstveno nastrojeni od svojih kineskih kolega. Više od Kineza cijene znanstveni pristup problemu, ispituju, traže podatke i njihovo značenje.

To je važno. Obrazovanje je nekad bilo učenje podataka i teorema. Sad je važno učenicima pomoći da se snađu u sve više nesigurnom svijetu. Više ne znamo kako će se stvari odigrati, često smo iznenađeni i moramo učiti od neobičnog i neočekivanog. Često radimo greške, ali greške mogu biti osnova za učenje i rast, ako se dobro protumače. Važan dio današnjeg obrazovanja je pomaganje učenicima da razviju pozitivan stav prema učenju koji će trajati cijeli njihov život.

Težnje su bitne

Dvostruko više američkih učenika želi raditi u prirodoslovlju nego njihovi kolege iz Kine i ostalih istočnoazijskih zemalja. Mnogi Amerikanci neće u tome uspjeti jer nemaju dobre ocjene iz prirodoslovlja. Ali iako imaju bolje ocjene, azijski učenici moraju razviti pozitivniji stav prema prirodoslovlju.

To bi se moglo postići tako da se tim učenicima da više vremena za druge stvari osim učenja. Učenici u kineskim provincijama tjedno uče blizu 57 sati; učenici u Finskoj uče 36 sati, a bolji su od kineskih učenika.

Što uspješne škole rade

Sustavi obrazovanja ne mogu se kompletno kopirati. Ali PISA testovi otkrivaju iznenađujuće velik broj značajki koje dijele najuspješnije škole svijeta.
U Kini roditelji će i zadnji novčić uložiti u obrazovanje djece, dok je u većini zapadnog svijeta budućnost djece već prokockana, što je vidljivo iz javnih dugova.

Nadalje, u istočnoj se Aziji vjeruje da sva djeca mogu uspjeti. Učenici vjeruju da uspjeh dolazi od napornog rada, a ne naslijeđene inteligencije.

Učitelji su važni

Školski je sustav onoliko dobar koliko su dobri njegovi učitelji. Sustavi u istočnoj Aziji veliku pažnju pridaju odabiru i obuci svojih učitelja. Prioritet im je kvaliteta učitelja, a ne veličina razreda.

Zemlje s visokim rezultatima odmakle su se od birokratske kontrole i odgovornosti prema profesionalnim oblicima organizacije rada. Ohrabruju učitelje da pronalaze inovacije u pedagogiji, da poboljšavaju svoje podučavanje i da se profesionalno razvijaju.

Cilj je u prošlosti bio standardizacija i usuglašenost, ali najbolje zemlje vrednuju inovativnost. Najbolje škole današnjice fokusirane su na ishode te se prebacuju s birokracije na stvaranje mreža inovacija. To se najbolje vidi u Finskoj i Šangaju.

Svi učenici moraju profitirati

Možda i najimpresivniji ishod najboljih školskih sustava je da svaki učenik profitira od izvrsnog podučavanja. Sustavi su koherentni kroz duže vremensko razdoblje te se osigurava da se konstantno implementiraju. To se najbolje vidi u Singapuru.

Škole sad moraju pripremati učenike na život u svijetu u kojem će morati surađivati s ljudima drugih kultura te će morati cijeniti drugačije ideje, perspektive i vrijednosti. Bit će to svijet u kojem će ljudi morati naučiti kako vjerovati i surađivati usprkos tim razlikama.

Postoji razlog zašto je globalna kompetencija u središtu PISA testova 2018. godine. Moramo učenicima omogućiti da razmišljaju samostalno i djeluju za druge. Moramo educirati sljedeću generaciju koja će stvarati poslove, a ne ih samo tražiti. Moramo učenike pripremati da se suoče s neočekivanim inteligentno i suosjećajno.